Trenuci opuštanja dok je Slavek na godišnjem....

02.08.2013.

Na prošloj temi priznala sam vam svoj najveæi strah.
Rekao mi je jedan dragi èovjek da ima osjeæaj kako sam se malo „prepisala“ na toj temi… tj. bila preopširna… no kad sam razmislila malo bolje, imam osjeæaj da sam ostala nedoreèena.
Opisala sam èega se bojim, kako se zove taj strašni zmaj iz mojih noænih mora, ali nisam napisala da taj strah traje veæ prilièno dugo. Osjeæam ga nešto više od godinu dana… i svakog dana je strah sve dublji i sve okrutniji.
Podsjeæa me na onaj strah uoèi rata…. kad smo kupovali konzerve, stvarali malene zalihe (jer za veæe nismo imali)…. to je isti onaj grè u želucu… strah od sutra… strah od neizvjesnosti i nepovjerenje prema onima koji imaju moæ upravljati našim sudbinama.
Prošle godine nisam išla na more nego sam ugradila plin u auto. Bio je to pametan potez. Ove godine neæu iæi na more… uložila sam u vrt i kupila maleni plastenik. Poèela sam kiseliti krastavce, mahune, ciklu, pospremati povræe u škrinju….. Ponašam se poput prolupalog hrèka….. jer imam panièni strah da dolazi grozna jesen i još groznija zima….. pa ja imam potrebu sve isplanirati i pripremiti… da ne bude „nismo znali“.
I vozim se tako prestrašena danas s posla i uz cestu ugledam improvizirani štand. Dajem žmigavac u zadnji tren i zaustavljam auto. Sjedim malo i pravim se da sam stala sluèajno…. a ispod oka gledam tko je za štandom. Troje djece…. Svi mlaði od mojih klinaca. Otvaram prozor do pola i pitam glasnim šapatom najstarijeg: „Pošto?“ Šapæe on još glasnije: „Pet kuna!“ Pitam ja: „To je s raèunom ili bez?“ Kaže mali: „Bez!“ Odgovaram: „Onda može!“ Izlazim van i obilazim auto… pravim se da kontroliram nešto oko guma…. a njemu šapæem koliko æu kupiti. Mali sprema robu i šapuæe: „Otvorite gepek… „ Riješili smo to u hipu…. oboje se ogledavajuæi gleda li nas tko. Nije bilo nikoga…. Namignula sam klincima… a oni su me svi glasno pozdravili. Osjeæala sam znoj kako mi se cijedi po leðima…. lagano sam krenula i sve do doma bacala pogled na retrovizor da li me tko prati. Kad sam stala pred kuæom nazvala sam muža da mi doðe pomoæi robu unijeti u kuæu… da me sluèajno ne usnimi znatiželjna susjeda. Prebacio je neku krpu preko kašete i brzo robu unio u kuæu. Tada sam se malo opustila… ali ipak sam iskljuèila komp iz utiènice, izvadila bateriju iz mobitela, spustila rolete i poèela uništavati dokaze….. da ne bi ostali otisci prstiju…..



Prvo sam ih ogulila i izvadila koštice...



.... onda sam ih izmiksala do neprepoznatljivosti i stavila na vatru...



.... dodala sam im malo šeæera, limunovog soka i ruma..... te pospremila... kao da se ništa i nije dogodilo....



Sutra idem u novi prekršaj. Bit æe to berba kupina na javnom dobru.... tj. po grabama koje nisu oèistili i redovito održavali oni kojima plaæamo komunalnu naknadu.
Nadam se da me neæe uloviti..... jer sad se svi možemo opustiti... bar 7 dana... jer je Slavek otišel na godišnji....

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)