Moderni roditelji

13.04.2008.

U današnjem broju novina „24 sata“, na 86. i 87. strani objavljen je ne tako loš tekst, ali pod strašnim i opasnim naslovom.
Nadam se da naslov nisu izrekli struènjaci s Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, a na koje se novinar poziva..... veæ da je on nesavjesna omaška neopreznog novinara.
Naslov glasi:

„Bez krivnje proèitajte djeèje dopisivanje“

U tekstu se obraðuju opasnosti s kojima se djeca susreæu u virtualnom svijetu... kako na net-u, tako i u dopisivanju sa svojim prijateljima na mobitel.
U tekstu je niz odliènih savjeta o tome da treba razgovarati s djecom, pripremiti ih za virtualni svijet.... i nigdje se ne spominje njuškanje po njihovim osobnim porukama... pa se ja i dalje nadam da psiholozi nisu ti koji nam to savjetuju.

Živimo u svijetu gdje nas video kamere snimaju na ulici, u trgovinama, na radnim mjestima. Poslodavac nas šalje na sistematske preglede i ima detaljan uvid u situaciju kakvi smo iznutra.
Za sve to postoje opravdanja... Sve to Veliki Brat èini radi naše sigurnosti i našeg zdravlja. No èinjenica je da je jako malo vremena i jako malo prostora za našu privatnost. Kroz povijest smo se nagledali raznih zlostavljanja i kršenja ljudskih prava... a sve pod velikim parolama kako je to za naše dobro.
Pitam se....
Imaju li naša djeca pravo na svoju privatnost?
Imaju li pravo razgovarati sa svojim prijateljima bez našeg njuškanja?
Ima li pravo moji sinovi od 16 i 18 godina razgovarati sa svojim djevojkama na naèin koji nije namijenjen roditeljima za èitanje?
Imaju li se pravo ponekad prijateljima i požaliti na roditelje, a da mi to ne znamo?
Imaju li pravo biti blesavi i neformalni?
Imaju li pravo ponašati se sa svojim vršnjacima u skladu s njihovim godinama?
Imaju li pravo u odnosu s roditeljima imati teme o kojima razgovaraju s mamom, a druge o kojima raspravljaju s tatom... i pak treæe koje su rezervirane samo za prijatelje ili prve ljubavi?
Imaju li pravo na svoje tajne?
Stvaramo li mi Big Brother emisijama i ovakvim naslovima u novinama generaciju mesnatih robota koji æe biti kontrolirani 24 sata? Stvaramo li roblje buduænosti?
Ne bi li nam psiholozi trebali savjetovati kako sa djecom treba provoditi više vremena i s njima što više razgovarati? Ne bi li nas trebali uèiti tome da izgradimo sa djecom takav odnos da nam se sami povjere i požale kada imaju probleme, a ne da im mi nasilno i primitivno njuškamo po osobnom dopisivanju?
Kako æu odgojiti djecu koja jednog dana neæe ženama njuškati po mobitelu, torbici i najintimnijem prostoru ako im vlastitim primjerom pokazujem drugaèije?
Zar su moji roditelji bili loši roditelji jer su poštovali moju privatnost?
Ne! Zahvalna sam im do bola što su mi osigurali taj samo moj prostor... i što su me nauèili da poštujem osobne prostore drugih ljudi.
Mislim da se ovdje opet radi o sebiènosti. Ljudi sve više trèe za novcem i nemaju vremena za vlastitu djecu. Nemaju vremena za razgovore, izlete i sve ostalo što je djeci od roditelja potrebno. Puno je jednostavnije sjesti za raèunalo i proèitati što je to naše dijete pisalo tijekom dana, prelistati mu mobitel. Na taj naèin postajemo informirani o vlastitom djetetu.
Jedan moj prijatelj mi je nedavno objasnio da mu to omoguæava da postane kvalitetniji roditelj jer mu olakšava da shvati što se dešava u njenoj glavi.
Pa zar je cilj da se nama kao roditeljima olakša? Nije li to sebièno? Kad smo djecu stvarali nitko nam nije obeæao da æe biti lako? Imamo li prava kršiti temeljna ljudska prava da bi sebi olakšali? Roditeljstvo nije nimalo lak zadatak.
Situacija s mladima je škakljiva i traži hitne intervencije... no ako psiholozi i neki roditelji misle da æe na ovaj naèin riješiti probleme mislim da su u opakoj zabludi.
Èitajuæi ovaj èlanak zapitala sam se: „Kako æe izgledati generacije koje æemo odgajati na ovakav naèin?“ I onda su mi pred oèima iskrsli konkretni likovi....
U mom selu ima jedna mala trgovina. Jednom je moj muž kupovao uloške, a blagajnica ga je na sav glas pitala: „Žena vam ima mengu?“.... a u redu su svi uživali i smijali se duhovitosti. Jednom sam kupovala šunku, sir i Colu... a ona je ispalila: „Oppaaaa pravit æe se pizza, dolaze li to gosti?“ Eto.... takvi primitivci nastaju takvim odgojem. Oni koji misle da na svakom koraku imaju pravo zadirati u tuðe živote, postavljati pitanja koja im prva padnu na pamet. Oni to ne rade jer su zli.... nego ih nije imao tko nauèiti da je to nepristojno i da ne mogu sa svim ljudima koje sreæu na cesti razgovarati na isti naèin. Nije ih imao tko nauèiti da je u meðuljudskim odnosima èitav spektar pravila ponašanja, a da ne spominjemo pravila kojih bi se trebali držati na svojim radnim mjestima, svi oni koji rade s ljudima No ja sam mislila da su to još zaostaci primitivnih ponašanja po selendrama... ali sada vidim da se tome teži. A sve mi se èini... da se to ne radi sluèajno.

Blogeri, èitate li privatna dopisivanja svoje djece?
Ostavljate li svojoj djeci pravo na osobni prostor ili se trudite biti apsolutni gospodari njihovih života?

Za kraj æu vam pokazati jednu molitvu.... u kojoj dijete moli malo pažnje.... ali prave pažnje i ljubavi, a ne preko ekrana....
Ili æe se djeca morati prilagoðavati vremenu... pa æe s nama komunicirati tako da nam ostavljaju svoja pitanja i misli na kompu ili mobitelu?


Molitva djeteta da bude televizor


Ti si tako dobar, Gospodine,
i štitiš svu djecu na zemlji;
za jednu te posebnu milost molim:
pretvori me u televizor
zato da bi se moji roditelji
brinuli za mene kao za njega,
kako bi s jednakim zanimanjem
gledali i mene kao i njega:
kao mama najdražu TV-prièu
ili tata svoje dnevne vijesti.


Želio bih, Bože, da govorim
kao najavljivaè programa:
kad on govori, cijela obitelj šuti,
svi ga žele èuti,
nitko ga ne prekida
i ne ušutkava.


Želio bih, Bože, na sebi
osjetiti onakvu brigu
kakvu moji roditelji pokazuju
kad televizor ne radi
jer hitno zovu majstora.


A ja bih želio biti televizorom
samo zato da postanem
najboljim prijateljem
svojim roditeljima
i njihovim glavnim junakom.


Molim te, Gospodine,
pretvori me u televizor
makar samo na jedan dan.


(nepoznati autor)

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)