Netko to od gore vidi sve....

23.08.2013.

Postoje razna zanimanja. No nisu sva jednako zahtjevna i teška. Neka traže veæe obrazovanje, veæu fizièku snagu, talent, a kod nekih je „poželjna“ bezosjeæajnost.
Postoje ljudi koji obavljaju nepopularne poslove i malo kada razmišljamo o tome koliko im je teško i kakve posljedice takvi poslovi ostavljaju na njihovim dušama.
Zašto su krvnici u prošlosti nosili kapuljaèe na glavama? Pretpostavljam da ih obitelji žrtava ne bi prepoznale i da se ne bi morali suoèiti oèi u oèi sa žrtvom.
Kad doðem na neki prosvjed uvijek mi je žao specijalaca koji ih osiguravaju… jer sam sigurna da bi veæina njih radje bila u toj masi, no što moraju paziti na red… a ponekad i grubo reagirati.
Razmišljamo li uopæe kako je poreznicima i raznim inspektorima… a posebno u teškim vremenima kad se uvodi red i od njih se traži pojaèana akcija?
Svi koji nisu probali olako æe zakljuèiti da se samo treba držati pravila i biti profesionalan…. i onda nema nikakvih problema. No oni koji su probali…. znaju da je prekrasno biti pekar jer ljude budi s èarobnim mirisom toplog kruha svakog jutra…. Isto je tako lijepo biti krovopokrivaè, jer osiguravaju ljudima miran san pod vlastitim krovom…. i puno ih je takvih…. Lijepa su sva zanimanja gdje se ne mora suditi, kažnjavati i lomiti neèija prava ili sudbine „preko koljena“.
I u tim nelijepim zanimanja postoje dobri i loši ljudi… postoje oni koji su profesionalni i pošteni, ali i oni koji su bezosjeæajne i sebiène gnjide. Gnjidama je na prvi pogled puno lakše… jer se ne zamaraju previše osjeæajima i sudbinama drugih ljudi… ali dugoroèno život pokaže da završe na tabletama, imaju problema sa snom, uvijek završe nekako loše…. jer ih njihova bezosjeæajnost zakopa u blatu.
I sama sam desetak godina radila jedan takav posao. Bila sam u ekipi koja je u interesu poslodavca graðanima uskraæivala jednu uslugu… a koja život znaèi i uskraæivanje iste poveæava troškove i stvara niz novih problema u životima tih ljudi. Kad èovjek hladne glave o tome razmišlja… nema tu nikakve dileme… svi ti ljudi su se manje ili više neodgovornim ponašanjem sami doveli u tu situaciju i ljudi koji im uskraæuju uslugu samo rade svoj posao i štite interes poslodavca i ostalih graðana, koji su se odgovorno ponašali, a u konaènici tako zaraðuju svoju gorku koru kruha. Zvuèi tako jednostavno i bezazleno. No nije tako. Bez obzira na gole èinjenice koje sam napisala…. radi se o ljudima…. koji su se našli u velikim problemima, neki na samom dnu…. Neki od njih plaèu, neki vièu, poneki vrijeðaju…. ponekad i fizièki nasrnu. Ako su ljudi koji taj posao moraju odraditi malo emotivniji takva radna mjesta su pravi pakao. Ali…. netko mora odraditi i te „prljave“ poslove.
Unutar okvira koje nameæu propisi, pravila struke i sve upute… uvijek postoji prostor unutar kojeg nije sve crno ili bijelo i pomoæu nijansi koje vidimo srcem može se paziti na interese poslodavca, ali da žrtve budu što manje, da neizbježno manje boli i da se nikome ne povrijedi dostojanstvo. To traži dodatni trud i posveæenost… ali je moguæe. To troši èovjeka.
Danas sam imala zanimljiv dijalog, koji je na mene ostavio jak dojam….. malo me raspigao, iznenadio i usmjerio mi misli u vrtlog koji izbacuje ova slova. Nazvala me jedna kolegica koju znam skoro tri desetljeæa. Svi naši dijalozi, suradnja i susreti u životu bili su obojani sklonošæu, simpatijom i razumijevanjem. Splet životnih okolnosti i organizacija rada doveli su nas na suprotne strane. Ona mora odraditi krvnièki posao za prave krvnike (tek je izvršitelj), a ja radim za žrtve… pa sam igrom sluèaja i sama „žrtva“ (navodnici su tu iz razloga što ja nikada nisam žrtva).
