Marketing
Trenuci opuštanja dok je Slavek na godišnjem....
Na prošloj temi priznala sam vam svoj najveći strah.
Rekao mi je jedan dragi čovjek da ima osjećaj kako sam se malo „prepisala“ na toj temi… tj. bila preopširna… no kad sam razmislila malo bolje, imam osjećaj da sam ostala nedorečena.
Opisala sam čega se bojim, kako se zove taj strašni zmaj iz mojih noćnih mora, ali nisam napisala da taj strah traje već prilično dugo. Osjećam ga nešto više od godinu dana… i svakog dana je strah sve dublji i sve okrutniji.
Podsjeća me na onaj strah uoči rata…. kad smo kupovali konzerve, stvarali malene zalihe (jer za veće nismo imali)…. to je isti onaj grč u želucu… strah od sutra… strah od neizvjesnosti i nepovjerenje prema onima koji imaju moć upravljati našim sudbinama.
Prošle godine nisam išla na more nego sam ugradila plin u auto. Bio je to pametan potez. Ove godine neću ići na more… uložila sam u vrt i kupila maleni plastenik. Počela sam kiseliti krastavce, mahune, ciklu, pospremati povrće u škrinju….. Ponašam se poput prolupalog hrčka….. jer imam panični strah da dolazi grozna jesen i još groznija zima….. pa ja imam potrebu sve isplanirati i pripremiti… da ne bude „nismo znali“.
I vozim se tako prestrašena danas s posla i uz cestu ugledam improvizirani štand. Dajem žmigavac u zadnji tren i zaustavljam auto. Sjedim malo i pravim se da sam stala slučajno…. a ispod oka gledam tko je za štandom. Troje djece…. Svi mlađi od mojih klinaca. Otvaram prozor do pola i pitam glasnim šapatom najstarijeg: „Pošto?“ Šapće on još glasnije: „Pet kuna!“ Pitam ja: „To je s računom ili bez?“ Kaže mali: „Bez!“ Odgovaram: „Onda može!“ Izlazim van i obilazim auto… pravim se da kontroliram nešto oko guma…. a njemu šapćem koliko ću kupiti. Mali sprema robu i šapuće: „Otvorite gepek… „ Riješili smo to u hipu…. oboje se ogledavajući gleda li nas tko. Nije bilo nikoga…. Namignula sam klincima… a oni su me svi glasno pozdravili. Osjećala sam znoj kako mi se cijedi po leđima…. lagano sam krenula i sve do doma bacala pogled na retrovizor da li me tko prati. Kad sam stala pred kućom nazvala sam muža da mi dođe pomoći robu unijeti u kuću… da me slučajno ne usnimi znatiželjna susjeda. Prebacio je neku krpu preko kašete i brzo robu unio u kuću. Tada sam se malo opustila… ali ipak sam isključila komp iz utičnice, izvadila bateriju iz mobitela, spustila rolete i počela uništavati dokaze….. da ne bi ostali otisci prstiju…..
Prvo sam ih ogulila i izvadila koštice...
.... onda sam ih izmiksala do neprepoznatljivosti i stavila na vatru...
.... dodala sam im malo šećera, limunovog soka i ruma..... te pospremila... kao da se ništa i nije dogodilo....
Sutra idem u novi prekršaj. Bit će to berba kupina na javnom dobru.... tj. po grabama koje nisu očistili i redovito održavali oni kojima plaćamo komunalnu naknadu.
Nadam se da me neće uloviti..... jer sad se svi možemo opustiti... bar 7 dana... jer je Slavek otišel na godišnji....
Post je objavljen 02.08.2013. u 23:05 sati.