Neljudi
petak , 23.02.2018.
Neljudi
Ne možemo više
razgovarati fino.
Ne ide nikako,
sa time je svršeno,
jer satvori ste i nakaze.
Vidim vas jasno
iza dobrih namjera,
usluga bez traženja,
osmjeha i pogleda.
Vidim tamne sjene
što kraj vas stoje,
a to ne znate
da vide oči moje.
Vidim i kraj prije početka,
vidim vam sudbinu
jer sluge ste jadnijeg.
Vidim vas, nitkovi,
licemjeri bezdušni!
Vidim pozadinu
vaših lijepih riječi!
Vidim vas, neljudi!
Posve ste providni,
iako vanjštinu dopadljivu
za svoj pravan imate!
Ne dopuštam dovijeka
da uporno lažete!
Ne dam da budalu
od Čovjeka pravite!
Foto sa neta
komentiraj (8) * ispiši * #
iskazivanje
utorak , 20.02.2018.
Oko mene stotine ljudi prolaze, dolaze, odlaze. Ne gledamo svi u istom smjeru.
Kažu da život treba živjeti punim plućima i sa time se posve slažem. Kažu i da nam ljepota zna oduzeti dah. U pravu su.
Naslonjena na tišinu, dišem. Znam da mnogima djelujem nezaposleno. To je život.
Vidim njihove misli, pa se još sigurnije smjestim tu gdje uporištena jesam, da im ne bih smetala. O mene ne treba nitko da se spotakne trčeći za svojim ambicijama.
To je ljubav.
Foto sa neta
komentiraj (9) * ispiši * #
Cijena zavaravanja
ponedjeljak , 19.02.2018.
Hajde lutko, uloži u sebe,
malo potroši, pa za što radiš?
Za podočnjake kupi korektor,
za sivo lice puder i rumenilo.
Hajde, maco, pokaži sise,
kupi usku majicu-što pripijeniju.
Nabaci štikle, suknjicu,
da sličiš bar na "ženu".
Hajde, mala, ne srami se!
Imaš što pokazati!
Napući usne, namaži ih,
imaš vel'ku cijenu.
Hajde, hajde, budi ekstra!
Ne zaboravi se smijati!
Nije bitno što i kakva jesi,
Neće nitko ni mariti.
Foto sa neta
komentiraj (2) * ispiši * #
žena majka
nedjelja , 18.02.2018.
gledam u čovjeka
poslanog od Boga
dah njegov da udišem
s njime čuda stvaram
njegovo srce
je srašteno do moga
kroz njegovu muškost
darove otvaram
gledam našu djecu
te sinove moje
što putem ljubavi
i putem naših tijela
stvorile su zvijezde
i spustile tu dolje
dadnuvši im čudesna
zemaljska odjela
snosim odgovornosti
k'o cijenu za radosti
i sa njima svima
budna mirna snivam
oni hrabro spuste glave
mom krilu, ko' u luku milosti
i sa njima, k'o obitelj
život živim i prebivam
Foto: The Man of Armadon, Lap Pun Cheung
komentiraj (4) * ispiši * #
Dan ogledanja
Povremeno, dogodi se da se pogubim u svakodnevnici stvari koje za mene zaista nisu važne.
Ponekad skrenem sa puta zbog svih banalnosti koje me okružuju. Ponekad zaglibim, na čas.
Ponekad samo udišem i izdišem između onog što razmišljam i osjećam.
Možda još ne mogu posve nadzirati svoje misli i emocije, ali mogu svoje postupke.
Da li je ključ od vrata u prostor spokoja i radosti upravo shvaćanje da nije sve što je lijepo za mene dobro?
Ne trebam imati sve što želim ili mi se nudi.