Pristojno me pozdravlja i kaže ima dvije molbe. Ispuca prvu i ja dajem obeæanje da æu je odmah izvršiti…. jer je nešto bezazleno…. i onda skoncentrirano èekam drugu. Kratki muk…. pa kreæe akcija. Moli me žena da u svom poslu…. obrani žrtava, a i same sebe, napravim iznimku….. jer se radi o nekoj specifiènoj situaciji. Prvo tiho i pristojno objašnjavam da to nije specifièna situacija… da je svaka od tih situacija krvavo SPECIFIÈNA i da su meni svi isti. Ona dalje nastavlja: „Ma jeee, aliiii ovo je doista specifièno…. i bla… bla….“ i tada skužim da se ne radi o specifiènostima u dubini tuge i nevolje koja je snašla žrtve… nego specifiènost proizlazi iz straha da bi jedna osoba mogla neke radnje doživjeti ozbiljnije od drugih… pa možda i neprimjereno reagirati… pa svojim ponašanjem poremetiti mir krvnicima i njihovim izvršiteljima. Osjetila sam kako mi krv nadire u glavu….. kako mi srce brže i jaèe lupa. Ona je ukljuèila zvuènik da me èuju njeni kolege u sobi (upozorila me na to… na poèetku razgovora)…. èula sam svoj glas kako odzvanja u toj sobi…. a mogu samo zamisliti kako su se širom otvorile sve te oèi…. kako su se stišala oèekivanja, pali u sjenu dijalozi koje su vrtili prije ovog poziva. Reagirala sam iz dubine svog srca…. uvrijeðenog u ime skoro dvije tisuæe ljudi… i sigurna sam da je ta reakcija bila neoèekivana ljudima koji eto, samo odraðuju „svoj“ posao…. nesvjesni što oni to uopæe odraðuju. Nisu stigli komentirati…. ali osjetila sam pitanje u zraku: „zašto ona to doživljava tako osobno?“… jer to je pitanje koje je èujem gotovo svakog dana, u suradnji s ljudima koji neosobno sudjeluju u ovom èupavom životu…. onima koji su u stanju iskljuèiti emocije, zatomiti svoja uvjerenja (ako ih uopæe imaju) dok poslušnièki, ovijeni strahom… tumaraju hodnicima tunela koji se zove radnni vijek. Nikada oni neæe saznati da sam ih žalila u tom trenutku…. jer su oni u situaciji kad odraðuju nešto ružno za politièke krvnike, dok sam ja u situaciji da odraðujem nešto u što vjerujem cijelim svojim biæem i spremna sam umrijeti u borbi za to u što vjerujem….
Zašto sam napisala ovu temu? Zato što ovo nije prvi poziv u pomoæ od izvršitelja krvnika, koji su se našli izmeðu dvije strane… onih kojima pripadaju (svojih kolega) i krvnika… kojih se boje više od ièega na svijetu. Zato što znam da æe neki od onih koji æe takvu pomoæ trebati proèitati ovu temu… pa da ih na vrijeme upozorim neka me ne zovu. Krvnici su mogli izabrati put ljudskog poštenja, oèuvanja dostojanstva svakog èovjeka… put ljubavi… no odluèno su rekli ne i odluèili se za put zla… poželjeli su pakao, pa æe pakao i imati. Borit æu se na strani kojoj pripadam... cijela… do koštane srži…. s dubokom vjerom da sam na pravoj strani… igrat æu èasno, ali i nemilosrdno. Nemojte me zvati…. jer nije važno što se znamo veæ desetljeæima, što smo popili neke kave zajedno, što imamo zajednièke uspomene i što smo se voljeli sve ove godine. Mnoge ljude, na èijoj sam strani osobno i ne poznajem…. ali borit æu se kao da su mi roðena djeca. To ne znaèi da sam vas prestala voljeti i da mi niste važni. Mi naprosto ovu utakmicu igramo u razlièitim ekipama. Neki od vas su èak i u dvojakoj ulozi (žrtve i krvnikovog izvršitelja)…… imate me u jednoj od tih uloga do kraja… a u drugoj smo na suprotnim stranama. Nadam se da ste u stanju razumijeti te nijanse i da neæete sebe dovoditi u neugodne situacije….. jer na takva pitanja vam ne odgovara ona Dona koju znate godinama…. nego vam odgovara suprotna strana….. na prvi pogled slabija i jadnija…
Sve æe to jednom proæi. Vaši nalogodavci su tu tek u prolazu…… Kiše æe isprati „krv“, vjetrovi otpuhati smrad koji nas sve zajedno guši veæ neko vrijeme. Jednom… kad sve ovo proðe, sjest æemo i popiti kavu…. a možda i neæemo…. to više nije važno. Dobro u ovom zlu jest to što æe nas ovi dogaðaji, svakog ponaosob razgolititi do kostiju…. pa æemo jednoga dana u mirovinu otiæi sa dubljim spoznajama o ljudima s kojima smo radili, o društvenom trenutku i bistrijom slikom u našem ogledalu….

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)