Marketing
Isprika se ne prihvaća!
Ministar Mirando Mrsić izjavio je prije par dana: „Samo rak i prava iz kolektivnih ugovora traju vječno!“
Danas se ispričao i objasnio da nije mislio na oboljele pacijente nego na stanicu raka.
„Govorio sam o stanici raka koja je besmrtna, kao što beskonačno traju i prava iz kolektivnih ugovora.“
Meni je inače ministar Mrsić jako simpatičan čovjek… dragi Bog mi je svjedok koliko puta su me škakljali prsti, ali sam se suzdržala. No sada ne mogu. Da se bar samo ispričao… bez ovakvih obrazloženja koja su neistinita. Isprika je sama po sebi nešto vrlo moralno… ali kada se netko ispričava, a širi neistine… tada su građani naprosto dužni glasno reći da ne piju vodu s tog izvora.
Stanica raka je besmrtna, ali Zakonom o radu nije propisano beskonačno trajanje prava iz kolektivnih ugovora.
Članak 262. Zakona o radu glasi: „Ako kolektivnim ugovorom nije drukčije određeno, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju do sklapanja novoga kolektivnog ugovora, kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.“
Tako lijepo, jasno i glasno piše „kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.“
A upravo taj dio rečenice dokazuje da ministar Mrsić ne govori istinu.
Znači… uz kolektivni ugovor postoje i ugovori o radu sa svakim radnikom, a oni se mogu raskinuti.
No u tom slučaju postoji obveza poslodavca da svim radnicima koji ne žele potpisati ponudu novog ugovora o radu s izmijenjenim uvjetima daljnjeg radnog odnosa isplati ugovorenu otpremninu.
Znači….. u članku 262. lijepo piše da kolektivni ugovor ne mora trajati vječno!
To je elegantan i jedini pošteni način, a Zakonom o radu je i propisan. No država želi izbjeći svoju obvezu i propisati mogućnost jednostranog otkazivanja kolektivnih ugovora bez ikakvih posljedica.
Političari članak 262. ne tumače površno zato što ne znaju ili nisu informirani… a to znači da to čine namjerno. Koga štite obmanjivanjem javnosti?
Ovakvim tumačenjem članka 262. Zakona o radu Vlada štiti interese poslodavaca, a na štetu radnika.
Ne bi li Vlada RH trebala biti nepristrana? Pa i danas je premijer tako lijepo izjavio da ne dijeli ljude na HUP-ovce i sindikalce… da li je to doista tako? On je pravnik i sasvim sigurno jako dobro zna pročitati što piše u navedenom članku ZOR-a.
Izmjenom navedenog članka poslodavcima se otvara mogućnost da jednostrao donose Pravilnik o radu, a to znači da će se primjenjivati zakonske odredbe o minimalnoj plaći radnika. U tom slučaju je ugovorno pravni odnos tek farsa i kamuflaža.
Dalje ministar Mrsić izjavljuje: „Lijek trebamo i za jedno i za drugo. Za karcinom ga nemamo, a nadam se da smo za produženu primjenu kolektivnih prava našli lijek.“
Taj lijek mi izgleda kao i slučaj onog čovjeka koji je došao operirati slijepo crijevo pa su mu odrezali nogu.
Tako važnu odredbu Zakona o radu mijenjaju Zakonom o reprezentativnosti poslodavaca i sindikata.
Nije li to opet nastavak farse i kamuflaže? Čemu to? Da bi se unio još veći nered u pravni sustav.
Očito im je u interesu da se što manji broj ljudi može snalaziti u toj zavrzlami koju spremaju.
To je isto da neku odredbu koja mi je potrebna zbog prometnog prekršaja idem potražiti u Zakon o umjetnoj oplodnji.
Kad sam kao mala provincijalka došla u Zagreb i upisala Upravnu školu bila sam odlikašica. Prva ocjena kod razrednice, a koja mi je predavala procesno pravo (a ista profesorica je predavala isti predmet i našem premijeru) dobila sam jedinicu veliku kao kuća. Bila sam u šoku. Učila sam satima…. bila sam uvjerena da znam za odličan, a dobila sam jedinicu. Ta žena zmaj (koju poštujem do koštane srži) tada je rekla: „Ne dolazi u obzir da mi odredbe zakona tumačiš lirski! To nije roman ili neka pjesma koju analiziraš… nema tu filozofije, usporedbi, metafora i slinjenja!“ Već na sljedećem satu ispravila sam jedinicu na odličan. Ovo sam ispričala samo da bih istaknula da već i srednjoškolac nauči da ne može sve tekstove čitati i tumačiti na isti način.
Sigurna sam da se toj ženi, a koja je odavno u mirovini diže kosa na glavi kad sluša ministra na koji način tumači propise. Sigurna sam da ministar Mrsić sve zna o stanici raka…. ali isto tako sam sigurna da nam iz članka 262. Zakona o radu prešućuje jedan dio koji se ne bi smio prešućivati, a to znači da nas obmanjuje.
Jučer se ispričavao premijer zbog neprimjerenih izjava, danas ministar. Pa dokle ćete više?!!!
Zakoni jesu i moraju biti sveto pismo! Oni postoje da bi regulirali život u društvu i zadiru u sudbine ljudi. Iz poštovanja prema tim ljudima koje se na ovako proziran način obmanjuju mogli bi bar prestati tako lepršavo servirati objašnjenja kojima ih ponižavaju… kao da su ljudi retardirani, pa im je potrebno lirski objašnjavati ono što spremaju na njihovu štetu. Kad nas već mislite oštetiti…. nemojte nam se još i smijati u lice…. jer to boli.
Ako treba rezati - režite, ali nemojte od nas praviti budale!
Ministre, isprika se ne prihvaća!
Očekujemo malo više ozbiljnosti, iskrenosti i poštenja kada nam govorite o propisima kojima se kroji naša sudbina!
Post je objavljen 08.06.2012. u 23:46 sati.