Nothing's complicated. It's just me...

ponedjeljak, 31.07.2006.

Today does not exist.

Otisao je...moje decko...ide na more navecer...

Tako mi tesko pada to sto ga necu vidjeti skoro mjesec dana...lovim se za to skoro...vidjali smo se svaki dan...i tako su mi bili lijepi praznici s njim...

No, brzo ce to proci, zar ne...

Zelim ti lijepo ljetovanje...odmori se, nadam se da ce ti knjige biti dobre...uzivaj...

A ja idem prekosutra...sutra idem kod bratica, prespavati, pa u 4 ujutro na put...eto. Idem se polako pakirati.

Ostavljam sve u Zagrebu. Uzet cu samo par misli sa sobom. Ostatak mozga ide na godisnji.

Pusa decku, sretan ti put i pzdrav svima!

Uzivajte jos ovo malo sto se da...

Bok!

subota, 29.07.2006.

It's quite good.

Ma jucer sam isla gleda pirate s Kariba s deckom, ajme, kako je film dobar. I da, snimit ce treci dio. Sto je, onak, ocito da nemre biti vise.

Film je bas super, dva puta sam se toliko prepala da sam skocila na stolcu, na opce veselje mog decka. Haha...a fore su ful smijesne, sve je supeeer...

I dosla sam doma oko 1 i taman pricala s deckom pred kucom, kad pocne puhat vjetar, morala sam brzo otic, vjetar je iscupao ljestve s ruzama, sve porusio, a kad sam dosla u sobu, propuh je potegnuo vrata, pa su ona zviznula i izbila podosta zida...sve je po meni palo, no nasrecu, nije mi nista.

Pa sam do jos negdje dva pricala s deckom dok je on isao doma...

Ma bas je bilo dobro.

petak, 28.07.2006.

Well, who cares.

Proslo.

Briga me. Bas me briga. Sve ce bit u redu, jelda? Nemam nikakvog feelinga za to...ni ne zelim...sve ce bit u redu...bas sve...i ja...

Ne volim takvu sebe. Ha, ja ne volim nikakvu sebe...ma frizura je kriva za sve. Idem peglat dalje...i gledat sapunicu.

Idem izvuc najbolje od dana. Do navecer...ai, bas se veseliiim...



P. s. Podsjeca me na mene...malo, zbunjeno, cupavo...

četvrtak, 27.07.2006.

Zzz...

Osla sam corit jucer u pol 1. Do sad sam spavala. Tako sam prokleto umorna...

No, jucer mi bio imendan. Wee...dobila sam poklon od starog, anbilivbl, al istinto. I isla sam s deckom kupit hlace, kupio si je dva para, super su, super mu stoje, ne, savrseno mu stoje i tak.

Rezervirala sam karte za kino.

Ne znam vise sto da napisem. Spava mi se i gladna sam.

srijeda, 26.07.2006.

You all really deserve pain.

Pijane osobe.

Da.

Bila spremna pomoci svakoj koju boli, kojoj je zlo...pa sam zakljucila da niste vrijedni...a jucer...ooo, da, jucer sam definitivno donijela odluku da vas necu ni pogledat, povracajte do boli, budite mamurni, nek vam glava puca, nek se razbijete ko budale...ni jednu sekundu necu odvojit. Ni jednu. A pogotovo ne na kretene koji postanu najodvratnija bica na svijetu kad se napiju.

Toliko. Imam vrlo dobar razlog. Vrlo. Jucer sam na vlastitoj kozi iskusila kako alkohol djeluje na decka koji je valjda inace skroz normalan. A bio je tek pripit.

Sto da je bio pijan?

Ne zelim ni misliti sto mi se moglo dogoditi.

Ali znam da ovakvo gadjenje prema tom sranju jos nikad nisam osjetila. A ljudi koji piju su stvarno glupi. I zasluzuju da ih boli i da crkavaju poslije. I da ih se iskoristi pijane. Jer u tom trenu nisu slabi. Sami su si krivi sto su se doveli u takvo stanje.

Kretenizam, zaista.

.................................................................................................................

Eh...malo da promijenim temu...

Idem uskoro s deckom kupovati hlace! Jeeej...a bas su lijepe, meni se jako svidjaju...a ziher sam da ce mu stajat ko salivene...to uopce nije upitno.

A jadnicka uho boli...nadam se da mu je bolje danas...

Pusa!

utorak, 25.07.2006.

I am just...

...so in love.

ponedjeljak, 24.07.2006.

It's Monday. My last week...

Hm, pa da, zatjedan dana, u utorak, idem na more...jos kad bi netko isto isao u utorak, da ga bar mogu vidjet prije nego sto odem...ali...ah...kad u nedjelju moram slaviti glupi imendan.

