život je kako kada

31.01.2013., četvrtak

Itinerar

Tvoje ruke niz moje klize tijelo kao da itinerar zacrtavaš svojim željama. Prepuštena sam ti osmjehom blagim što titra mi nutrinom znajući točno koji cilj u tvojim mislima čeka ostvarenje. Kao da točku po točku točno bilježiš kako ti ništa ne bi promaklo na tom putovanju strasti. Gledaš me sanjarski, zavodnički tražeći potvrdu kako si na pravim se zaustavio mjestima dodajući šarm osmjeha, vrelinu usana i titraj jagodica na prstima koje točno odmjerenim dodirom klize po koži. Ne moram ti ništa reći, jer tijelo moje svoj govor ima bez riječi. Kao da me jutarnja hladnoća naježuri tako mi ježinci po koži skakuću dok usne tvoje niz ramena klize do uzdignutog vrhunca. Žedan si putnik zaustavljen odgovorom koji nagost grudi kazuje. Zaustavljen ostaješ odmarajući dlanove dok usne nastavljaju one duboko zapisane pokrete iza prvog plača rođenja prenoseći strast na cijelo tijelo. Podrhtavam, želja u meni raste brzinom koju kontrolirati nije više moguće, a ipak smiruješ me putujući dalje, bilježeći nove točke, nove usputne stanice. Raskrižje želja pulsira čekajući da se sve točke putovanja stope u jednu, zajedničku, našu, da cilj opravda itinerar.

31.01.2013.

- 08:51 - Komentari (6) - Isprintaj - #

29.01.2013., utorak

Jutro za tebe

Tebi koji si tako daleko, a tu si u slikama koje moje misli slažu. Tebi kojeg samo pogled duboke tuge u očima još upečatljivo pamtim, tebi koji ćeš ostati sa mnom i kada me sasvim zaboraviš. Daleko si, predaleko za glas kojeg želja moja traži i ne znam hoće li ikada biti uslišana molitva tiha, nikad izrečena. Jutro se zacrvenilo kao da se nečeg srami ili to moje misli prepoznaje, istražuje i umjesto mene lice crveni jer ne sramim se reći da mi nedostaje sve što nekad bilo je. Nevinost koja nas je riječima doticala, koja je ljepotu postojanja dvaju bića isticala, sve riječi, više moje, koje su fluid stvarale putujući svemirskim stazama, sve je samo nježnu ljepotu imalo. Jutros tebi slažem riječ do riječi jer nada postoji da ipak, ponekad, u skroviti kutak, samo nama znam, svratiš, a tamo te čeka još jedno moje jutro, još jedno čekanje kao Penelopa, jednom si pisao. Ti znaš da je ovo jutro za tebe.

29.01.2013.

- 09:16 - Komentari (13) - Isprintaj - #

28.01.2013., ponedjeljak

Žudnja

Stopili smo vrijeme u jednu sjenu, kao dan i noć kada preklapaju mijenu. Skrivajuć' se nevidljivi kasno uzdahe nismo mogli, lebdjeli su glasno. Svejedno nam je što će trajati kratko, jer željno te čekah i zato je slatko. Svejedno što iza svega ostat će još veća želja u turobnom životu trebamo makar malo veselja pa bilo to u zagrljaju strasti što uporno moramo krasti ili tek dodir nježnog dlana za kišnog ili snježnog dana. U svakom času kada u dom moj svratiš želje strasti ovog tijela ludog donekle skratiš, ali ostaje vječna tajna zašto kada odeš žudnja biva veća, bolnije trajna.

28.01.2013.

- 14:34 - Komentari (6) - Isprintaj - #

26.01.2013., subota

Iskreno

Iskreno do bola, završih gola uz tvoje tijelo kad drhtaj krene i zaplešu zidom sjene, sve se u jedno stopi, smireno, sretno, opušteno oko sklopi, o da, ti baš si put u raj, vrisak zadovoljstva naš je kraj, erotika tvoja na granici vraća moje misli onoj nikad zaboravljenoj stanici gdje vlak je istim zvukom stenjao i čuh, čuh, ritam pokreta mijenjao, iskreni do boli opušteno zadovoljstvo ćutimo zagrljeno goli…..

