Dana 15. rujna 2013. godine završava javna rasprava o Nacrtu prijedloga iskaza o procjeni učinaka Nacrta prijedloga zakona o radu. Moram priznati da me ovaj naziv bacio u ekstazu. Vrlo je maštovit. Zašto bi se izrazili jednostavno ako možemo djelovati „pametnije“ kompliciranjem?!
Za početak bih pohvalila Ministarstvo rada i mirovinskog sustava zbog svih okruglih stolova i javnih tribina koji su održani na temu „Tržište rada“, a vezano za promjene ZOR-a koje slijede.
Neću ulaziti u motive. Da li je sve to tako organizirano da bi se Europi pokazalo kako je puno truda uloženo u taj posao, da li je to bila tješilica za slabiju stranu - sindikate tj. radnike ili je zakonodavcu žao zbog onoga što čini pa je imao potrebu žrtvu na to polako pripremati, brisati joj znoj sa čela i držati je za ruku... dok polako umire? Nije važno. Činjenica je da smo bili dobro informirani o ovome što se sprema.
Imala sam potrebu napisati temu s konkretnim primjedbama na predloženi Nacrt, ali bilo bi to ponavljanje svega onoga što su sindikati već napisali kao formalne primjedbe i prijedloge i objavljivano je kroz medije. No imam potrebu malo javno zacviliti prije no što zvono označi kraj i napisati svoje dojmove. Morala bih napisati knjigu da se osvrnem na sva izlaganja koja su me se tijekom rasprave dojmila, pa ću se držati ove zadnje, koja je održana 04. rujna 2013. godine.
Profesor Potočnjak je bio moj ljubimac kroz sve te susrete.... na početku mi je privlačio pažnju svojim objektivnim i nepristranim izlaganjima, no kako je vrijeme odmicalo čini mi se da je i on odabrao stranu pa je moje oduševljenje splasnulo.
On je jedan od prvih autora ZOR-a i gotovo svako izlaganje je započeo s uspomenom na donošenje tog Zakona. Ističe kako su tada sindikati bili vrlo glasno protiv istog, a sada ga brane i čuvaju. Iz te priče valjda valja izvući poruku da je ZOR loš... jer su i sami sindikati bili protiv njega, pa sada treba donijeti novi. Ovakva argumentacija ponižava sve one koji su to imali prilike slušati jer i maloj djetetu bi bilo jasno da su sindikati bili protiv prvog ZOR-a iz razloga što je on bitno smanjio dotadašnja radnička prava, a najava novih izmjena opet prestrašno kreše radnička prava pa se pokušava sačuvati ovo što se ima sada. To ne znači da sindikati važeći ZOR smatraju savršenim nego znači da predložene izmjene smatraju lošim i opasnim .
Sindikalci su se u velikom broju odazivali na okrugle stolove i javne tribine, a poslodavci u nešto manjem broju. Simptomatično je što su se za riječ javljali uglavnom sindikalni predstavnici i iznosili svoje primjedbe, a predstavnici poslodavaca se baš i nisu činili zainteresiranima. To valjda znači da su oni zadovoljni Nacrtom ili su možda imali prilike svoje želje iznositi negdje iza kulisa... jer predložene izmjene su iskrojene po njihovoj mjeri.
Neke odredbe bi bile smiješne da nisu toliko strašne. Npr. uvodi se mogućnost da radnik dobije promtni otkaz zbog toga što ne pristaje na manju plaću, što se ne može prilagoditi radnom vremenu koje od njega očekuje poslodavac. Ta odredba je toliko moćna da ne treba ni pisati ostale. Čemu komplicirati i trošiti toliki papir i vrijeme... kad je kroz ovu odredbu poslodavac postao robovlasnik? Poslodavci su tražili i Nacrtom dobili jednostavnije otkazivanje ugovora o radu. I u važećem ZOR-u je to vrlo jednostavno, no očito se poslodavci nisu baš najbolje snalazili pa treba još pojednostaviti. Možda bi bilo zgodno da se ZOR napravi u obliku slikovnih uputa da bi politički kadrovi, koji su zapošljavani nepotizmom lakše dijelili otkaze radnicima i manje gubili radne sporove zbog formalnih grešaka – čitaj neznanja, površnosti i aljkavosti.
Prof. Gotovac je na spomenutoj tribini iznio ocjenu da je rasprava načelna, te ustvrdio da je upravo u redovima pravnika (na svim stranama) previše površnosti, neznjanja, aljkavosti i nemara i da zbog toga imamo ovakav nered u sudskoj praksi. Oduševilo me to njegovo iskreno priznanje. Svaki put kad dođe za govornicu oduševi me njegova lakoća iznošenja misli i znanja, jednostavnost i srčanost s kojom iznosi svoje misli. Bude mi čak simpatičan... ali onda samu sebe podsjetim na njegov tekst u časopisu „Radno pravo“, u rubrici „Reagiranja“ br. 1/09 pod naslovom: „Kako sudovi pogrešno tumače primjenu kolektivnih ugovora“. Na taj tekst kontrargumentima mu je odgovorio odvjetnik Mijo Rebrović u sljedećem broju istog časopisa. Prof. Gotovac nije javno branio svoj stav, kao što ga nije branio ni nakon kontramišljenja tada suca Vrhovnog suda, gospodina Andrije Erakovića u jednom drugom stručnom časopisu.
