Mala Jagoda nam piše pismo

07.02.2010.



U ovo bajkovito snježno jutro ispijam svoju kavicu i čitam po netu…. Osjećam kako mi je svaki mišić opušten, osjećam se lijepo i odmorno… baš onako kako se čovjek i treba osjećati nedjeljom, pred početak novog radnog tjedna. I u tom trenutku… vrisak iz Jutarnjeg lista…. U djeliću sekunde nestaje sva ugoda i mir u meni. Cijela nutrina mi vrišti, oznojila sam se u hipu i imam potrebu izaći na dvorište i vrištati iz sveg glasa… od tuge, bijesa i nemoći.
Da to učinim… poplašila bih ptice koje dolaze po hranu na moj orah… pa ću opet zavrištati vama i s vama.

Molim vas… pročitajte tekst pod naslovom: „Ne vraćajte je ocu. Opet će je silovati“


U školi su me učili da pisane norme služe da bi regulirale odnose u društvu… odnose među ljudima. U pravnoj državi se svaki njen pojedinac osjeća zaštićeno. Dužan je poštivati propise, ali može biti siguran da će biti zaštićen od svih zala koje mu zli ljudi mogu učiniti.
Propisi postoje da bi štitili slabije, da bi osigurali red i normalan suživot među ljudima.
Postoji niz službi koje su dužne upravo to osigurati.
U ovoj zemlji svjedoci smo da zli ljudi mogu činiti što hoće…. da su zaštićeni oni koji kradu, lažu, otimaju tuđe, zlostavljaju, a njihove žrtve se nazivaju kolateralnim žrtvama.
U ovoj zemlji propisi služe samo kao paravan za razne nepodopštine…. Ljudima lome kosti i sve to prikrivaju iza forme…. uvjeravajući nas da se upravo tako bore za pravnu državu.
Kako možemo očekivati da će se riješiti veliki zločini, velike pljačke i ova opća nesigurnost u zemlji, ako kao društvo i država nismo u stanju zaštiti jedno zlostavljano dijete i svu zlostavljanu djecu?!!!!
Pa nismo ni zaslužili drugo nego da nas guze razni nesposobnjakovići, ako dozvoljavamo da se ovakve stvari događaju djeci koja se ne mogu i ne znaju sama braniti!
U ovom slučaju upletena je cijela garda visokoobrazovanih ljudi, u raznim službama koja je svojim „sitnim“ propustima ovaj slučaj dovela u ovo „bezizlazno“ stanje. Valjda većina njih nije bila dovoljno skoncentrirana na posao, morali su surfati za vrijeme radnog vremena… a sigurna sam da će svatko od njih izgovoriti rečenicu da „svi koji rade i griješe“. I uopće ih pri tom nije sram što svojim „greškama“ uništavaju živote. Možda se u tom lancu skrivaju oni koji su kupili svoje diplome ili su do njih došli tko zna kako. Možda su to nečiji rođaci i sinovi… pa se od njih i ne očekuje da savjesno obavljaju svoj posao, oni su na državnim jaslama samo da bi njima bilo dobro… tko šiša narod! Piše novinar da je stručnjacima žao. Ma kojim crnim stručnjacima?!!!! Stručnjacima se ovakve situacije ne dešavaju, pravi stručnjaci su u stanju pronaći rješenje za ovakve strahote!
Oni su zaštićeni i ne boje se ničega. Osjećaju se moćno i baš ih briga za narod. Samo mi nije jasno kako se ne boje Boga ako su vjernici… ili kako se ne boje sudbine ako nisu vjernici.
Sigurna sam da će ih zvijezde kazniti zbog sudjelovanja u ovakvim lancima nesreće…. Kad im se dese osobne strahote u životu, od kojih ih neće nitko i ništa moći zaštititi, zapitat će nebo zašto se to dešava baš njima. Baš me zanima da li će se bar u tom trenutku sjetiti ovog slučaja i mnogih drugih slučajeva u kojima su sudjelovali i svojim aljkavostima i nesposobnostima pridonijeli uništavanju života slabih i nemoćnih.
A nama – narodu, ne preostaje ništa drugo… nego da se pred san tiho molimo za svu zlostavljanu djecu, za sve slabe i nemoćne, da se molimo da nas spasi neka viša sila od ovih krikova koje čujemo oko sebe. Ali što ako viša sila ne postoji?!!!
Imamo mogućnost i promisliti o samima sebi, o svojim ponašanjima na svojim radnim mjestima, u svojim obiteljima i koliko nam je uopće stalo da živimo u boljem i pravednijem društvu. To je očito puno teže od molitve…. pa molimo se onda…. jer možda u tim trenucima osobne tišine spoznamo da naša djeca nisu zaštićena u ovom društvu… da je njihova sudbina prepuštena na milost i nemilost neosjetljivom sustavu koji nije u službi čovjeka i ne mari koliko će života uništiti igrajući se demokracije i glumeći pravnu državu. Ipak, najvažnije od svega je ne zaboraviti da smo taj sustav svi mi. I svi snosimo dio odgovornosti za sve ove strahote kojima svjedočimo svakog dana.
Vrisnimo komentarima za Jagodu…. Vrisnimo komentarima za sve one koji ne znaju i ne mogu sami za sebe vrištati. Oni nas trebaju!

Komentari (30) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< veljača, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
             

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)