Koji vrag ce mi to? Ni ne znam kad mi je, nikad to ne slavim, a znam da je stara to izmislila samo da ne idem van. Grrrr...i jucer sam odbila posao na benzinskoj jer bi radila popodne, pa do navecer, a to mi ne pase, jer svoje vrijeme zelim posvetiti samo jednoj osobi.

Posto ga necu vidjeti 28 dana najvise...smrc...a nadam se da ce biti manje...inace cu jedan dan, dan koji se vise nece ponoviti, dan kad cu napuniti 18, provesti...doma. Slusajuci stare ljude kako me zovu na telefon i ne znaju ni kako se zovem...dobiti 3 poruke maximalno...mozda par vise jer ce se neki tek navecer sjetiti...

Like I care. Got used to it.

Skrenula sam s teme.

Valjda ce mi bit dobro na moru. Valjda...

I sad jedem raffaello kuglice. I pijem kavu. Ja se cudim kak sam onda ovak mala i rebra mi strse. Vjerojatno zato sto ce mi to biti jedan od dva obroka. Lol.

A sad ne znam vise ni o cemu pisem, ni nis. Ko da je bitno. Idem negdje vidjet gdje se moze igrat bela...

Pusa Tebi.

nedjelja, 23.07.2006.

My wish.

Moje pjesme mozda nisu vrijedne komentara...zapravo, nisu. Mozda sam ogradjena, vokabular mi pati od teskog defekta sto se odabira rijeci tice...

Hm...eto, pokusala sam napisati nesto drugo. Mozda ova zavrijedi komentar?

When the year passes by another
I see the shadows of my past
Dancing around me as the sunset
Invites the most precious night at last

Then I don't have to close mine
So I could see your beautiful eyes
I can just stare at the stars above me
Until the cruel sun will again rise

I want to drown myself in waves
Floating while the depth sorrounds me
Like I get lost inside your hug
Your strong arms that protect me

Wish I could form your words from thin air
Over and over again, without end
Enjoying every single one of them in peace
Like each one is my best friend

My only wish is to have you with me all the time
So I could gaze at those two brown pearls
With your hand in mine, telling all we feel
As the doors behind close, leaving us in our own worlds...

subota, 22.07.2006.

The illusion of life.

Do you ever ask yourself a question
That's waiting deep inside your brain
Spreading through you while you're thinking
Of the fact how humans can be vain
And when you feel the pleasure of bitter joy
Smiling as you feel tormending pain
Closed in your own small box-shaped world
Slowly realising that there's nothing to gain

Do you try to tell yourself a story
So hidden beneath all those lies
Escape from the voices inside you
While you're listening how your own soul cries
Your look is turning ampty as your heart
All the shine is now lost from your eyes
Something different is growing inside you
Eating you alive as your spirit dies

Admitt that you're hiding beneath it's black wings
Covering your face with that heavy veil
All the blood has vanished from your cheeks
And your beautiful lips are getting pale

Can you feel tha taste of salty remorse
Drained out of you through running tears
That are giving you a chance for freedom
A chance to defeat your biggest fears

When the final countdown falls
You shall thall taste that sweet blood on your knife
And realise tha fact that this all is
Just a fraud, an illusion called life.

I bought myself something for the first time.

Konacno. Vjerovali ili ne, unatoc tome sto imam SKORO 18 godina, meni moja majcica jos uvijek sve kupuje. Jer sam ja lijena, a volim kad me netko iznenadi.

I...sad sam se vratila...otisla sam si kupit japanke...bas su slatke crno-bijele...ma joj.

Malo mi je trebalo do grada i natrag, hodam ko puz. I jedva pisem ovo, zapesce mi oslo kvragu, a sve me desno boli jer me puko auto jucer navecer kad sam se vracala doma...grrr...razlog je glup da gluplji biti ne moze-bila sam ful zamisljena jer sam se muvala po gradu da utucem vrijeme i pocela sam smisljati pjesmu, koja je, naravno, savrsena, haha, i eto, idem iza auta, bum, au, lik me nije vidio, a kako bi me i vidio kad je u jeepu, a ja sam metar i jagodu kad me kisa zalije.

Eto. Peh. Ali fakat imam peh. I imam kvrgu na glavi. Veliku. Bolnu. Jer sam tako slatko opizdila jucer kod decka u metalnu stangu...ah...

Krenulo me.

No, da, pjesma. Stize. Ovo je samo blijeda kopija onog od jucer...

I bila sam budna do 2. Citala knjigu. Blejala u strop jer mi se cinilo da se luster mice.

petak, 21.07.2006.