Foto: Manonna
komentiraj (0) * ispiši * #
potporanj
subota , 17.02.2018.
slušam Te i gledam kako milo zboriš
i tvoji mi glasi dušu pomiluju
vidim kako jasno protiv zla se boriš
koliko želiš Tebe svi da čuju
ne troši, čovječe, mnogo lijepih riječi
iako potreba snažna utrobu ti para
da dijeliš od sebe svoje srži mliječi
od Tvorca našeg tebi darovanog dara
nego upri snagu, dobrost i ljepotu
utisni je dublje Ti u svoje biće
imaš bitnu dužnost i svoju krasotu
da djelima svojim pokažeš pokriće
Foto: sa neta
komentiraj (0) * ispiši * #
pazi što pričaš... :) 2.
Razmišljaš li nekad, prijatelju, kako je došlo do izokretanja stvari u društvu? Na koji način?
Što, na primjer, za čovjeka današnjice znači riječ "Bog-at"? "Bog-atstvo"?
Riječ Bog nema nikakve poveznice sa imanjem materijalnih stvari i novca.
Nije niti približno isto biti imućan ili biti Bogat!
No to ne znači da tu riječ ne treba koristiti, dapače! Bogu Tvorcu njegovo pripada: naše duše!
A za ove, sa mnogo para a bez duše, valja koristiti odgovarajuće druge izraze... čak nisam sigurna da li im riječ "imućan" najbolje odgovara...
:)
komentiraj (0) * ispiši * #
pazi što pričaš... :)
petak , 16.02.2018.
Oni koji pišu, pisci, posve nesvjesno odriču se ljudske sposobnosti prisjećanja. Možete li razumijeti što to točno znači? :)
Zato pisanje, ma koliko bilo dobro, poučno ili čudesno, donese pojedincu više štete nego koristi.
Čudesno je i kako se vješto govorništvo uz pismeno izražavanje smatra vrlinom i iznimnom sposobnošću.
Ali, ali... ne GOVORI se glasom, već bićem "srca" ili pak umom.
Glasovi koje koristimo da bi nešto rekli, riječi koje pišemo da bi se izrazili, stvaraju tek tiho, maleno, nepotrebno i površno sporazumijevanje.
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (4) * ispiši * #
komentiraj (4) * ispiši * #
komentiraj (8) * ispiši * #
dobro je...
petak , 09.02.2018.
Odlazim.
Napuštam iluziju vašeg svijeta.
Ne želim tapšanje,
potvrde niti pljesak gomile.
Čujem samo jedan aplauz.
Vlastiti.
U očima vašim uvijek vidim
strah i neodobravanje.
Smiješno je.
Indiferentna sam.
Ne znamo se od jučer.
Svaki dan sretali smo se.
Pričali.
Ja sam gledala našu cjelinu.
Vi ste gledali u tanjur ispred sebe.
Imali ste svoje.
Ja sam imala naše.
U redu je, nismo svi isti.
Razmislila sam o svemu.
Izgradila jasno mišljenje.
Tako to ide,
kada se putevi razdvoje.
komentiraj (2) * ispiši * #
Žena i muž
srijeda , 07.02.2018.
Ti čovječe kome se obećajem
počuj me prije nego želja predaje
nas oboje u potpunosti svlada:
u rukama našim moćne su odaje.
Moje je da samo s tobom budem
k'o i ja tvoja jedina utjeha i snaga
rodit ću djecu da tebi budu nalik
napajat će ih mlijekom moja prsa naga.
Izdržat ću noći bez sna i mira
i rumena od zore dočekivati vas jutrom,
kupat ću vas osmijehom dobrodošlice
u kući mirisnoj od žganaca s putrom.
A sada uzmi moj češalj, dragi,
i dok sumrak i suton pletu verige
pomozi meni da raščešljavam misli
i sve one ženske mušice i brige.
Pri tome nježan budi i ne žuri
jer imaš dužnost danu ti od Boga
zahvaljuj Mu srcem za našu sudbinu
i porodicu jaku što klonimo od zloga.
Tada me možeš za ruku povesti
u postelju noćnu prepunu slasti
i smiješ me voljeni cijelu posjedovati
jer tebi vjerujem,
u ruke ti se dajem,
znajući koliko ćeš nas voljeti i čuvati
i navijek na zavjet ljubavi podsjećati.
