Quo vadis?

Promatrajući višeslojnu aktualnu problematiku društvenih događanja, kao i shematski prikaz povijesti, u prvom redu nailazi se na nedoraslost čovjekove svijesti a potom na ograničenost predodžbe svijeta u kome postojimo.
Nemoguće je stvoriti cjelovitu adekvatnu sliku svijeta jer u njemu je mnoštvo kretanja u sve većoj oskudici ljudske slobode razmišljanja.
Dopuštene su nedopustive razlike, uz enormne razmjere onoga što čovjek u nuždi jest i onoga što bi mogao biti.
Stoga socijalizacija kao perspektiva svijeta nije ništa doli kočnica sposobnosti sagledavanja pravog lica vremena.
Otuđenja potječu ili iz dominantnih zakona robnih vrijednosti ili iz povlaštenih položaja u državnom aparatu.
Zato, nije nimalo čudno što čovječja iskonska prirodnost vrišti u gluhom krilu materije.