Ode mi dan.

Ne mogu igrat belu.

Smrrrc...ode mi sve kvragu...

Bila sam na kafi. Pozdrav frendu, nadam se da si se najeo.

I pozdrav mom najdrazem.

Ne mogu pisat, zapesce me ubija...i vrat...i trtica...ali samo malo...aaa...a znam od cega.

četvrtak, 20.07.2006.

I hardly think such a day could exist.

Jucer...ja bio Dan. S velikim D. Al fakat dan sa svime.

Jutro je bilo strasno. No nazvao me decko da se dovucem do njega. Super. I kad sam krenula, taman sam presla krizanje, veliko i opasno, haha, vidim ja neku trebu i maknem joj se s puta, pogledam u pod, dignem pogled, PIF, neki dedica se stvorio predamnom, maltene se zabila u njega, pocela se ispricavat, a deda je valjda dobio infarkt, kaj ja znam...

Stojim na stanici, ide lik s bajsom, ide...ide...pokusava skocit na kolnik...PLJAS, kako se rastepo, bilo je gadno za gledat...uf...derem se ja jel treba pomoc, kaze covjek da ne, ja si mislim, strgo si si nekaj ziher.

Dodjem kod decka, taman udjem, umrem od straha jer je nekaj tak prokleto zviznulo na pod, kad ono, osla vrata od frizidera...ajme...ali, moram pohvalit svog dragog, stvarno je maestralno sve opet popravio i vratio na svoje mjesto...uuu...seeexyyy...haha...

Eh...onda sam pogledala crtic, jeeej...

A onda se sjetila jednog jako ruznog osjecaja...kao da nesto u meni puca...kao da gledam kako mi nesto sto toliko volim odmice...mislim da sam dehidrirala, dovraga. Ali...to je ad acta.

Ostatak veceri mi je bilo bas lijepo...super...

I krenuse ja doma...taman prelazim cestu i naletim na neka tri lika koji su me poceli zafrkavat, al ajde, zaboli me, prava stvar je bila kad sam dosla na stanicu. Sama stojim...ide prema meni neki lik, sav u crnom i onaj familliar hod...unatoc tome sto sam kratkovidna i jedva vidim na metar udaljenosti, dala bi se kladit, sam po hodu, da je lik metalac.

To kaj ne bi dobila okladu...tccc...

Stojim ja...stoji on...gledamo se mi...lik sav u crnom...ne znam kak hoda od silnih lanaca po sebi, imao ih je BAR 5-6...marte sa spikeovima, majke ti, te su mi najdraze...mos mislit. Ne bi da taj nogom zapne za mene jer ce sa sobom povuc moja crijeva. To nije zdravo nosit. Takvi ljudi se ne bi smjeli cipelarit i ic na poganje. Napravedna prednost. Ako zelis nekog ubit. I nanijet mu ozbiljnu bol...sad sam se sjetila bas jedne profesorice...ah...nostalgija...

No, da, di sam stala...aha, standardno, zakovice di stignes, smedja kosa svezana u repic, silterica, pink, ahaha, ne, crna, i bradica. I tak neki ubilacki pogled...ono...'mrzim cijeli svijet...samo skakavce podnosim...'...hahaha...

Nije mi bilo cak ni nelagodno stajat kraj njega. Samo sam se vrtila po stanici, cekala sam bus, da ne zakasnim doma, prolazila mimo njega sto puta, lik me pogledao malo cudno, al nisam se dala smesti.

U busu je isao samo jednu stanicu, pa sam se ostalih 7 vozila sama. Skoro sam zacorila...i dosla sam doma, otisla citat knjigu, dobila odgovor na jedno pitanje i to je to.

Sad idem pit jogurt, moram jesti puno jogurta, rece mi doktorica, i igrati puno bele, a ovo kaze buduca doktorica, tj. - JA.

srijeda, 19.07.2006.

Unimportant.

Ja nisam vazna...

...i nikada necu biti.

You're walking through an empty room
Trying to see who's breathing
I'm standing in front of you, forgotten
Like a book you once were reading

Sometimes you think of someone
Who was once smiling just for you
Whose innocence was messed up with love
In a dream that never came true

If I call you, you will not answer
You cannot hear me anymore
I became so damn unimportant
Waiting behind your closed doors...

utorak, 18.07.2006.

Osjecam se ko fucknig zombi.

Spavala sam 5 sati. Cijelu noc su me boljele noge...a stara mi je prijetila jucer navecer...koza.

