Konacno. Vjerovali ili ne, unatoc tome sto imam SKORO 18 godina, meni moja majcica jos uvijek sve kupuje. Jer sam ja lijena, a volim kad me netko iznenadi.
I...sad sam se vratila...otisla sam si kupit japanke...bas su slatke crno-bijele...ma joj.
Malo mi je trebalo do grada i natrag, hodam ko puz. I jedva pisem ovo, zapesce mi oslo kvragu, a sve me desno boli jer me puko auto jucer navecer kad sam se vracala doma...grrr...razlog je glup da gluplji biti ne moze-bila sam ful zamisljena jer sam se muvala po gradu da utucem vrijeme i pocela sam smisljati pjesmu, koja je, naravno, savrsena, haha, i eto, idem iza auta, bum, au, lik me nije vidio, a kako bi me i vidio kad je u jeepu, a ja sam metar i jagodu kad me kisa zalije.
Eto. Peh. Ali fakat imam peh. I imam kvrgu na glavi. Veliku. Bolnu. Jer sam tako slatko opizdila jucer kod decka u metalnu stangu...ah...
Krenulo me.
No, da, pjesma. Stize. Ovo je samo blijeda kopija onog od jucer...
I bila sam budna do 2. Citala knjigu. Blejala u strop jer mi se cinilo da se luster mice.
Post je objavljen 22.07.2006. u 12:05 sati.