Jedno drugome u duši pukotine
iscjeljujmo izmjenjujući života dahove
za to smo kao muž i žena stvoreni
čisti da uživamo časti blagoslove.
Foto: StarLuster
komentiraj (11) * ispiši * #
Put
ponedjeljak , 05.02.2018.
ugodno je s Tobom
baš nekako toplo
jer iz Tvoga bića
izbija milina i snaga
kao kad otac i majka
pogaču dijele
ugodno je s Tobom
koračati po stazi
kojom malo ljudi ide
ugodno je s Tobom
baš nekako toplo
dok nevidljiva ruka
Tvoga čistog bića
od mene sklanja
isprazno i loše
ugodno je s Tobom
koračati kroz život
i biti Tvoje dijete
ugodno je s Tobom
baš nekako toplo
na raščišćenom putu
svjestan živog biti
naći izmirenje i
spoznaju svoje istine
foto: Krilati glasnik, Boris Vallejo
komentiraj (6) * ispiši * #
odgovornost kao sjena
Ne mogu ljudi shvatiti da im je život ispunjen beznačajnim stvarima, radnjama koje nemaju smisla. A misle da su vrlo važne.
Funkcije i stvari koje svakoga dana radimo, nemajući nikakve želje za znanjem o brojnim zapravo negativnim navikama koje blokiraju našu energiju i priječe našim sposobnostima da se razvijaju u svom punom potencijalu.
A misle ljudi da rade dobro nešto.
Točno je da nam se mnogo stvari događa jer je to van utjecaja naše volje, ali to ne znači da ne možemo postaviti granicu, koja je jasna, nedvojbena i nepokolebljiva.
Granicu između našeg i tuđeg ponašanja.
Ono što imate u sebi, zračite. To ste!
Neovisno od onoga što mislite da jeste.
Slika je naravno izguglana.
komentiraj (3) * ispiši * #
Quo vadis?
subota , 03.02.2018.Promatrajući višeslojnu aktualnu problematiku društvenih događanja, kao i shematski prikaz povijesti, u prvom redu nailazi se na nedoraslost čovjekove svijesti a potom na ograničenost predodžbe svijeta u kome postojimo.
Nemoguće je stvoriti cjelovitu adekvatnu sliku svijeta jer u njemu je mnoštvo kretanja u sve većoj oskudici ljudske slobode razmišljanja.
Dopuštene su nedopustive razlike, uz enormne razmjere onoga što čovjek u nuždi jest i onoga što bi mogao biti.
Stoga socijalizacija kao perspektiva svijeta nije ništa doli kočnica sposobnosti sagledavanja pravog lica vremena.
Otuđenja potječu ili iz dominantnih zakona robnih vrijednosti ili iz povlaštenih položaja u državnom aparatu.
Zato, nije nimalo čudno što čovječja iskonska prirodnost vrišti u gluhom krilu materije.
komentiraj (7) * ispiši * #
Quo vadis?
Promatrajući višeslojnu aktualnu problematiku društvenih događanja, kao i shematski prikaz povijesti, u prvom redu nailazi se na nedoraslost čovjekove svijesti a potom na ograničenost predodžbe svijeta u kome postojimo.
Nemoguće je stvoriti cjelovitu adekvatnu sliku svijeta jer u njemu je mnoštvo kretanja u sve većoj oskudici ljudske slobode razmišljanja.
Dopuštene su nedopustive razlike, uz enormne razmjere onoga što čovjek u nuždi jest i onoga što bi mogao biti.
Stoga socijalizacija kao perspektiva svijeta nije ništa doli kočnica sposobnosti sagledavanja pravog lica vremena.
Otuđenja potječu ili iz dominantnih zakona robnih vrijednosti ili iz povlaštenih položaja u državnom aparatu.
Zato, nije nimalo čudno što čovječja iskonska prirodnost vrišti u gluhom krilu materije.
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (3) * ispiši * #
