Zahvalni...

07.08.2010.

(Ovo su slike jednog od ošteæenih automobila. Ovaj je još dobro prošao... neki su u puno gorem stanju)

„Dan iza juèer“ se u Hrvatskoj slavio DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI.
Juèer smo imali prilike gledati kako je izgledala proslava tog važnog datuma diljem Lijepe naše. Posebno dojmljiva je bila proslava u Èavoglavima… a još dojmljivije su bile izjave nadležnih da nisu primijetili ništa neobièno i loše na toj proslavi.
Živimo u vrijeme kad privode graðane koji èuvaju svoju Varšavsku, kad tuku seljake koji se bore za koru kruha, a Dan zahvalnosti se obilježava fašistièkim obilježjima i nikome ništa!
Gledam te spodobe u crnom..... i tu mladež u crnom. Ta balavurdija i ne zna što predstavljaju ti simboli... ali mržnja im je duboko usaðena odgojem. I nitko nije priveden... nitko nije èak ni opomenut....
Oèito je bilo važno da juèer vidimo sve te slike i da dobijemo poruku da se velièanje fašizma ne kažnjava…. bez obzira na Ustav i sve propise koji o tome pišu. Prošlu noæ je u Velikoj Gorici demolirano 6 automobila. Ljudima su slomljeni brisaèi, retrovizori, poskidane i baèene tablice, izbušene gume, a najvažniji od svega je potpis koji je ostavljan na limarijama automobila… a to je veliko slovo U.
Èudi li se uopæe netko tom dogaðaju? Kaj god! Pa dobili su poziv na takvo ponašanje, nereagiranjem nadležnih na crne spodobe u Èavoglavima.
Gledam juèer natpise na majicama tih spodoba kojima poruèuju: „Hrvati i Nijemci iz guste magle protiv komunista i narodnih izdajica“.
Kome su ti crnjaci zahvalni? Što oni slave? Protiv koga se oni to bore?
Znam da te sirovine u crnom nisu „moji“…. znam da nisam komunista, a što sam onda? Valjda sam onda izdajica naroda… jer se ne furam na taj modni stil, ne uništavam tuðu imovinu, ne maltretiram novinare i ne sijem mržnju.
Koliko tuðe imovine moramo oštetiti da bi dokazali kako nismo izdajice i da volimo domovinu?
Na èudan neki naèin se danas voli domovina… na èudan neki naèin se ta ljubav pokazuje.
Oni koji je navodno nisu voljeli gradili su tvornice, hidroelektrane, veæina je radila i od svog rada pristojno živjela, imali smo odliènu zdravstvenu zaštitu i školstvo protiv kojeg smo stalno gunðali, a sada bi nam takvo dobro došlo. U gustoj magli „ljubavi“ tvornice smo uništili, nijednu novu hidroelektranu nismo izgradili… sva sreæa da i ove stare JOŠ nismo prodali, rasprodali smo pola Hrvatske, zdravstvena zaštita nam je klimava, a školstvo se bavi nekim èudnim obrazovanjem, dok je odgojna uloga odavno prepuštena samo roditeljima.
Ljudi æe svoje aute popraviti i osjeæat æe se zahvalno što su imali prilike sudjelovati u toj prièi… što su ih ti veliki „domoljubi“ uopæe primijetili i potpis „ljubavi“ im ostavili na njihovoj imovini.
Zašto o ovom demoliranju automobila u Velikoj Gorici nema ni slova u medijima? A poèinitelji su se tako lijepo potpisali i poslali poruku….

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)