Dodjem doma, odmah odem umit se i oprat zube pa da se mogu hitit u krevet. Dodje ona meni: 'Jesi pusila sto?', a ja sam pukla istog trena i pocela se derat da NE. 'Sigurno?', DAAA!!! I onda me pita kak to da sam odmah isla prat zube. A ja glupaci lijepo objasnim da to bas i ne bi skroz uklonilo nikotin.

Ne mogu ja shvatit koliko ta zenica glupa moze biti. I koliko me moze isprovocirati. Nasrala je ona jos toga, ali smatram da je nebitno s obzirom na to da je glupo.

Boli me racku, idem igrat belu-sto sam, btw, i sanjala cijelu noc-tj., ono malo sto sam krmila.

Jos jednom-uzmi mobitel sa sobom da ti mogu javit dal cu moc van. Super.

Eto. Gladna sam...ne jedem kak trebam zbog...ma, glupost. I nisam mogla pjevat jucer...to mi ide na zivce...ne mogu ni sad...evo, pokusala sam, puko mi glas.

Ko da sam iz groba ustala...tak se osjecam i tak zgledam.

Yeah.

ponedjeljak, 17.07.2006.

Playing cards is a good way to become stupid.

Tek sad, kad je igrac bolfica raspustila sobu sam se ja prisilila odvojit od bele. Kartam ju vec dve cuke. I bio bi red da se maknem. Kako smo ih razbili...ah.

Al boli me sad glava. I moram jos puno toga obavit...a trtica mi je natucena zbog ciscenja tavana...ma...duga prica, a meni se, znam da zvuci nevjerojatno, zaista ne da pisati.

Mozda nes napravim. Mozda. Mooozdaaa...

Tako mi se nis ne da...i gladna sam...i ne da mi se...

I lose sam volje...jer mi se nis ne da...

Bit ce boooljeee...zijev.

subota, 15.07.2006.

I wish I had a gun.

Ima potencijalnih zivih bica koje bi upucala.

07.00 - Stari srusio valjda sve proklete utege na tavanu.
08.35 - Dolazi mi poruka. Dammit.
09.00 - Neka sugava ptica se raspjavala drito pred mojim prozorom.
09.?? - Stari ulijece u sobu(ja se sva stepem, maltene padnem s kreveta kak je lupio s vratima): 'A ti nisi budna? Ja sam mislil da cujem nekaj. Sam ti spavaj dalje.'

Da. Budem.

I da...jogurt i cokolada...kako to zvuci? Dobitna kombinacija.

petak, 14.07.2006.

Just a reminder...

Hm...da ostavim traga...barem malo...danas...

Eh...kad bih sad napisala sve ono sto sam htjela jutros(hvala Bogu, nije bilo struje...), a sad je kraj mene papir sa svime...mozda bi nesto bilo drukcije nego sada. Ali vec je drukcije...zahvaljujuci tebi.

Eto. Jos jedan dan se odvalio...ujutro sam bila s frendicom na kafi...cerile se...a zatim sam se isla vidjet s deckom...cerila se jos vise...

Sad vjerojatno spavas...spavaj...lijepe snove ti zelim...

Ja idem nesto pojesti...stara Gme malo zdeprimirala sad...sve zbog tog glupog sosa. Nadam se da me nece ulovit kako jedem...eh. Glupost.

Idem...pa idem...i onda idem...

Vidimo se sutra. Pusa.

četvrtak, 13.07.2006.

What a dream.

Sad sam se sjetila sto sam sanjala...

Ajme...

Ajme...

Ajme...

Bilo je tako stvarno da sad znam zasto sam se tako prepala kad sam se probudila...

Ajme...

Ajme...

Ajme...

Al kud bas vi?

Blesavo.

I'm having a bad day(s) with a break every once in a while...

Aaaa...jucer bio koma dan...do 21.00(moram naglasiti da je netko bio tocan u minuticu), onda je bio savrsen, naravno.

Al cim sam dosla doma, stara me pocela gnjavit, ja sutim i crtam, dammit, ona pocne srat kak sam ja uvijek bezvoljna kad dodjem doma, blaaa, blaaa, a danas ujutro si je cak uzela slobode donijet jedan UZASNO, ali U Z A S N O glup zakljucak, na sto sam ja poludila, jer, od kud njoj pravo?! Bi**h.

I to me isfrustriralo. I sad sam ljuta. Jer me davi svaki dan! Nece me ostavit na miru! Ide mi na zivce! Ocu samo 5 sugavih minuta mira, al, NE! Jer ak se ne cerim svaki dan od uha do uha, odmah nesto ne valja, a s cim drugim nego s mojim zivotom. Tako mi je zao sto sam napravila najgluplju stvar, ne, zapravo jednu od najglupljih stvari u zivotu i rekla toj...zeni za svoje probleme. Jer sad je sve problem. Kaj nemre shvatit da sam ja savrseno u redu? Ocito ne.

