Isprika se ne prihvaæa!

08.06.2012.

Ministar Mirando Mrsiæ izjavio je prije par dana: „Samo rak i prava iz kolektivnih ugovora traju vjeèno!“
Danas se isprièao i objasnio da nije mislio na oboljele pacijente nego na stanicu raka.
„Govorio sam o stanici raka koja je besmrtna, kao što beskonaèno traju i prava iz kolektivnih ugovora.“

Meni je inaèe ministar Mrsiæ jako simpatièan èovjek… dragi Bog mi je svjedok koliko puta su me škakljali prsti, ali sam se suzdržala. No sada ne mogu. Da se bar samo isprièao… bez ovakvih obrazloženja koja su neistinita. Isprika je sama po sebi nešto vrlo moralno… ali kada se netko isprièava, a širi neistine… tada su graðani naprosto dužni glasno reæi da ne piju vodu s tog izvora.
Stanica raka je besmrtna, ali Zakonom o radu nije propisano beskonaèno trajanje prava iz kolektivnih ugovora.

Èlanak 262. Zakona o radu glasi: „Ako kolektivnim ugovorom nije drukèije odreðeno, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se ureðuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju do sklapanja novoga kolektivnog ugovora, kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.“
Tako lijepo, jasno i glasno piše „kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.“

A upravo taj dio reèenice dokazuje da ministar Mrsiæ ne govori istinu.
Znaèi… uz kolektivni ugovor postoje i ugovori o radu sa svakim radnikom, a oni se mogu raskinuti.
No u tom sluèaju postoji obveza poslodavca da svim radnicima koji ne žele potpisati ponudu novog ugovora o radu s izmijenjenim uvjetima daljnjeg radnog odnosa isplati ugovorenu otpremninu.

Znaèi….. u èlanku 262. lijepo piše da kolektivni ugovor ne mora trajati vjeèno!

To je elegantan i jedini pošteni naèin, a Zakonom o radu je i propisan. No država želi izbjeæi svoju obvezu i propisati moguænost jednostranog otkazivanja kolektivnih ugovora bez ikakvih posljedica.
Politièari èlanak 262. ne tumaèe površno zato što ne znaju ili nisu informirani… a to znaèi da to èine namjerno. Koga štite obmanjivanjem javnosti?
Ovakvim tumaèenjem èlanka 262. Zakona o radu Vlada štiti interese poslodavaca, a na štetu radnika.
Ne bi li Vlada RH trebala biti nepristrana? Pa i danas je premijer tako lijepo izjavio da ne dijeli ljude na HUP-ovce i sindikalce… da li je to doista tako? On je pravnik i sasvim sigurno jako dobro zna proèitati što piše u navedenom èlanku ZOR-a.
Izmjenom navedenog èlanka poslodavcima se otvara moguænost da jednostrao donose Pravilnik o radu, a to znaèi da æe se primjenjivati zakonske odredbe o minimalnoj plaæi radnika. U tom sluèaju je ugovorno pravni odnos tek farsa i kamuflaža.

Dalje ministar Mrsiæ izjavljuje: „Lijek trebamo i za jedno i za drugo. Za karcinom ga nemamo, a nadam se da smo za produženu primjenu kolektivnih prava našli lijek.“
Taj lijek mi izgleda kao i sluèaj onog èovjeka koji je došao operirati slijepo crijevo pa su mu odrezali nogu.
Tako važnu odredbu Zakona o radu mijenjaju Zakonom o reprezentativnosti poslodavaca i sindikata.
Nije li to opet nastavak farse i kamuflaže? Èemu to? Da bi se unio još veæi nered u pravni sustav.
Oèito im je u interesu da se što manji broj ljudi može snalaziti u toj zavrzlami koju spremaju.
To je isto da neku odredbu koja mi je potrebna zbog prometnog prekršaja idem potražiti u Zakon o umjetnoj oplodnji.

Kad sam kao mala provincijalka došla u Zagreb i upisala Upravnu školu bila sam odlikašica. Prva ocjena kod razrednice, a koja mi je predavala procesno pravo (a ista profesorica je predavala isti predmet i našem premijeru) dobila sam jedinicu veliku kao kuæa. Bila sam u šoku. Uèila sam satima…. bila sam uvjerena da znam za odlièan, a dobila sam jedinicu. Ta žena zmaj (koju poštujem do koštane srži) tada je rekla: „Ne dolazi u obzir da mi odredbe zakona tumaèiš lirski! To nije roman ili neka pjesma koju analiziraš… nema tu filozofije, usporedbi, metafora i slinjenja!“ Veæ na sljedeæem satu ispravila sam jedinicu na odlièan. Ovo sam isprièala samo da bih istaknula da veæ i srednjoškolac nauèi da ne može sve tekstove èitati i tumaèiti na isti naèin.
Sigurna sam da se toj ženi, a koja je odavno u mirovini diže kosa na glavi kad sluša ministra na koji naèin tumaèi propise. Sigurna sam da ministar Mrsiæ sve zna o stanici raka…. ali isto tako sam sigurna da nam iz èlanka 262. Zakona o radu prešuæuje jedan dio koji se ne bi smio prešuæivati, a to znaèi da nas obmanjuje.

Juèer se isprièavao premijer zbog neprimjerenih izjava, danas ministar. Pa dokle æete više?!!!
Zakoni jesu i moraju biti sveto pismo! Oni postoje da bi regulirali život u društvu i zadiru u sudbine ljudi. Iz poštovanja prema tim ljudima koje se na ovako proziran naèin obmanjuju mogli bi bar prestati tako lepršavo servirati objašnjenja kojima ih ponižavaju… kao da su ljudi retardirani, pa im je potrebno lirski objašnjavati ono što spremaju na njihovu štetu. Kad nas veæ mislite oštetiti…. nemojte nam se još i smijati u lice…. jer to boli.
Ako treba rezati - režite, ali nemojte od nas praviti budale!

Ministre, isprika se ne prihvaæa!
Oèekujemo malo više ozbiljnosti, iskrenosti i poštenja kada nam govorite o propisima kojima se kroji naša sudbina!

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)