Sjećam se tih tekstova i nekih prljavih političkih igara zlih ljudi (kojima se danas sudi zbog kriminala) koji su se tada pozivali na mišljenje profesora Gotovca. Sigurna sam da mu namjere nisu bile zle.... ali na žalost ovih dana imam prilike gledati koliko su strašne posljedice.... pa ne mogu zaboraviti da je i on svojim mišljenjem bio kotačić u tom mehanizmu koji danas lomi kosti nekim „malim“ ljudima.
Po mojoj ocjeni... najbolji govor je imala gđa. Farkaš (ako sam pogrešno zapamtila prezime – isprika) iz Generali osiguranja.
Nakon konkretnih primjedbi na Nacrt, usporedbi uvjeta rada zaposlenika kod poslodavaca stranaca u Hrvatskoj i drugim zemljama Europe... emotivno je na kraju zamolila Ministra Mrsića neka ne pristane na ulogu makroa, jer poslodavci su ionako moćni i bogati i pobrinut će se za sebe, neka baci svoj pogled na radnike, neka im pruži zaštitu i bude im sluga.
Ministra je ta molba uvrijedila pa joj je rekao da bi trebala pripaziti što govori i ne nazivati ga makroom i slugom, te da socijalizma više nema, nego imamo kapitalizam koji smo sami željeli.
Ražalostila me ta reakcija. Ministar je očito umoran... Cijelo vrijeme ga doživljavam kao zalutali lik u cijelu tu priču.... jer nije bahat poput nekih drugih likova iz Vlade.... i doista sam imala dojam da se trudi odraditi ovaj posao savjesno i na zadovoljstvo sviju. Na početku te priče zračio je optimizmom i nadom, a sada eto, ovako reagira na dobronamjernu molbu.
Žena mu je navodila primjere iz itekako kapitalističkih zemalja... tako da je primjedba o socijalizmu neprimjerena, suvišna i ružna.... Čista demagogija. Nije mu rekla da je makro, nego ga je lijepo zamolila da ne pristane na tu ulogu...
Ako s jedne strane imamo tražitelja usluga, a s druge strane prevelik broj onih koji nude svoj rad, a između njih je zakonodavac koji želi ugoditi i udovoljiti samo tražitelju usluga, dok one koji svoj rad nude stavlja u poziciju socijalne nesigurnosti, prava su svedena na minimum... i čistu borbu za preživljavanje pod bilo kojim i kakvim uvjetima... ne podsjeća li to na podzemlje? Ne svodi li se radnik na sudbinu prostitutke koju makro drži pod kontrolom šakom, a u slučaju radnika je to propis koji mu lomi kosti? Zar je tako opasna molba te žene da se zaštiti dostojanstvo radnika i da mu se ne smanjuju i dalje već ionako trtljava prava?
To nije bilo izrečeno kao osobna uvreda. Moliti ministra da služi je još manje uvredljivo, jer sam naziv njegove funkcije u prijevodu s engleskog znači dvorenje i služenje, a svaki političar bi prije svega trebao prihvatiti činjenicu da je sluga narodu... on je u službi naroda koji ga bira i plaća.
No kad se ne može argumentirano pobiti ono što je gospođa Farkaš tvrdila tada je mudro izazvati taj mali igrokaz uvrijeđenosti i skrenuti s prave teme... a što me je prilično razočaralo.
ZOR kakav se sprema je loš i štetan za položaj radnika i društvo u cjelini.
Na kraju ću vam pretipkati mišljenje o novom ZOR-u umirovljenog profesora Učura, bivšeg predstojnika Katedre za radno i socijalno pravo riječkog Pravnog fakulteta, danas znanstvenog savjetnika.
„Riječ je o velikom zahvatu u radno zakonodavstvo. Ne stoji da ZOR koji se sada primjenjuje nije usklađen s pravom stečevinom EU. Mijenjan je i dopunjavan tri puta, sve s istim obrazloženjem „usklađivanje“, a najveće štete donijele su izmjene 2012., kada je socijalni dijalog potpuno devalviran. Zanemarene su obvezujuće konvencije Međunarodne organizacije rada, o čemu nitko ne govori.
Uništava se autonomna regulativa putem kolektivnih ugovora, pravilnika o radu i drugih općih akata. Time se onemogućava razvijanje brojnih originalnosti i specifičnosti u radu i radnim odnosima, a koje ovise o djelatnosti pojedinih poslodavaca.
Radni odnos je pravni odnos trajanja jer bez radnog odnosa na neodređeno vrijeme nema ni prava na obrazovanje i usavršavanje, trajnih kriterija za uređivanje plaća i naknada, odmora i dopusta, adekvatne zaštite na radu i prava iz sustava socijalnog osiguranja (zdravstvenog, mirovinskog, za vrijeme nezaposlenosti i dr.) Nema socijalne sigurnosti, nema otkaznih rokova i drugih prava. Radni odnos kakav se predlaže svodi se na rad i cijeđenje znoja, a zanemareno je da su radni odnosi srce društvenih odnosa, braka, obitelji, društva u užem i širem smislu. Bez obzira na brojne manjkavosti, ZOR koji je sada na snazi bolji je od rješenja koja se predlažu za plaće, zaštitu na radu, kolektivnih ugovora, zaštitu prava na radu i u vezi rada. Inspekcija rada je zanemarena.
Nisu provedena empirijska istraživanja o postojećem stanju i ne postoji procjena posljedica predloženih promjena. To se odnosi i na mirovinski staž za punu starosnu mirovinu. Iz predloženih rješenja može se zaključiti da se prava radnika smanjuju i nesigurno ostvaruju i štite. Zbog toga se novi ZOR nikako ne bi smio usvojiti na brzinu.“
Post je objavljen 07.09.2013. u 00:30 sati.