Priča o zimi

četvrtak , 17.10.2019.




- Uvijek si sama - prošaputao je Voden
promatrajući me dok izvlačim vodu
iz dubine bunara. Pretvarala sam se da ga ne čujem, znajući kako se ne javlja tek tako i da nešto od mene treba. Ne želim zbog toga prekinuti svoj posao, a ionako za nas ovdje na Zemlji ne postoji nikakva žurba.
- Znam, čuješ me. Vidim po pulsu na tvojem vratu. Ubrzao je - zapljusnule su po površini bunarske vode riječi zajedno s viškom tekućine iz kante koji se izlio kada sam kantu podigla do ruba.
- Sama sam se i rodila! Idi vraže 'di te traže! -
promrmljala sam okrenuvši glavu prema desnom ramenu i njime uklonila čuperak koji mi se zalijepio preko obraza. Ne znam da li je itko vidio moj smješak.
Voden se glasno nasmijao.
- Ma kakav crni vrag! Slast mi je bockati, kao i tebi odbrusiti - govorio je moj razigran prijatelj i potom mu je glas postao umilniji.
- Maro, slušaj, predzima je. Uskoro će Stribog doći po tebe. Znamo i ti i ja da Zemlji treba dubok mir, potpuna tišina, dugi odmor. I nemoj me štedjeti. Smrzni me kao nekad, kada su po meni klizala djeca, junaci hodali po ledu i testirali svoj duh, a po moru od oluja i valova nisu mogli ploviti trgovački brodovi.
Hoćeš li? -
To njegovo hoćeš li zabrenčalo je u mojim bubnjićima i preplavila me radost od pomisli na zimu. Nagnula sam glavu nad bunar i ugledala svoje lice u mirnom odrazu vode.
- U redu, dogovoreno - obećala sam.
- Ali znaj, Vesna me tražila da joj dam još malo vremena, jer nije pozavršavala sve obaveze. Što je s vama, društvo? Zaigrali ste i zaboravili na red? - prozvala sam Vodena, ali već je bio nestao putem jedne od svojih žila i nije čuo prijekor koji sam mu uputila.
Moja osjetila zaokupile su rascvrkutale laste što su letjele iznad moje glave, a u daljini graktala je vrana. S obližnje šljive pao je jedan posmeđio list, ravno na meku zelenu travu. Užurbani mravi gmizali su tlom tražeći ostatke otpalih plodova.
Pomislila sam kako će svemu dobro činiti počinak ispod bijelog snježnog pokrivača, a one koji snivaju sne, grijat ću u njima dok s neba srebrna Mjesečeva svjetlost bude djelomično osvjetljavala ne puteve, već njihovu svrhu.

slika s neta

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.