VRISAK za Ivana

29.01.2010.

Roðena sam u Bjelovaru. U tom gradu sam živjela prvih 6 godina života…. a nakon toga sam tamo bila èest gost… jer su me za njega vezali predivni ljudi i uspomene iz najranijeg djetinjstva. Nemam nijednu ružnu uspomenu…. taj grad je u mom sjeæanju obilježen predivnim dogaðajima, mirisima, bojama i toplinom….
Nedavno sam bila tamo u jednoj posjeti… i svaki puta zatreperim u susretu s tim gradom.
Kad su HIV pozitivne djevojèice, Nina i Ela imale problema s prihvaæanjem druge djece u školi…. njihovi udomitelji su preselili u Bjelovar i tu su pronašli mir, prihvaæanje i svoj novi dom. Silno sam bila ponosna na ljude iz mog grada…
Nedavno se u Bjelovaru desilo nešto strašno…. nešto zbog èega se sramim, a taj dogaðaj mi grubo otvara oèi i upozorava me da je ona toplina tek uspomena iz nekih drugih vremena, a da u tom gradu vlada ludilo koje i inaèe imamo prilike gledati u našem društvu.
Neæu vam preprièavati dogaðaj, nego æu vam staviti linkove na brojne tekstove koji su objavljeni na Indexu.
Javno hvalisanje zlostavljaèa
Ivan premješten u drugi razred
Grupa podrške Ivanu na Facebooku
Ivan nam prièa...
Prikupljeno 20.000 za Ivana
Žiro raèun za uplatu novèane pomoæi
Èesto na blogovima otvaramo teme u kojima molimo pomoæ za bolesne, svi mi u dijelu tih akcija sudjelujemo… pa je tako i sa akcijom za malog Ivana koja je pokrenuta na Facebooku.
Osobno sam se ukljuèila u mnoge akcije prikupljanja pomoæi…. dok sama ne volim otvarati takve teme. Strašno sam ogorèena na državu u kojoj se narod mora snalaziti na ovakve naèine da bi se lijeèio, da bi preživio….
Ivanova obitelj je siromašna i sasvim sigurno im je svaka pomoæ dobro došla… ali Ivanu je od novèane pomoæi daleko važnije da svi zajedno stanemo uz njega i kažemo mu da osuðujemo ponašanja koja su mu nanijela bol… da mu poželimo svu sreæu na njegovom putu. Još je važnije poruèiti zlostavljaèima da nam je puna kapa „zlatne mladeži“ koja je sve bahatija i ima sve manje granica, da smo društvo koje ne plješæe njihovim bljuvotinama.
Njima, a oèito po uzoru na one koji ih odgajaju nije više dovoljno da èine što im se prohtije, oni svoja zla snimaju i njima se hvale javno… kao da je to nešto najnormalnije na svijetu.
Ne, to nije normalno!
Kroz ovu temu vas ne pozivam na prikupljanje novèane pomoæi… jer svi koji to žele, podatke æe pronaæi na Facebooku, kao što sam ih i sama tamo pronašla. Naši novèani prilozi su samo zakrpe na materijalnu nesreæu jedne obitelji… ali tu nije kraj naše odgovornosti, kao èlanova ovog društva.
Otvaram ovu temu jer smatram da je važno javno osuditi ovakva ponašanja. Važno je da nas što više sazna za takve dogaðaje, da porazgovaramo sa svojom djecom… da o tome razgovaramo meðusobno i glasno vrisnemo protiv zlostavljanja.
Djeca znaju biti posebno okrutna. Zato što su iskrena i još ne znaju svoje loše osobine i sve ono što èuju u svojim roditeljskim domovima licemjerno skrivati, poput odraslih.
Djeca zlostavljaèi nisu roðena s predrasudama, mržnjom, netolerancijom i potrebom zlostavljanja razlièitih. U njih je to netko usadio… ili ih je netko do te mjere zanemario pa su se povela za èoporom. Ponašanje djece je slika našeg društva. Ružna je slika našeg vremena koju mi rišemo…
Zato vas molim da komentarima pridružite mom vrisku, da razgovarate o ovom dogaðaju u svojim sredinama…. da ovakva ponašanja obilježimo kao neprihvatljiva…. i neka se naš vrisak èuje do neba.

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)