Njah. Ima smisla...jednom kad se odredis kao, a sad, bez uvrede, karikiram, poremecena osoba, anoreksicar, imas porblema s depresijom, cime vec, nebitno...i ako prestanes s tim, ljudi ce te i dalje tretirati kao da si ista osoba(ne bas svoj), samo jos gore. Jupi ja i je. To mi BAS treba.

Nemam ja vise problema. Stvaraju ih drugi ljudi bespotrebno oko mene. Eto.

Ne da mi se pisat vise. Uh.

I da, morat cu biti dadilja...jednom...egzoticnom klincu. Aha. Pucam od srece.

Popodne...jedva cekam popodne...iako vec je popodne...ja jedva cekam 5 sati...nemoj zaboraviti kisobran...

srijeda, 12.07.2006.

If somebody don't put me down, I might fly away...

(mislim da ide don't, nekaj se sjecam da je teta s engleskog mljela...)

Aha. Pa da...malo lebdim...weee...na mekanim jastucicima...hihiii...

Bas mi je bilo suuupeeer(onak, predobro, zapravo) jucer...mogla bi sad sve ispricati, ali neeecuuu...ke vas briga to, none of your business...ali, sve je arhivirano, rukom pisano...opet sam pocela pisat dnevnik...naglasak na pisat. Eh.

I bas gledam jucer, ovaj...ma i danas, pa ne zgledam ja lose, uopce, zgledam sasvim dobro...kaj mi stara kenja cijelo vrijeme...tukenzi.

I mislim da ce ovo biti vrhunac mog posta jer sam se nedavno zbudila...pa sam malo...zbunjena i sve...a mogla bi i pojest nesto, sitno, umirem od gladi...

A onda...bit korisna? Ili vegetirat pred telkom. Mmm...teska odluka.

utorak, 11.07.2006.

I am the Master of...cleaning.

Njaaahahahaha...

Jesam! Gotova sam sa svim! Sad u miru mogu gledat blesave musketire, kako li vec. Hehe...i piti ovaj odvratan Wellfit jogurt...bljak, al nemam drugi, a od svih stvari na svijetu, meni se sad jede jogurt.

Sad cu malo chillat...do pol 4...a onda idem polako...odlazim...papa...

Bemti oblake. Pa pljusak ce bit! Moram se sjetit uzet umbrelicu...

Malo sam i hiperaktivna. Malo. Mrvicu.

Three hours to change the damn world.

Stara mi je dala ogroman papir s obavezama za danas, a moram sve dovrsit do pol 4...njaaa...idem odma sad...

Jos sam pol toga zaboravila obavit...

A i sanjala sam nesto sto ima jako lose znacenje, bar za mene...nadam se da to nije istina...al eto, ne moze uvijek sve biti super...ma...moze, bit ce, briga me.

I konacno se moja stara maknula od kuce, otisla na posao, kresteci kako ce ubiti mog macka jer joj lezi u cvijecu...i onda meni kaze da budem civilizirana. Pa gle tko mi se javio. Uh.

I vjerojatno u utorak idem na zadnji prokleti pregled...i onda GOTOVO.

A...idem...metlu, usisavac, kaj vec u ruke(da se niste smijali, mada znam da ce se netko ziher nac) i idem...ne znam...aaa...vrijeme ide...sto stvari za napravit...

Pocet cu naplacivat to.

ponedjeljak, 10.07.2006.

Drain me...

Ima jedna takva pjesma...ali necu stavit rijeci jer su potpuno oposite od onog sto bi ja htjela...

Jucer je bio savrsen dan.

I sad ide sve cenzurirano...

(napisano u jednoj zelenoj knjizi...)

I...sad me nazvao stari...rekao da nas ceka jedan razgovor kad dodje doma...vec znam na sto ce to liciti...ajme...a jucer sam i staru morala slusati...

Jebem ti zivot s kozervama od staraca.(pardon na izrazu)

nedjelja, 09.07.2006.

The stars don't like me today.

Porcitala sam si horoskop. Vise njih. Majke ti...

Tak su losi da me strah izac iz kuce van...ono...wtf? Danas cu bit ko na minskom polju...moram odmah razradit strategiju...zeznut cu nesto, znam...

A cemu se uopce zivcirati?

Ma kog ja zahebavam. Neee...a mrzim kad mi je horoskop taaakaaav...smrc...

