U oèekivanju novog ZOR-a

07.09.2013.

Dana 15. rujna 2013. godine završava javna rasprava o Nacrtu prijedloga iskaza o procjeni uèinaka Nacrta prijedloga zakona o radu. Moram priznati da me ovaj naziv bacio u ekstazu. Vrlo je maštovit. Zašto bi se izrazili jednostavno ako možemo djelovati „pametnije“ kompliciranjem?!
Za poèetak bih pohvalila Ministarstvo rada i mirovinskog sustava zbog svih okruglih stolova i javnih tribina koji su održani na temu „Tržište rada“, a vezano za promjene ZOR-a koje slijede.
Neæu ulaziti u motive. Da li je sve to tako organizirano da bi se Europi pokazalo kako je puno truda uloženo u taj posao, da li je to bila tješilica za slabiju stranu - sindikate tj. radnike ili je zakonodavcu žao zbog onoga što èini pa je imao potrebu žrtvu na to polako pripremati, brisati joj znoj sa èela i držati je za ruku... dok polako umire? Nije važno. Èinjenica je da smo bili dobro informirani o ovome što se sprema.
Imala sam potrebu napisati temu s konkretnim primjedbama na predloženi Nacrt, ali bilo bi to ponavljanje svega onoga što su sindikati veæ napisali kao formalne primjedbe i prijedloge i objavljivano je kroz medije. No imam potrebu malo javno zacviliti prije no što zvono oznaèi kraj i napisati svoje dojmove. Morala bih napisati knjigu da se osvrnem na sva izlaganja koja su me se tijekom rasprave dojmila, pa æu se držati ove zadnje, koja je održana 04. rujna 2013. godine.
Profesor Potoènjak je bio moj ljubimac kroz sve te susrete.... na poèetku mi je privlaèio pažnju svojim objektivnim i nepristranim izlaganjima, no kako je vrijeme odmicalo èini mi se da je i on odabrao stranu pa je moje oduševljenje splasnulo.
On je jedan od prvih autora ZOR-a i gotovo svako izlaganje je zapoèeo s uspomenom na donošenje tog Zakona. Istièe kako su tada sindikati bili vrlo glasno protiv istog, a sada ga brane i èuvaju. Iz te prièe valjda valja izvuæi poruku da je ZOR loš... jer su i sami sindikati bili protiv njega, pa sada treba donijeti novi. Ovakva argumentacija ponižava sve one koji su to imali prilike slušati jer i maloj djetetu bi bilo jasno da su sindikati bili protiv prvog ZOR-a iz razloga što je on bitno smanjio dotadašnja radnièka prava, a najava novih izmjena opet prestrašno kreše radnièka prava pa se pokušava saèuvati ovo što se ima sada. To ne znaèi da sindikati važeæi ZOR smatraju savršenim nego znaèi da predložene izmjene smatraju lošim i opasnim .
Sindikalci su se u velikom broju odazivali na okrugle stolove i javne tribine, a poslodavci u nešto manjem broju. Simptomatièno je što su se za rijeè javljali uglavnom sindikalni predstavnici i iznosili svoje primjedbe, a predstavnici poslodavaca se baš i nisu èinili zainteresiranima. To valjda znaèi da su oni zadovoljni Nacrtom ili su možda imali prilike svoje želje iznositi negdje iza kulisa... jer predložene izmjene su iskrojene po njihovoj mjeri.
Neke odredbe bi bile smiješne da nisu toliko strašne. Npr. uvodi se moguænost da radnik dobije promtni otkaz zbog toga što ne pristaje na manju plaæu, što se ne može prilagoditi radnom vremenu koje od njega oèekuje poslodavac. Ta odredba je toliko moæna da ne treba ni pisati ostale. Èemu komplicirati i trošiti toliki papir i vrijeme... kad je kroz ovu odredbu poslodavac postao robovlasnik? Poslodavci su tražili i Nacrtom dobili jednostavnije otkazivanje ugovora o radu. I u važeæem ZOR-u je to vrlo jednostavno, no oèito se poslodavci nisu baš najbolje snalazili pa treba još pojednostaviti. Možda bi bilo zgodno da se ZOR napravi u obliku slikovnih uputa da bi politièki kadrovi, koji su zapošljavani nepotizmom lakše dijelili otkaze radnicima i manje gubili radne sporove zbog formalnih grešaka – èitaj neznanja, površnosti i aljkavosti.
Prof. Gotovac je na spomenutoj tribini iznio ocjenu da je rasprava naèelna, te ustvrdio da je upravo u redovima pravnika (na svim stranama) previše površnosti, neznjanja, aljkavosti i nemara i da zbog toga imamo ovakav nered u sudskoj praksi. Oduševilo me to njegovo iskreno priznanje. Svaki put kad doðe za govornicu oduševi me njegova lakoæa iznošenja misli i znanja, jednostavnost i srèanost s kojom iznosi svoje misli. Bude mi èak simpatièan... ali onda samu sebe podsjetim na njegov tekst u èasopisu „Radno pravo“, u rubrici „Reagiranja“ br. 1/09 pod naslovom: „Kako sudovi pogrešno tumaèe primjenu kolektivnih ugovora“. Na taj tekst kontrargumentima mu je odgovorio odvjetnik Mijo Rebroviæ u sljedeæem broju istog èasopisa. Prof. Gotovac nije javno branio svoj stav, kao što ga nije branio ni nakon kontramišljenja tada suca Vrhovnog suda, gospodina Andrije Erakoviæa u jednom drugom struènom èasopisu.
Sjeæam se tih tekstova i nekih prljavih politièkih igara zlih ljudi (kojima se danas sudi zbog kriminala) koji su se tada pozivali na mišljenje profesora Gotovca. Sigurna sam da mu namjere nisu bile zle.... ali na žalost ovih dana imam prilike gledati koliko su strašne posljedice.... pa ne mogu zaboraviti da je i on svojim mišljenjem bio kotaèiæ u tom mehanizmu koji danas lomi kosti nekim „malim“ ljudima.
Po mojoj ocjeni... najbolji govor je imala gða. Farkaš (ako sam pogrešno zapamtila prezime – isprika) iz Generali osiguranja.
Nakon konkretnih primjedbi na Nacrt, usporedbi uvjeta rada zaposlenika kod poslodavaca stranaca u Hrvatskoj i drugim zemljama Europe... emotivno je na kraju zamolila Ministra Mrsiæa neka ne pristane na ulogu makroa, jer poslodavci su ionako moæni i bogati i pobrinut æe se za sebe, neka baci svoj pogled na radnike, neka im pruži zaštitu i bude im sluga.
Ministra je ta molba uvrijedila pa joj je rekao da bi trebala pripaziti što govori i ne nazivati ga makroom i slugom, te da socijalizma više nema, nego imamo kapitalizam koji smo sami željeli.
Ražalostila me ta reakcija. Ministar je oèito umoran... Cijelo vrijeme ga doživljavam kao zalutali lik u cijelu tu prièu.... jer nije bahat poput nekih drugih likova iz Vlade.... i doista sam imala dojam da se trudi odraditi ovaj posao savjesno i na zadovoljstvo sviju. Na poèetku te prièe zraèio je optimizmom i nadom, a sada eto, ovako reagira na dobronamjernu molbu.
Žena mu je navodila primjere iz itekako kapitalistièkih zemalja... tako da je primjedba o socijalizmu neprimjerena, suvišna i ružna.... Èista demagogija. Nije mu rekla da je makro, nego ga je lijepo zamolila da ne pristane na tu ulogu...
Ako s jedne strane imamo tražitelja usluga, a s druge strane prevelik broj onih koji nude svoj rad, a izmeðu njih je zakonodavac koji želi ugoditi i udovoljiti samo tražitelju usluga, dok one koji svoj rad nude stavlja u poziciju socijalne nesigurnosti, prava su svedena na minimum... i èistu borbu za preživljavanje pod bilo kojim i kakvim uvjetima... ne podsjeæa li to na podzemlje? Ne svodi li se radnik na sudbinu prostitutke koju makro drži pod kontrolom šakom, a u sluèaju radnika je to propis koji mu lomi kosti? Zar je tako opasna molba te žene da se zaštiti dostojanstvo radnika i da mu se ne smanjuju i dalje veæ ionako trtljava prava?
To nije bilo izreèeno kao osobna uvreda. Moliti ministra da služi je još manje uvredljivo, jer sam naziv njegove funkcije u prijevodu s engleskog znaèi dvorenje i služenje, a svaki politièar bi prije svega trebao prihvatiti èinjenicu da je sluga narodu... on je u službi naroda koji ga bira i plaæa.
No kad se ne može argumentirano pobiti ono što je gospoða Farkaš tvrdila tada je mudro izazvati taj mali igrokaz uvrijeðenosti i skrenuti s prave teme... a što me je prilièno razoèaralo.
ZOR kakav se sprema je loš i štetan za položaj radnika i društvo u cjelini.
Na kraju æu vam pretipkati mišljenje o novom ZOR-u umirovljenog profesora Uèura, bivšeg predstojnika Katedre za radno i socijalno pravo rijeèkog Pravnog fakulteta, danas znanstvenog savjetnika.

