Prknoizbjeglice

17.03.2012.

Slika preuzeta iz Jutarnjeg lista

Na ovu temu me zaškakljala fotografija iznad teksta i objavljena knjiga pjesma Jerka Rošina „Uprknuæe“.
Zanimljivo je to zlurado i nadmeno smijanje onima koje su istisnuli iz svojih analnih otvora i koji na sebi još uvijek nose miris tih toplih, vlažnih i smrdljivih hodnika njihovih tjelesa i njihovog nemorala.
Do sada su se vlasnici tih zanimljivnih prkna u lice smijali onima koji u njih nisu htjeli, a eto doèekali smo dan da se još otrovnije smiju onima s kojima su bili tako smrdljivo stopljeni u moralnom urušavanju ovog društva. Još donedavno su se tako stopljeni zajedno rugali narodu i onima po kojima su gazili na putu zla.
Ne iznenaðuju me vlasnici do nedavno popularnih guzica, koje su bile mnogima zanimljivo i atraktivano stanište… moja pažnja je zadnjih mjeseci usmjerena na one koji su iz tih guzica ispali i sada su malo dezorijentirani, osjeæaju se izgubljeno i prestrašeno.
Pojava takvih „stanodavaca“ i „stanoprimaca“ nije bila prisutna samo u politici… ona je prisutna u svakoj radnoj sredini, u svakoj grupi ljudi gdje postoji hijerarhija. Svaka od njih se dijeli na miljenike tzv. „elitu“ i ostale koji u istu ne spadaju jer ih nisu htjeli ili se sami nisu pristali istoj pridružiti.
Stanovnici tih rastezljivih tamnih otvora su uglavnom bili oni kojima se nije dalo uèiti, raditi i graditi meðuljudske odnose na ravnopravnosti, uvažavanju, profesionalnosti…. To su oni koji su u te radne sredine stigli mimo natjeèaja, bez adekvatne naobrazbe, znanja i sposobnosti. Oni su svojim „stanodavcima“ okopavali vrtove, gradili vikendice, èistili apartmane, sadili maslinike, pratili ih na feštama, za njih špijunirali, èesto i sami èinili krivièna djela, kršili propise na razne naèine da ne bi naljutili svoje „dobroèinitelje, èesto su protiv onih koji ne pripadaju tom soju lagali, spletkarili, nad njima vršili mobing i zagorèavali im život i rad na svakom koraku. Neki se nisu upucavali, ali su napravili neke strašne greške pa su zbog svoje krivnje ostali zauvijek dužni onima koji su im greške „oprostili“ i na taj su si naèin priskrbrili "starnarsko pravo" zajedno s ulizicama..
Za uzvrat su uživali u atraktivnim radnim mjestima, dobrim plaæama i bio im je osiguran status malih „bogova“ u njihovim sredinama.
Bilo im je lijepo dok je trajalo.
U meðuvremenu su njihove žrtve morale paziti da ne griješe, èuvali su svoja radna mjesta, ponekad èak i goli život, morali su puno raditi i uèiti. Nije im bilo lako… ali na taj naèin su dobili kapital koji im nitko nikada ne može uzeti…. a što je još važnije sada se ne osjeæaju poniženo i pljunuto kad gledaju kako se prknovlasnici smiju svojim prknokorisnicima. No svi zajedno trpimo posljedice tog njihovog jedinstva i te propale analne veze.
Do nedavno su mi se više gadili oni koji su svoja prkna nudili… jer su imali moæ i najodgovorniji su za sve zlo koje se desilo. A danas mi se potpuno isto gade svi oni koji su u njihovim prknima stanovali jer upravo su im oni svojim ljigavim karakterima omoguæili da se tako mogu ponašati. Društvo se do te mjere urušilo da ne može više po starom i izvuæi iz ovog gliba ga mogu samo oni koji žele i znaju raditi. Naša poduzeæa i politièka scena preplavljeni su „izbjeglicama“. Ostali su bez svojih staništa i sada prestravljeno lutaju ovim svijetom…. tako „ranjeni“ obezglavljeno tumaraju i grizu. Dok su vrijeme tratili na spletkarenja i uživanje u privilegijama propustili su pratiti promjene u svojim radnim sredinama… jer uvijek su imali „kmetove“ koji su to odraðivali umjesto njih. I sad su zbilja u nezavidnom položaju. Smiju im se njihovi dosadašnji zaštitnici, kolege ih odavno ne poštuju, a smiju im se i vlastiti odrazi iz ogledala….

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)