Da nam živi rad...

14.04.2012.

Jako mi se sviða prijedlog ministra Mrsiæa da nezaposlene mlade osobe dobiju priliku raditi za simboliènu naknadu od 1600 kuna.
Èitam kako mnogi napadaju ministra Mrsiæa zbog navodnog pokušaja iskorištavanja mladih. Osobno smatram da je njegov prijedlog odlièan i bilo bi lijepo da se svi zajedno malo osvjestimo i konaèno poènemo slaviti i poštovati RAD… da sami sebi priznamo u kakvoj se situaciji nalazimo i što nas je uz aljkavu i lošu politiku do te situacije dovelo.
U zadnjih dvadesetak godina njegujemo kulturu „fah idiota“ i na taj naèin od vlastite djece stvaramo ljude uskih znanja, koji poštuju samo novac, dok su znanje i opæe dobro kategorije koje tek šaptom spominjemo ili ih ni ne spominjemo.
Kad èovjek zasnuje radni odnos tada poèinju i njegova prava iz rada… koja moraju biti sveta, propisima regulirana i za njih se radnici organizirano i samostalno moraju boriti svakog dana… no ne smijemo zaboraviti da uz prava uvijek idu obveze i odgovornost. Mi danas po poduzeæima imamo puno ljudi koji rade malo, rade loše… dolaze u radne sredine s nedovoljno znanja, èesto i bez potrebne naobrazbe, a ima i onih koji posao dobiju temeljem lažnih diploma. Zasnivanjem radnog odnosa i ti loši i lažni ostvaruju ista prava kao oni vrijedni, obrazovani, savjesni i dobri radnici….. èesto rade malo i ništa, a pokrivaju ih i za njih vuku oni koji znaju, hoæe i mogu raditi.
Težimo društvu u kojemu æe se poštovati znanje, sposobnost i marljivost. Kako æemo do njega doæi ako ne poštujemo rad?
Kroz suho školovanje… a pogotovo danas, mladi ljudi nisu završena prièa i gotovi radnici nego je to tek poèetak njihove radne prièe i zato im u tome treba pomoæi. Rad je nešto što æe im osigurati egzistenciju, a sva znanja koja na tom putu steknu æe im podiæi samopouzdanje i od njih stvoriti pojedince koji æe poštovati svoj i tuði rad jer do njega i prava koja proizlaze iz rada neæe doæi vezama, lažnim diplomama i drugim muljažama… nego æe ga zaslužiti marljivošæu, uèenjem, vlastitim trudom. Tako se stvaraju pojedinci jaki i èvrsti ko Velebit i koji se ne šlepaju na raèun drugih…. prvo roditelja, a kasnije na grbaèama nekih kolega i opæeg ludila i nepravdi u društvu. Dobar radnik pred nikim ne mora puzati, ne mora se nikome ulizivati, s njim nitko ne može manipulirati, nikome se ne mora prodavati.
U neka davna vremena… navodnog mraka, kad sam ja išla u osnovnu školu, organizirano smo išli u sezonske radove kopanja repe, èupanja metlica na kukuruzu i branje kukuruza. Bile su to velike akcije koje je organizirao PIK našeg grada i naša škola. U rano jutro bi nas utrpali u autobuse i odvezli na polja. Redovima repe ili kukuruza se nije vidjelo kraja, bilo nam je fizièki teško….. radili smo do mraka. Za ruèak smo dobili vojnièki grah koji je skuhan u kasarni. Novcem koji je PIK platio školi sufinancran je školski restoran u kojemu smo svakodnevno dobivali kuhani obrok (tri jela…. na biranje), naši roditelji su plaæali povoljnu cijenu te prehrane jer smo mi svojim zajednièkim radom omoguæili da ta cijena bude prihvatljiva SVIMA. Zajedno sa mnom u tim radovima su sudjelovali mnogi danas poznati lijeènici, suci, glumci, uspješni poduzetnici i drugi… oèito im poljoprivredni radovi nisu naštetili u izgradnji uspješnih karijera. Uvjerena sam da im je upravo naèin na koji su nas tesali pomogao da su danas uspješni. U to vrijeme bila je organizirana dobrosusjedska pomoæ. Svatko bi dobio jednu ili više starih osoba koje bi posjeæivali svakog dana. Odlazili bi im u ljekarnu, trgovinu i pomogli ako bi im što trebalo. To je bio dobrovoljan rad koji se nije plaæao…. a oni koji su se njime bavili bili su glavne face jer je društveno koristan rad bio poštovan. Sami smo bojali zidove svog Omladinskog kluba gdje su se održavali plesnjaci… sami smo ga èistili i održavali… pa smo ga zbog toga i èuvali. Dani su nam bili ispunjeni radom, uèenjem, sportom i raznim