Kokošari

09.11.2013.




Pita me Franjo: "Kad ćeš napisati temu o referendumu... a ni o ćirilici nisi pisala?"
Odgovaram: Neću je napisati.... jer oni žele da mi pišemo o ćirilici, referendumu i tim stvarima.....
Sve je to veliki igrokaz kojim prikrivaju pravu istinu.... sve je to predstava iza koje se skrivaju....
Imam potrebu pisati za svoju dušu..... a danas cijeli dan razmišljam o kokošarima....

Znate ono.... kad tresne bomba i digne prašinu.... Neko vrijeme ništa ne vidite od dima i prašine, smrad dima vam otežava disanje, a slezena se sva skvrči od iznenađenja, straha, panike.....
I onda odjednom nastupi tišina... tako glasna da vas škakljaju bubnjići.... dim se polako raziđe, prašina slegne, a vi usporeno... poput robota provjeravate da li ste doista živi i polako pogledom gledate posljedice.... još uvijek hladno..... jer su se uplašene emocije sakrile negdje u jednjaku. To je trenutak kad vidimo istinu.... golu istinu....
Vidite kokošare koji su se odnekud stvorili i skidaju nakit sa mrtvih i prekopavaju im džepove.
Nakon svakog rata ostaju priče o kokošarima... onima koji su se nisu časno borili, ali su zato nečasno pljačkali, uništavali tuđu imovinu, pa radili i puno strašnije stvari....
Nema bitke u kojoj se ne pojave kokošari.... pa čak i onda kad se ne radi o pravom ratu... nego o drugačijim borbama.
Sigurna sam da ste svi doživjeli da vam leđa okrenu oni od kojih to niste očekivali, ali vas ne razoračaraju ni oni od kojih ste upravo to očekivali.
Da nema problema, borbi i ratova bilo bi još gore.... jer bi nas kokošari pljačkali i maltretirali polako... svojim narušenim, perverznim, morbidnim i sebičnim sustavom vrijednosti trovali naše dane i zamagljivali naše ideale.
Postoje prozirni ljudi... bez boje, mirisa i okusa.... Ljudi koji su uglavnom neprimjetni.... jer se ne ističu vrlinama, mane uspješno prikrivaju, u vječnoj su sjeni...
Taj trenutak nakon bitke... dok se prašina još ne slegne je njihov trenutak. Jer tada su svi još iznenađeni, uplašeni, Bogu zahvalni što nije bilo još gore.... svi sređuju vlastite dojmove.... i to je trenutak kada oni pokušavaju dobiti malo pažnje... računajući na slabu koncentraciju onih oko njih.
Svaka vojska, stranka, udruga ili bilo koja druga grupa ljudi smatra da je snaga u brojnosti. To i je tako.... ali samo teoretski. Trule jabuke u vreći mogu pokvariti i druge jabuke. Zato je bolje u vreći imati nekoliko zdravih jabuka.... nego punu vreću koja će istrunuti zbog nekoliko trulih.
Snagu imaju riječi samo onih koji su djelima dokazali ono u što vjeruju.... samo oni koji su više davali no uzimali.
Postoje ljudi koji znaju samo rušiti, a radi osobnog interesa u stanju su hodati po kosturima.
No sudbina je tu neumoljiva..... prepoznaje ih, kao što ih prepoznaju i ljudi koji ih slušaju.
Ipak su to samo protuhe, koje su pročerdale svoj život i jedino što znaju je kokošarati nakon bitke.
Nijedno zlo ne dolazi samo.... uvijek za njim dokaska dobro spoznaje i istine... pročišćenje.
Zato su porazi često tek privid.... jer pobjeda je upravo u tom pročišćenju.....

Komentari (50) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)