Marketing
Čestitka
Obično se na kraju godine pišu izvješća, rade statistike i pišu zabilješke koje nam u nekim budućim vremenima služe kao podsjetnik na godinu koju ispraćamo u nepovrat…
Bilježe se važni događaji, rade top liste….
Osobno ne volim izdvajati…. jer duboko vjerujem da je svaki događaj neobično važan…. čak i oni koji nam se čine beznačajnim ponekad se pokažu kao ključni za neke velike i važne promjene. No na kraju svake godine ipak postoje ljudi, događaji, glazba i tekstovi koji su je obojali, dali joj miris i ostavili tragove na nama.
U protekloj godini oprostili smo se od nekih ljudi koji su nam značili, dotakli smo se društvenih događaja koje smo smatrali važnima, svi zajedno sudjelovali smo kao virtualni svjedoci progona jednog blogera i pobijedili zajedno s njim. To je događaj koji je sasvim sigurno u kalendaru meni napetih događaja upisan velikim slovima, kao nešto veliko i važno. Vezano uz te događaje proizlazi video filmić koji je pobijedio u konkurenciji svih video filmića u prošloj godini. Naš Prominac je zbog njega čak i tužen… a svi mi smo prozvani jer smo se usudili gledati isti i komentirati ga.
Pjesma koja me najviše dodirnula u 2010. godine je Gibonnieva Toleranca….
Svima vam hvala na prekrasnim temama kojima ste me vodili tamo gdje nikada nisam bila, kojima ste me učili onome što nisam znala, ponekad me nasmijavali, ponekad izmamili i suzu na oko. Hvala vam na svoj toplini koju sam pronašla u vašim temama i našem druženju kroz komentare. Nemoguće je odabrati najdražeg blogera u prošloj godini… jer svaki od vas je važan do neba, neponovljiv, poseban i neizostavni dio atmosfere koju smo zajedno stvarali.
Godina na odlasku je bila bogata događajima na našoj političkoj sceni…. ali ja neću izdvojiti ni jedan posebno. Neću pisati ni o krizi…. Prisjetit ću se tek da smo svi zajedno pred nekoliko godina palili baklje, držali fige i vjerovali u bolji svijet….. Ovo je sasvim sigurno godina koja znači temelj onoga čemu se nadamo i dokaz da baklje nisu paljene uzalud…
Ne bih ja bila Stršljen (kako me zove moja Joška) da ne spomenem kako su nas sindikalne udruge više razine prevarile trgujući s našim potpisima koje smo dali i prikupljali za referendum protiv ZOR-a. Nisu oni jedini koji su nas prevarili…. pa ni na tom području nećemo raditi tko je „pobijedio“ u varanju naroda…. jer svi su na prvom mjestu… svatko prema svojim mogućnostima i zaslugama…. i svima će se to kad-tad vratiti….
Nemam običaj na kraju godine proglašavati osobe godine… jer je puno važnih osoba… puno je čarobnjaka koji stvaraju bolji svijet i ja ih zbog toga poštujem….
Zadnjih mjeseci sam malo zanemarila pisanje na blogu. Razlog tome je jedan gospodin. Sad će mnogi pomisliti da sam se zaljubila ili možda našla ljubavnika…. ali to nije tako. Taj gospodin mi se sviđa već dugi niz godina…. ali zadnjih mjeseci me uhvatila manija čitanja njegovih tekstova u štampi… i nekih njegovih knjiga. Obično mi čarobnjaci s perom u ruci budu inspiracija za nove teme… ali ovaj piše tekstove koje kao da izvlači iz moje duše, iz mog Izvora…. i ja se ne usudim nakon njega pisati… jer bih se osjećala kao da ga potkradam…. osjećala bih se kao amater koji pokušava ispričati nešto što je već tako savršeno ispričano. Ali zato ga mogu proglasiti osobom godine…. jer je uz sve tekstove koje sam čitala ove godine ostavio najdublje tragove u meni…. To je Čovjek nadasve – to je don Ivan Grubišić.
Taj čovjek je iznad politike, iznad močvare u kojoj se gušimo…. pruža nam ruku i doziva… podsjeća i opominje. Bez imalo straha za sebe, bez podilaženja bilo kome svjedoči Istinu koja uprljanima nije mila, ali je najtopliji veo Ljubavi kojim se može obgrliti vlastiti narod. Ja nemam metalnog ordenja kojim bih ga okitila… ali imam ovaj blog koji ću iskoristiti da mu kažem jedno veliko HVALA i još veće BRAVO!
Sretan Božić svim vjernicima…. a svima zajedno u novoj 2011. godini želim puno zdravlja, sreće, ljubavi, osobnih uspjeha… ali i zajedničkih uspjeha u stvaranju boljeg svijeta koji smo dužni osigurati onima koji ostaju iza nas….
Post je objavljen 20.12.2010. u 21:20 sati.