Osjeæam se ponosno

15.04.2010.

Kad su neka velika sportska natjecanja, a naši pobjeðuju…. svi se toliko vesele, na sebe navlaèe dresove s kvadratiæima, mašu zastavicama, piju pivo i svu svoju pažnju usmjeravaju na sportske dogaðaje. Veæ se dugi niz godina osjeæam pomalo felerièno. I ja se veselim kad naši pobjeðuju, ali ne primam to toliko k srcu i nije mi to toliko važno da bi me bacilo u neko pomaknuto raspoloženje. Inaèe puno toga previše uzimam k srcu… ali u tim masovnim ludilima, masovnog ponosa taj osjeæaj uvijek izostane… ili èak osjetim lagani otpor prema takvom ponašanju…
No juèer sam shvatila da ipak nisam felerièna…. te da i sama mogu osjetiti ponos pripadanja narodu i odreðenom svjetonazoru. Shvatila sam da problem nije bio u meni… nego je bio u tome što oèito reagiram na neke druge teme…
U ranim jutarnjim vijestima, na radiju sam èula govor predsjednika Josipoviæa u Sarajevu… izraz žaljenja koji je izgovorio.
Krenule su mi suze na oèi… osjetila sam silan ponos pripadanja narodu koji je putem svog predstavnika konaèno uèinio nešto toliko veliko i važno!
Cijeli dan sam se osjeæala ko Sv. Tereza u ekstazi…. Dirnulo me do bola. Nisam objesila zastavu na auto, nisam navukla dres s kvadratiæima… nisam èak preglasno ni komentirala taj dogaðaj…. Uživala sam u tom osjeæaju iznutra…. u sebi… duboko. Nisam imala namjeru otvarati ovu temu, ali uspio me „nagovoriti“ Andrija Hebrang… svojom izjavom da je predsjednik Josipoviæ svojim izjavama u Sarajevu našu zemlju „uveo u red svjetskih agresora“.
Ta Hebrangova izjava me podsjetila na jednu „Latinicu“ koja je bila prije punooooo, puno godina. Govorilo se tada o Ahmiæima i tada je jedan svjedok u emisiji svjedoèio o tome što se tamo dešavalo. Uz sve strahote…. meni je ožiljak na srcu ostavila jedna prièa. Vojnik HVO-a ušao je u kuæu, muslimansku bebu nabio je na bajunet i tada je stavio u peænicu koju je ukljuèio. U emisiji je gostovala desnièarka (mislim da se preziva Luèiæ… ali nisam sigurna) koja je izjavila da su sve to naši deèki. Sjeæam se kako sam tada osjetila strašno gaðanje zbog te izjave… Osjetila sam se osramoæeno, zaprljano… jer moji sasvim sigurno nisu oni koji ubijaju bebe i peku ih u peænici. Moji sigurno nisu oni koji se na takav naèin ponašanju.
I svi su šutjeli svo ovo vrijeme. Nitko nije izjavljivao da su nas upravo takva ponašanja osramotila, da su nas upravo takva ponašanja svrstala uz bok svjetskih zloèinaca. U svakom ratu pojedinci naprave zloèine, prekrše meðunarodne konvencije… ali normalna država se od toga ograðuje, isprièa se žrtvama, sankcionira poèinitelje. To je jedini ispravan naèin na koji se èuva opravdanost obrambenog rata. Mi to nismo uèinili. Zataškavali smo dogaðaje krvavom šutnjom… a ja sam sve ove godine osjeæala sram zbog tih dogaðaja i zbog naše šutnje. Nisam imala nikakvu ulogu u tim dogaðajima… nitko moj nije stradao… bila sam samo promatraè sa strane…. ali ipak sam se osjeæala osramoæeno. Svi zloèini koji su se desili nad našim narodom ne mogu nam biti opravdanje za takva ponašanja grupe pojedinaca u Ahmiæima.
Domovina se ne brani tako da naša vojska ubija civile u susjednoj zemlji. Nitko me u to ni u jednom trenutku nije uspio uvjeriti.
Sinoæ sam proèitala reakcije na tu izjavu u stranim medijima. Opet sam osjetila ponos.
Proèitala sam reakciju Tihomila Blaškiæa… svaka mu èast!
Sve ovo što se dogaða ne vidim kao sukob Josipoviæa i HDZ-a, nego vidim kao sudar dvaju svjetonazora. Predsjednik ovo ne radi iz politikantskih razloga.... nego iz dubokog uvjerenja, to se osjeæa.
Još nedavno su mu neki zamjerali da nema dovoljno strasti... he,he,he.... u kakvoj su samo bili zabludi.... Mnogima je smetalo što je predsjednik agnostik… a ovim postupkom je pokazao da je veæi kršæanin od mnogih. Baš me zanima hoæe li ga crkva pohvaliti zbog toga?!!!
Ova isprika nikako nije preuranjena. Sramotu zbog tih dogaðaja svi pošteni ljudi ove zemlje osjeæaju predugi vremenski period. Odavno je to trebalo uèiniti. Oèito nije imao tko....
Ali situacija se mijenja na bolje....
Jedan bloger je napisao: „Jer budimo realni, Josipoviæevo žaljenje za žrtvama zbog Tuðmanove politike prema BiH neæe podiæi bruto nacionalni dohodak našoj državi.“
Zar uvijek baš sve moramo gledati kroz novac i materijalni interes? Za gospodarsku situaciju je odgovorna Vlada. Da smo najbogatija zemlja na svijetu, malo bi koristi od toga imali ako se nismo u stanju isprièati zbog svojih neèasnih i loših ponašanja. Kriza æe proæi... kad tad æemo imati neku bolju Vladu koja æe nas izvuæi iz blata... pa æe se živjeti materijalno lakše... Ovaj njegov postupak je lijek za rane koje ova zemlja ima na sustavu vrijednosti. A to je važnije od love. Kad to shvatimo... lakše æemo izaæi iz ove krize.
Ovu temu je isprovocirao Andrija Hebrang svojom ružnom izjavom…. a i neka se naðe u mojoj osobnoj arhivi… jer je ovo važan dogaðaj… kojeg se vrijedi sjeæati….



Blogeri... jeste li zadovoljni što se predsjednik isprièao ili mu to zamjerate poput Hebranga i još nekih likova?

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)