Eto. Sad sam pojela Wellfit-tekuci vocni jogurt. Znate onu reklamu s onom zenskom u bijelom kaj se razteze i onda netko prolije jogurt po vocu...hahaha...e, pa jogurt je fuj, samo da se zna. Al eto, rekoh, da probam.

Ne mogu hodat koliko me listovi bole, tako da je trcanje i danas otpalo...bemumisa...a vani tako lijepo vrijeme...ah...

Dan mi je vec oso kvragu...pocela me bolit glava i mislim da imam temperaturu. Ili je to sve zbog nekog tko misli da se kuzi u zvijezde?

Nadam se da ce biti bolje popodne...mora biti...

He's BACK!

Njaaaaa!!!

Jedva cekam da te vidim, jedva cekam da te vidim, jedva cekam da te vidim, jedva cekam da te vidim, jedva cekam da te vidim, jedva cekam da te vidim...



A tek je 10.15...

Pusa, pusa, pusaaa...

subota, 08.07.2006.

I like pills. SO GIMME ONE!!!

Sve me boli. Trbuh, glava, zub i imam upalu misica.

A ne smijem pit tablete...moje male tabletice...painkilleri...mali, slatki, medeni, ruzicasti ibuprofeni...

NEEEEEEEEEEEE!!!

Sad crkavam od boli...

P. S. Uzivajte u ljepoti lijekova...dok ih mozete pit.

petak, 07.07.2006.

Roses are red, violets are blue...but wtf is Sweden bitter?

Ovo je ironija...lice mi sad vise nije plavo...sad je ok, al boli. A jucer sam fino isla kod bratica kod kojeg mi je bio mobitel maltene cijeli tjedan.

KOLIKO NEODGOVORENIH POZIVA!!!

Ko da su tjeralicu zamnom raspisali. I dobro...kad sam dosla od njega, glava me pocela klat ko nikad-migrena. A di je caka? Ne smijem dva mjeseca piti nikakve tablete. Majku ti. Uzas...a sad se kladim da ce me u ta 2 mj. glava klat vise nego ikad.

I, kako nisam mogla zaspati, nikako, probala sam s masazom uz etericno ulje...frisku figu djeluje...dok mi stara nije donijela vatu natopljenu tim sranjem. Jer je negdje procitala da djeluje.

Ja reko, ajde dobro.

Al, samo malo, zna li itko od vas uopce sta je to svedska grencica?! Ne. Znala sam.

Nesto najodvratnje na svijetu, sto ja sad moram pit svaki dan...al ono najnevjerojatnije je to sto mi je to fakat pomoglo. Ludnica. Samo kaj su mi snovi bili koma...prvog se ne sjecam, al drugi...ajme...sve super...weee...

Pozdrav mom najdrazem na Krku, nadam se da ti nece biti ruzno vrijeme. Falis mi, pusa!

četvrtak, 06.07.2006.

Vidi se na kog sam tako pametna.

$%^$#$%#% (zvoni telefon)

ja: molim?
stari: bok, kaj delas?
ja: gledam televiziju.
stari: a kaj?
ja: reklamu za danone.
stari: genijalno.
ja: da.
stari: jesi jela?
ja: a kaj bi jela, pa mama jos nije dosla?
stari: aha.
ja: ak mislis na dorucak, jela sam.
stari: a kaj?
ja: hranu.
stari: nemoj bit zajedljiva ko svoja mati.
ja: dvije snite kruha, margarin i 250 ml soka od bazge.
stari: duhovito.
ja: znam.
stari: di ti je mama?
ja: pa radi.
stari: a di je macak?
ja: vani.
stari: a kaj on radi?
ja: lezi.
stari: di?
ja: na stolcu.
(u tom trenu je Mac pao sa stolca i stari i ja se cerimo ko idioti, opisala sam kak je pao)
stari: a mati ti je zaboravila mobitel, ne javlja se...bla bla...
ja: ne, nije.
stari: kak znas?
ja: pa javila se meni kad sam se vratils s trcanja.
stari: koje trcanje?
ja: pa ono...po vani.
stari: znas da moras bit na miru.
ja: ne, rekla mi je doktorica da mogu trcat.
stari: a zakaj nisi stavila one utege van?
ja: budem.
stari: ajde, cujemo se kasnije, idem ja RADIT.



Hahahaha...ide on radit...blago li ga se njemu...ja bi si htjela nac takav posao gdje cu cilat cijeli dan. I gnjavit svoju djecu.

Empty day no. 1

He, sad sam doruckovala, malo da ostavim traga...i idem trcaaat!!! Doktorica mi rekla da mogu, ha...

Al moje trcanje je doslovce 'trcanje'. (uocite navodnike, molim) Mislim da nije potrebno objasnjavati.

