Zbogom prijatelju

04.02.2009.



U ovom šarenom svijetu uvijek postoje ljudi koji su nam bliži i draži od drugih ljudi.
Tako sam ja na obronku kestenove šume imala susjeda koji je bio drugačiji od svih….koji mi je bio bliži i draži od ostalih.
Bio je on Domaći iz Šume Striborove… bio je on čovjek koji je u moj dom mogao ući bez kucanja… poput svih članova obitelji. Bio je to naš Vlado.
Prihvatio nas je od prvog dana….moja djeca su rasla kao njegovi miljenici. Naganjao ih je kad bi se penjali na vrh štaglja i psovao im sunce žareno, igrao s njima nogomet, vodio ih na bazene, vodio ih na more, vodio ih rušiti šumu…. jednom smo čak i ljetovali zajedno. Jednom me zadesila velika bol… život si je oduzeo čovjek koji mi je puno značio. Otputovala sam u Podravinu…. došao je za mnom…jer je znao da mi je teško. U ovih četrnaest godina… nije se desila nijedna radost, ali ni jedna tuga u mojoj obitelji a da Vlado nije bio prvi na našim vratima. Pokazao mi je gdje rastu najljepše šumske jagode, prošlog ljeta smo zajedno tražili masovnu grobnicu i nismo je našli… ali on je znao da je tamo negdje… prošlog ljeta smo zajedno stajali na seoskom putu i plakali poput male djece jer nam se ubio mladi susjed.
I sada u mom kaminu pucketaju drva iz Vladine šume.
Koliko puta je doviknuo: „Donaaa, ugasi tu glupu kosilicu i dođi na bambus… a ja bih skočila preko ograde i odmarala se s Vladom uz crno vino i Colu. Koliko smo samo puta sjedili pod mojim orahom… a on je pričao svoje priče… sve svoje tužne priče… Ostao je bez posla i nikada to nije prebolio…. a na te ožiljke rat je ispisao još dublje rane. Koliko puta mi je samo rekao: „Hvala ti što slušaš… ti si lijek za moju dušu… sad mi je lakše…“
Ali očito više nisam bila dovoljno jaka terapija. Povukao se u sebe zadnjih mjeseci… bio je nekako tih i tužan. A ja sam bila uvjerena da je to samo faza tišine… i poštovala sam njegovu tišinu (već se dešavalo)… ništa nisam pitala… a možda sam trebala…
Kad je pričao…. uvijek su mi se glavom vrtili Jesenjiovi stihovi:
"Što sam, tko sam,
ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
Živio sam, kao usput, k'o da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji..."
Došla sam danas s posla… pred njegovom kućom hitna i policija…. Odmah sam krenula tamo…. i naišla na uplakanu ženu… saznala strašnu istinu. Vlado si je danas oduzeo život. Objesio se na tavanu štaglja. Stajala sam satima pred starim štagljem… gledala bolničare, liječnike, policajce, mrtvozornike i vatrogasce…. Stajala sam tamo… nijema…. sve dok ga nisu u limenom lijesu zauvijek odvezli iz mog susjedstva.
Plakala je danas moja susjeda u mom zagrljaju i šaputala mi na uho: „Zašto me ostavio?“
A ja sam joj šaputala tiho, ali odlučno: Nije te ostavio… zauvijek će biti s tobom….u vašem domu, u krošnji ovog drveća, u tvom sjećanju. Nije više mogao… odlučio je odustati… poštujmo njegovu odluku!“ I umirile su nas i zavarale te riječi na kratko….jer znale smo obje u tom trenutku da je praznina koju ostavlja velika… strašno velika.

Nad trupom

Tvoje je tijelo ovdje još al tvoje usne ćute.
Mi znamo: ti si otišao na neke nijeme pute
sam, posve sam,
i nikom od nas ne reče kud ode.

Il možda nikud nisi otišao
iz ovog tijela
i samo prijeđe među stvari:
zaćuta kao i one i svaki pokret stade
u nepomičnost.

I čemu ovdje plač i tužbe?
Šta mogu biti glasi ljudi
kraj ovog vječnog ćutanja i mira?

A.B. Šimić

Komentari (33) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< veljača, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)