Kad srce kaže NE!

17.01.2012.

I eto... još par dana do referenduma o ulasku u EU.... još par dana do "novog početka" (tako bar čitam u medijima)...
Jao djeci koju roditelji ne nauče suočiti se s problemima i rješavati ih. Pa tako jao i narodima koji za svoje greške krivce traže u drugima i koji vjeruju da je ikome na ovome svijetu više stalo do njihove zemlje i rješavanja problema u njoj. Ne postoje problemi koji se ne bi mogli riješiti... ako se to doista želi.
Ne kužim zašto se uopće pitanje problema i udruživanja u EU dovodi u vezu? Probleme možemo riješiti samo sami..... bez obzira gdje bili.
Kad to spominjemo kao nešto što je u vezi jedno s drugim... priznajemo da se želimo udružiti iz interesa..... Znači li to da je Hrvatska sponzoruša? Da ne trči u "zagrljaj" iz uvjerenja i ideala, nego iz interesa?
Ja ipak u to ne vjerujem.... Bez obzira na šarenu povijest i čupava iskustva mislim da još uvijek imamo ponosa i da se nećemo pomiriti s ulogom sponzoruše.
I kad mi netko kaže da ne postoji alternativa ulasku u EU meni se okrene želudac. To je kao da curi koja se odlučila na samački život kažeš da joj je brak iz interesa jedino dobro rješenje i da je svaki drugačiji izbor loš izbor. I to tvrdi žena koja inače slovi za ženu širokih pogleda i usuđuje se tvrditi da su svi koji misle drugačije nedovoljno obrazovani i ne razumiju. Super im je ova kampanja pred referendum.... postigli su suprotno onome što tvrde da žele postići. Bar kod mene... Ovaj narod je naviknut na ponižavanja... Franjo nas je zvao stokom sitnog zuba... a sada nam rade to isto... samo nam ne kažu to tako direktno... nego uvijeno i sa stilom.
Gledam političare kako nas uvjeravaju što je dobro... koliko su neuvjerljivi i zbunjeni... pa mi ih dođe žao. Oni samo rade svoj posao.... oni ovo moraju odraditi jer to od njih veliki i moćni gazde izvana očekuju... a gazde su im oni kojima smo dužni do bola... možda se naši političari i sami nadaju da će ovog puta narod spasiti stvar, a njima nitko neće moći predbaciti da nisu pokušali.
Gledam predsjednika Josipovića na spotu u kojem nas poziva da glasamo za ulazak u EU. To nije on. To nije isti onaj čovjek koji brzo misli i reagira iz dubine srca u svakoj situaciji... Nekako čudno petlja rukama i djeluje kao da ni sam ne vjeruje u ono što priča.

Suverenitet je pravni pojam koji označava pravo na neograničeno vršenje vlasti.
Unutarnji suverenitet označava da je državna vlast vrhovna (najviša), neograničena i nedjeljiva.

Ako je to istina... a predsjednik Josipović kaže da mi dio svoje suverenosti pametno ulažemo... kako je to uopće moguće?
Ako je nešto neograničeno i nedjeljivo... kako onda možemo dio uložiti?

Možda je to tek dojam mene nedovoljno obrazovane i nedovoljno informirane.... ali imam nekako osjećaj da pričaju jedno, a u stvari nas mole da glasamo protiv. :))))))))) Jer koji bi normalan političar 21. stoljeća inače imao potrebu s narodom komunicirati kao da je na vlasti mongoloidima, a ne ljudima koji misle svojim glavama i imaju pravo na svoj izbor, bez da ih itko vrijeđa i ponižava?!!! Meni je sve to nekako sumnjivo.... ;)




Komentari (24) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2012 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)