Marketing
Prknoizbjeglice
Slika preuzeta iz Jutarnjeg lista
Na ovu temu me zaškakljala fotografija iznad teksta i objavljena knjiga pjesma Jerka Rošina „Uprknuće“.
Zanimljivo je to zlurado i nadmeno smijanje onima koje su istisnuli iz svojih analnih otvora i koji na sebi još uvijek nose miris tih toplih, vlažnih i smrdljivih hodnika njihovih tjelesa i njihovog nemorala.
Do sada su se vlasnici tih zanimljivnih prkna u lice smijali onima koji u njih nisu htjeli, a eto dočekali smo dan da se još otrovnije smiju onima s kojima su bili tako smrdljivo stopljeni u moralnom urušavanju ovog društva. Još donedavno su se tako stopljeni zajedno rugali narodu i onima po kojima su gazili na putu zla.
Ne iznenađuju me vlasnici do nedavno popularnih guzica, koje su bile mnogima zanimljivo i atraktivano stanište… moja pažnja je zadnjih mjeseci usmjerena na one koji su iz tih guzica ispali i sada su malo dezorijentirani, osjećaju se izgubljeno i prestrašeno.
Pojava takvih „stanodavaca“ i „stanoprimaca“ nije bila prisutna samo u politici… ona je prisutna u svakoj radnoj sredini, u svakoj grupi ljudi gdje postoji hijerarhija. Svaka od njih se dijeli na miljenike tzv. „elitu“ i ostale koji u istu ne spadaju jer ih nisu htjeli ili se sami nisu pristali istoj pridružiti.
Stanovnici tih rastezljivih tamnih otvora su uglavnom bili oni kojima se nije dalo učiti, raditi i graditi međuljudske odnose na ravnopravnosti, uvažavanju, profesionalnosti…. To su oni koji su u te radne sredine stigli mimo natječaja, bez adekvatne naobrazbe, znanja i sposobnosti. Oni su svojim „stanodavcima“ okopavali vrtove, gradili vikendice, čistili apartmane, sadili maslinike, pratili ih na feštama, za njih špijunirali, često i sami činili krivična djela, kršili propise na razne načine da ne bi naljutili svoje „dobročinitelje, često su protiv onih koji ne pripadaju tom soju lagali, spletkarili, nad njima vršili mobing i zagorčavali im život i rad na svakom koraku. Neki se nisu upucavali, ali su napravili neke strašne greške pa su zbog svoje krivnje ostali zauvijek dužni onima koji su im greške „oprostili“ i na taj su si način priskrbrili "starnarsko pravo" zajedno s ulizicama..
Za uzvrat su uživali u atraktivnim radnim mjestima, dobrim plaćama i bio im je osiguran status malih „bogova“ u njihovim sredinama.
Bilo im je lijepo dok je trajalo.
U međuvremenu su njihove žrtve morale paziti da ne griješe, čuvali su svoja radna mjesta, ponekad čak i goli život, morali su puno raditi i učiti. Nije im bilo lako… ali na taj način su dobili kapital koji im nitko nikada ne može uzeti…. a što je još važnije sada se ne osjećaju poniženo i pljunuto kad gledaju kako se prknovlasnici smiju svojim prknokorisnicima. No svi zajedno trpimo posljedice tog njihovog jedinstva i te propale analne veze.
Do nedavno su mi se više gadili oni koji su svoja prkna nudili… jer su imali moć i najodgovorniji su za sve zlo koje se desilo. A danas mi se potpuno isto gade svi oni koji su u njihovim prknima stanovali jer upravo su im oni svojim ljigavim karakterima omogućili da se tako mogu ponašati. Društvo se do te mjere urušilo da ne može više po starom i izvući iz ovog gliba ga mogu samo oni koji žele i znaju raditi. Naša poduzeća i politička scena preplavljeni su „izbjeglicama“. Ostali su bez svojih staništa i sada prestravljeno lutaju ovim svijetom…. tako „ranjeni“ obezglavljeno tumaraju i grizu. Dok su vrijeme tratili na spletkarenja i uživanje u privilegijama propustili su pratiti promjene u svojim radnim sredinama… jer uvijek su imali „kmetove“ koji su to odrađivali umjesto njih. I sad su zbilja u nezavidnom položaju. Smiju im se njihovi dosadašnji zaštitnici, kolege ih odavno ne poštuju, a smiju im se i vlastiti odrazi iz ogledala….
Post je objavljen 17.03.2012. u 14:37 sati.