A eto...sad cu morat kreirat dane na drugi nacin...jer mi decko odlazi na more...smrc...al, dobro je. Na kratko. Tako da se nemam sta zaliti.

Decko moj, zelim ti lijep odmor, pazi se meduza, iskupaj se i za mene...cek, sta jos...da, da, uhvati malo boje. Al...sasvim malo. Eto, pusa!

Majke ti, vani ni daska...a moram ic sad ili nikad...

Ma idem, briga me...

Pozdrav!

srijeda, 05.07.2006.

I'd just like to smash that back...

Ne mogu pisat jer ovo pisem samo lijevom rukom.

Ali...samo cu napisati da oni koji ne znaju cijeniti zivot i brigu drugih ljudi za sebe, ne zasluzuju iskoristiti priliku i stvarno zivjeti.

Mozda ces prestat pusit kad ti kazu da imas rak pluca. Ja se dam kladit.

utorak, 04.07.2006.

I could kill someone at the moment...but after I stop smileing.

Grrrr!!!

Napisala sam pjesmu, skoro do kraja!!! I stisnem glupi refresh, slucajno...ODE! Nema je vise!

I cijeli post iza...ah...a nemam vremena opet je pisati i smisljati...moram se ici spremati i ici po nalaze, pa doktoru...blaaa...

Ali, ajde, bar da napisem ono sto sam ziher.

Jucer je bio dan...savrsen, bez obzira na kisu! Decko i ja smo se setali cijelu vecer...dva i pol sata skoro...noge su nam otpadale...ali cijelo vrijeme smo i pricali...o svemu i svacemu...stvarno...nisam ni sama ziher o cemu sve...ali bilo mi je predobro...

Imam stvarno najboljeg decka na svijetu...s kojim mogu pricati o cemu god, a mogu njega slusati satima...pa makar pricao o igricama o kojima ja nemam blage veze...

I dosla sam doma...sva sretna...presretna...najsretnija na svijetu...sjedila u hodniku...razmisljala...

Znas li ti koliko sam ja sretna zbog toga sto te imam?
Znas li ti koliko ti meni znacis?
Znas li ti koliko ja tebe volim?



Naravno da znas.

ponedjeljak, 03.07.2006.

I do not feel like it.

Nemam vise sta za radit pa cu opet malo baljezgat po blogu. Al ovo nije zdravo bas...malcice sam ovisna o netu...koma...pametno je to sto mi stari ne da na net. Jako pametno.

I vec sam maltene sazvakala dva paketica Orbita.

Malo sam hiperaktivna danas.

Ma nije to nista.

Objesila sam ves...i...ovo je postala recenica cesta koliko i ona: 'Skuhala sam spagete.' Moja stara svaki dan opere tonu vesa...nije ni cudo kad smo stari i ja slampavi i, uz najveci trud i paznju, zaseremo se gdje god stignemo. Ne znam, sto je odjeca svjetlija, to je veca sansa da cu prolit sok po njoj, Murphy, sta se moze.

I pomela sam kuhinju, hodnik i stepenice. Uuu...macak se linja toliko da me cudi sto svaki dan nije sve manji.

Ovo je stvarno besmislen post, ne mogu si pomoci.

Mozda da napisem pjesmu, a? Neee...nemam ovog trena bas inspiraciju...

Ne da mi se nista ovog trena. Fjaka.

Pocela se skupljat gamad od oblaka. Necu kisu danas. NECU.

Kak mi je hebena ova serija Mladi musketiri. Pratim sve i jednu.

Eto...idem...i vratim se opet...dojadio mi i net kad nikog nema na njemu. Pametni ljudi...pozdrav, dosadjujte se kreativno, kao ja, sad idem gledat Karabinjere. Hahaha...

Although I HATE being a patient, I believe I am the happiest one at the moment.

Jeej, dosla sam doma. KONACNO!!! Majku mu, tom liku, kak se vec zove, treba tri gladne godine da zakasni 45 minuta, a kamoli da dodje na vrijeme.

Al ajde, vrijedilo je cekati, ipak sam isla kod najboljeg kirurga na ultrazvuk, a covjek je i skroz ok...mucio me, uzas, mislila sam da cu umrijeti od prokletog smijeha. Bojala sam se pregleda jer me bilo strah da ce sve biti lose, no nalazi su, za pocetak, bili neocekivano dobri, samo malo povisena neka sranja, al to je samo znak da nes ziher ne valja, al...redom.

Dosla sam konacno na red dok je neki neodgojeni klinac skakao po hodniku, vristao, pjevao, molio se, tukao svoju mamu i tak. Doslo mi je da ga zadavim. Onda je dosla neka doktorica koja me, uz moju staru, pokusala odgovoriti od medicine. Ma gonite se vi lijepo, ja znam da cu studirat medicinu, pa makar to trajalo kolko trajalo, al moja muka, ne vasa.