„Rijeè je o velikom zahvatu u radno zakonodavstvo. Ne stoji da ZOR koji se sada primjenjuje nije usklaðen s pravom steèevinom EU. Mijenjan je i dopunjavan tri puta, sve s istim obrazloženjem „usklaðivanje“, a najveæe štete donijele su izmjene 2012., kada je socijalni dijalog potpuno devalviran. Zanemarene su obvezujuæe konvencije Meðunarodne organizacije rada, o èemu nitko ne govori.
Uništava se autonomna regulativa putem kolektivnih ugovora, pravilnika o radu i drugih opæih akata. Time se onemoguæava razvijanje brojnih originalnosti i specifiènosti u radu i radnim odnosima, a koje ovise o djelatnosti pojedinih poslodavaca.
Radni odnos je pravni odnos trajanja jer bez radnog odnosa na neodreðeno vrijeme nema ni prava na obrazovanje i usavršavanje, trajnih kriterija za ureðivanje plaæa i naknada, odmora i dopusta, adekvatne zaštite na radu i prava iz sustava socijalnog osiguranja (zdravstvenog, mirovinskog, za vrijeme nezaposlenosti i dr.) Nema socijalne sigurnosti, nema otkaznih rokova i drugih prava. Radni odnos kakav se predlaže svodi se na rad i cijeðenje znoja, a zanemareno je da su radni odnosi srce društvenih odnosa, braka, obitelji, društva u užem i širem smislu. Bez obzira na brojne manjkavosti, ZOR koji je sada na snazi bolji je od rješenja koja se predlažu za plaæe, zaštitu na radu, kolektivnih ugovora, zaštitu prava na radu i u vezi rada. Inspekcija rada je zanemarena.
Nisu provedena empirijska istraživanja o postojeæem stanju i ne postoji procjena posljedica predloženih promjena. To se odnosi i na mirovinski staž za punu starosnu mirovinu. Iz predloženih rješenja može se zakljuèiti da se prava radnika smanjuju i nesigurno ostvaruju i štite. Zbog toga se novi ZOR nikako ne bi smio usvojiti na brzinu.“

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)