Èestitka

20.12.2010.

Obièno se na kraju godine pišu izvješæa, rade statistike i pišu zabilješke koje nam u nekim buduæim vremenima služe kao podsjetnik na godinu koju ispraæamo u nepovrat…
Bilježe se važni dogaðaji, rade top liste….
Osobno ne volim izdvajati…. jer duboko vjerujem da je svaki dogaðaj neobièno važan…. èak i oni koji nam se èine beznaèajnim ponekad se pokažu kao kljuèni za neke velike i važne promjene. No na kraju svake godine ipak postoje ljudi, dogaðaji, glazba i tekstovi koji su je obojali, dali joj miris i ostavili tragove na nama.
U protekloj godini oprostili smo se od nekih ljudi koji su nam znaèili, dotakli smo se društvenih dogaðaja koje smo smatrali važnima, svi zajedno sudjelovali smo kao virtualni svjedoci progona jednog blogera i pobijedili zajedno s njim. To je dogaðaj koji je sasvim sigurno u kalendaru meni napetih dogaðaja upisan velikim slovima, kao nešto veliko i važno. Vezano uz te dogaðaje proizlazi video filmiæ koji je pobijedio u konkurenciji svih video filmiæa u prošloj godini. Naš Prominac je zbog njega èak i tužen… a svi mi smo prozvani jer smo se usudili gledati isti i komentirati ga.
Pjesma koja me najviše dodirnula u 2010. godine je Gibonnieva Toleranca….
Svima vam hvala na prekrasnim temama kojima ste me vodili tamo gdje nikada nisam bila, kojima ste me uèili onome što nisam znala, ponekad me nasmijavali, ponekad izmamili i suzu na oko. Hvala vam na svoj toplini koju sam pronašla u vašim temama i našem druženju kroz komentare. Nemoguæe je odabrati najdražeg blogera u prošloj godini… jer svaki od vas je važan do neba, neponovljiv, poseban i neizostavni dio atmosfere koju smo zajedno stvarali.
Godina na odlasku je bila bogata dogaðajima na našoj politièkoj sceni…. ali ja neæu izdvojiti ni jedan posebno. Neæu pisati ni o krizi…. Prisjetit æu se tek da smo svi zajedno pred nekoliko godina palili baklje, držali fige i vjerovali u bolji svijet….. Ovo je sasvim sigurno godina koja znaèi temelj onoga èemu se nadamo i dokaz da baklje nisu paljene uzalud…
Ne bih ja bila Stršljen (kako me zove moja Joška) da ne spomenem kako su nas sindikalne udruge više razine prevarile trgujuæi s našim potpisima koje smo dali i prikupljali za referendum protiv ZOR-a. Nisu oni jedini koji su nas prevarili…. pa ni na tom podruèju neæemo raditi tko je „pobijedio“ u varanju naroda…. jer svi su na prvom mjestu… svatko prema svojim moguænostima i zaslugama…. i svima æe se to kad-tad vratiti….
Nemam obièaj na kraju godine proglašavati osobe godine… jer je puno važnih osoba… puno je èarobnjaka koji stvaraju bolji svijet i ja ih zbog toga poštujem….
Zadnjih mjeseci sam malo zanemarila pisanje na blogu. Razlog tome je jedan gospodin. Sad æe mnogi pomisliti da sam se zaljubila ili možda našla ljubavnika…. ali to nije tako. Taj gospodin mi se sviða veæ dugi niz godina…. ali zadnjih mjeseci me uhvatila manija èitanja njegovih tekstova u štampi… i nekih njegovih knjiga. Obièno mi èarobnjaci s perom u ruci budu inspiracija za nove teme… ali ovaj piše tekstove koje kao da izvlaèi iz moje duše, iz mog Izvora…. i ja se ne usudim nakon njega pisati… jer bih se osjeæala kao da ga potkradam…. osjeæala bih se kao amater koji pokušava isprièati nešto što je veæ tako savršeno isprièano. Ali zato ga mogu proglasiti osobom godine…. jer je uz sve tekstove koje sam èitala ove godine ostavio najdublje tragove u meni…. To je Èovjek nadasve – to je don Ivan Grubišiæ.
Taj èovjek je iznad politike, iznad moèvare u kojoj se gušimo…. pruža nam ruku i doziva… podsjeæa i opominje. Bez imalo straha za sebe, bez podilaženja bilo kome svjedoèi Istinu koja uprljanima nije mila, ali je najtopliji veo Ljubavi kojim se može obgrliti vlastiti narod. Ja nemam metalnog ordenja kojim bih ga okitila… ali imam ovaj blog koji æu iskoristiti da mu kažem jedno veliko HVALA i još veæe BRAVO!

Sretan Božiæ svim vjernicima…. a svima zajedno u novoj 2011. godini želim puno zdravlja, sreæe, ljubavi, osobnih uspjeha… ali i zajednièkih uspjeha u stvaranju boljeg svijeta koji smo dužni osigurati onima koji ostaju iza nas….

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)