I da, rekla mi je da sam jako lijepa. Na sto sam se ja rascvala. I uletila kod tog doktora, legnula se na stol i poceo je obavljat ultrazvuk. Naravno, prvo su me zasrali s nekim gelom od kojeg sam sva ljepljiva, a onda je poceo prelazit po mom trbuhu s tim...necim...ne znam kak se to zove i, ko za vraga, morao mi je 10 puta valjda pregledat podrucje oko rebara. I jos sam morala zadrzavat dah.

Mislila sam da cu puknuti. To je bilo doslovce najgore skakljanje u mom zivotu. I nakon jedno 5 minuta, tresla sam se od smijeha u sebi, uzas, lik me pogleda i nasmijesi se i pita me jel me mozda to skaklja...i da mogu biti jako sretna sto idem na pregled i jos me skaklja.

Ja reko-super.

I gotovo.

One down, two to go.

Sutra novi pregled, u 2.

Onda valjda tijekon ovog tjedna-zadnji.

I onda me bolnice nece vidjet do pred maturalac, pretrage, nisam bas sasvim zdrava. Iako je ovaj pregled bio ok, nije mi nis izvinuto, presavinuto, zapetljano, puno neceg, s kamencicima i slicno. Hvala Bogu.

Gadi mi se Klaiceva vec. Jako. Postala sam precesti gost tamo.

nedjelja, 02.07.2006.

Can I wake up again?

Ok, danasnji dan je ocito...ne znam, sudjeno mu je da ode kvragu.

1. Ne smijem jest normalno jer sutra idem k doktoru i moram jest samo kasaste stvari i slicna sranja, a gladna sam za poludit.

2. Ne mozes van i to me bedira. Ne volim nedjelje.

3. Stari nema pljuga doma. Stara ih je zaboravila(namjerno?) u autu, koji je parkiran dvije ulice dalje. To mi je zapravo i smijesno, ali, eto...tko najezi? Ja. Sad je zivcan pa se zderava na mene. Weee...i jos nesto, taj auto zbog idiotizma i narcisoidnosti mog starog nece biti u uporabi sljedeca dva mjeseca.

Hvala Bogu da idem na more s ujakom.

I sta sad?

Mozda ce biti bolje ako opet odem spavati?

Ajde...bar mi se svidja lak za nokte. Kad vec nemre biti nista normalno, onda bar to.

Oh, da, da ne zaboravim.

4. Vrijeme je u banani. Sto osjeca moje koljeno i moja lijeva ruka kojoj je zivac povrijedjen(vadjenje krvi). I dobivam migrenu.

Mislim da mi je bilo sasvim dosta za ovaj tjedan.

Why?

Grrr...zivcira me to...ne mozes van...

A veselila sam se tome od jucer...

Sad ces mi faliti do sutra...

I miss you.

Enjoy in yellow.

Evo.

Inace, bijela slova na onom ljubicastom su totalni promasaj, jos je slabije citljivo. Nadam se da je ovo bolje...sad malo duze necu mijenjati dizajn, mislila sam svaki mjesec...

A sto se mog sna tice, lijepo sam popricala s odredjenom osobom o tome, imali smo tako pametan razgovor. I sad sam veri hepi.

I bas gledam van, pa ovo vrijeme nije normalno! Nadam se da vise nece padat kisa...i da ce se oni likovi svejedno bacat...haha...

Nemam bas inspiracije sad, posto sam pola sata isprobavala boje koje pasu, tak da me ubilo to u pojam, ne volim bas mijenjat dizajn.

I...eto...nadam se da se zabavljate svi na praznicima...da ste na moru...a ako niste da uzivate u dosadi doma...ja chillam naveliko...iako jos uvijek ne znam nalaze krvi jer je moja ujna zaboravila podici moje nalaze...tako da...patit cu do sutra...u, da, sutra idem kod doktora na ultrazvuk(valjda?!), dobro da se sjetih.

I samo da napisem jos da imam najzabavnijeg decka na svijetu. Koji vodi racuna o danima. I koji uskoro ide na more...i nadam se da ce mi brzo proci tih par dana...i...

A da se ja maknem odavde, a?

subota, 01.07.2006.

This time I hope that dreams don't come true...

Isti san sanjam vec...ne znam ni koji put...i vec mi ide na zivce...jer se svako jutro probudim u suzama...

Nadam se da se ovaj nece ostvariti, stvarno se nadam...

<	srpanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?