drugim aktivnostima. Veæina nas se bavila sportom. Nismo imali veliki izbor… ali bili su tu nogomet, rukomet i košarka. Tko se trudio igrao bi za gradske klubove koji su financirali sportsku opremu. Dobila bih laganu i toplu trenirku, dresove za treninge i utakmice…. dva para tenisica godišnje. Moji roditelji nisu imali troškova zbog mojih sportskih aktivnosti. Za takav odnos sportskih klubova nije bio potreban nadprosjeèan talent… nego je bilo dovoljno da redovito dolaziš na treninge i utakmice i daješ sve od sebe. Sve nabrojano nije nam ostavljalo vremena za depresije, za cendranje i razne druge poroke s kojima se muèe današnji mladi.
Ne pamtim da je itko iz moje generacije pio antidepresive u toj dobi…. a danas je dovoljno na forumima psihologije proèitati dijaloge mladih gdje razmjenjuju iskustva koje su tablete bolje.
Mojih prvih šest mjeseci radnog staža odradila sam u poduzeæu gdje sam doslovno prevarena. Dobila sam samo prvu plaæu... a preostalih pet nikada nisam vidjela. Radila sam svakog dana od 7 do 19 h. Poduzeæe je bilo registrirano na sve i svašta.... glavna djelatnost je bila organizacija koncerata, kao što je ista bila paravan za trgovanje zbog kojeg je kasnije direktor morao pobjeæi iz zemlje. Tada sam se osjeæala zbilja jadno.... bila sam bez love, radila sam puno, a radilo se tu i o pravoj prijevari.
No danas.... kad se okrenem iza sebe nisam više ljuta. Za tih šest mjeseci mi je priznat staž, nauèila sam tamo puno. Raditi me uèio gospodin Horvat... koji je bio umirovljeni knjigovoða starog kova, zaposlen na ugovor..... Bio je strog, strah i trepet, pedantan, uredan i jako zahtjevan. Svakog dana je uèio jednu stranicu telefonskog imenika napamet da bi svoju koncentraciju i pamæenje držao u formi. Kasnije sam upoznala mnoge mlade ljudi èija koncetracija na poslu nije bila ni do gležnja onoj koju je imao gospodin Horvat u toj poznoj dobi....
Prevarili su me za lovu.... ali dobila sam djeliæ znanja koje mi nikada nitko nije mogao oduzeti, ni osporiti....
Mladima se treba baviti… treba ih zaposliti kroz školovanje i nakon što školu završe. Treba im pružiti moguænost da rade razne poslove, da se nauèe kako samo vlastitim trudom i savjesnim radom mogu ostvariti uspješnu buduænost i postati samosvjesne i cjelovite osobe.
Zato sve pohvale prijedlogu ministra Mrsiæa jer on tim prijedlogom ne nudi iskorištavanje nego izvlaèi mlade iz mraènih sobièaka u kojima piju antidepresive i èekaju da rješenja padnu s neba i da njihove probleme rješava netko drugi. Ovaj prijedlog nudi prilike…. Mladi æe se kretati meðu ljudima, radit æe šarene poslove, a svakog dana na bilo kojem poslu se nešto novo nauèi... pa èak i onda ako se ne bavimo svojom strukom. Uzalud sva znanja iz struke ako ljudi ne dobiju ostala znanja koja su potrebna da bi funkcionirali u zajednici s drugim ljudima. Kad poslodavci prepoznaju marljive, vrijedne, obrazovane i sposobne sasvim sigurno æe se potruditi da takve zadrže….. A oni koji nisu dovoljno marljivi morat æe se u toj utakmici potruditi svoje ponašanje mijenjati. Tko se ne želi ukljuèiti lijepo može ostati doma èekati da mu dragi Bog pronaðe posao, roditelji æe ga financirati i kupovati mu tabletice da ublaži svoje nezadovoljstvo samim sobom.
Ovu akciju treba popratiti dobrim propisima i nadzorom, a koji æe onemoguæiti zloupotrebe.
Mislim da je ministar Mrsiæ zaslužio ovim prijedlogom široku podršku javnosti jer ovo je jedna od rijetkih akcija koja otvara vrata mladima, a i svima nama pomaže u borbi da u sustavu vrijednosti RADU vratimo zasluženo mjesto.



DA NAM ŽIVI RAD

Drugarska se pjesma ori,
Pjesma koja slavi rad!
Srce gromko nek' nam zbori
Da nam živi, živi rad!

Podignite u vis èela
Vi heroji rada svog
Takva bit æe zemlja cijela
Da nam živi, živi rad!

U divljaka luk i strijela!
Željeznica, selo i grad
To su naših ruku djela
Da nam živi, živi rad!

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)