Aaaa...jucer bio koma dan...do 21.00(moram naglasiti da je netko bio tocan u minuticu), onda je bio savrsen, naravno.
Al cim sam dosla doma, stara me pocela gnjavit, ja sutim i crtam, dammit, ona pocne srat kak sam ja uvijek bezvoljna kad dodjem doma, blaaa, blaaa, a danas ujutro si je cak uzela slobode donijet jedan UZASNO, ali U Z A S N O glup zakljucak, na sto sam ja poludila, jer, od kud njoj pravo?! Bi**h.
I to me isfrustriralo. I sad sam ljuta. Jer me davi svaki dan! Nece me ostavit na miru! Ide mi na zivce! Ocu samo 5 sugavih minuta mira, al, NE! Jer ak se ne cerim svaki dan od uha do uha, odmah nesto ne valja, a s cim drugim nego s mojim zivotom. Tako mi je zao sto sam napravila najgluplju stvar, ne, zapravo jednu od najglupljih stvari u zivotu i rekla toj...zeni za svoje probleme. Jer sad je sve problem. Kaj nemre shvatit da sam ja savrseno u redu? Ocito ne.
Njah. Ima smisla...jednom kad se odredis kao, a sad, bez uvrede, karikiram, poremecena osoba, anoreksicar, imas porblema s depresijom, cime vec, nebitno...i ako prestanes s tim, ljudi ce te i dalje tretirati kao da si ista osoba(ne bas svoj), samo jos gore. Jupi ja i je. To mi BAS treba.
Nemam ja vise problema. Stvaraju ih drugi ljudi bespotrebno oko mene. Eto.
Ne da mi se pisat vise. Uh.
I da, morat cu biti dadilja...jednom...egzoticnom klincu. Aha. Pucam od srece.
Popodne...jedva cekam popodne...iako vec je popodne...ja jedva cekam 5 sati...nemoj zaboraviti kisobran...
Post je objavljen 13.07.2006. u 12:10 sati.