- 09:02 - Komentari (12) - Isprintaj - #

25.01.2013., petak

Ostaje čekanje

U osmjeh se tvoj oblačim, u zadovoljan smiješak što titra tvojim licem kada strast smiraj nađe. Tijelo uz tijelo, pripijeno, još poneki drhtaj dotakne šireći se kao plima morskim sprudom. Prekriva sve praznine i pukotine ispunja zadovoljstvom nakon sraza, nakon oluje želja i ostvarenja sveg čekanja. Nije važno što je odjeća na drugom kraju kreveta jer tijelo pokriva čaroban trenutak i postojanje postaje nestvarno. Sve nestaje, a ispunjena praznina zauzima cijeli um, svaki milimetar tijela i gotovo da je nevažno sve što se zbilo, i kako, jer taj čarobni trenutak je ispunio baš sve želje. Gledamo se sretno, šutimo zadovoljstvo, samo blažen osmjeh lebdi povrh nas i kao da smo u nekom drugom svijetu nevoljko se vraćamo u dan, u ritual života, žrvnja koji traje s one strane svakodnevice. Ostaje nam čekanje na novi ukradeni trenutak između svih sati kojima smo odvojeni.

25.01.2013.

- 09:15 - Komentari (11) - Isprintaj - #

24.01.2013., četvrtak

ljubimo se i smijemo se, i...

dan od sunca i tvojih riječi
poklonjenih ranim jutrom
pretačem u podnevni eho
sa starog zvonika
čekajući predvečerje
i ruke da promrzle uvučeš
na gola mi leđa
i smijeh da zazvoni
kada se naježurim
a ti me ljubiš
i smiješ se
i ljubiš me
smiješ se
i smijemo se
i ljubimo
ljubimo
ljubimo se

- 21:47 - Komentari (3) - Isprintaj - #

21.01.2013., ponedjeljak

Možda se sjetiš

Noć. Sve je u mojoj utihnulo ulici. Moje je vrijeme noć. Kao da smo ljubavnici koji se ne mogu dočekati Noć i ja izmjenjujemo nevidljive dodire. Ponekad joj pričam sve ono što zapisati ne smijem, sve ono što bih ti željela reći, a premalo je hrabrosti u ruci da bih zapisala, pa noći govorim potiho. Ona je moj saveznik pa joj se osmjehnem, kao sada, ovoga časa, dok preskačem misli na koje prava nemam, želje koje tek kao krijesnice zasvjetlucaju i zvijezdama svoj plam pošalju. Noć je moja nada da nitko vidjeti neće ta htijenja što na put kreću, na put s kojeg povratak već dugo iščekujem. Oprosti V..., imenom ti govorim, a riječi u meni sasvim su druge, nježnosti pune, al’ bojazan pogreške, bojazan da ne slomim krhku granu sreće, ne dozvoljava da drugim te imenom zovem iako me želja razapinje. Oprosti ako svu smušenost mojih misli na pragu tvog srca ostavljam. Kako te je lako voljeti. U mislima prije kraja dana, sa sretnim osmjehom i željama koje neispunjene ostaju. Tvoja…..

- 10:06 - Komentari (6) - Isprintaj - #

20.01.2013., nedjelja

Iz života

Kada počinje izbor prijatelja između svih sa kojima smo se do tada ne razmišljajući igrali nemam pojma. Uglavnom negdje u šestom razredu, bar sada tako mislim, počeli smo se polako dijeliti po grupama. Naravno interesnim. Najprije djevojčice od dječaka, a zatim i među sobom. Jednostavno nismo više bili cjelina iako kao razred da. Da li sam bila povlaštena ili tek slučajnost da smo živjele u blizini Ona, ja, Maja i Veselka bile smo grupa za sebe. Ponekad nam se pridružila Dragica ali ona je bila u dvije grupe pa smo uvijek mislile kako će naše tajne prenijeti onoj drugoj grupi i jako smo pazile o čemu govorimo kada je bila s nama. Puno kasnije sam saznala kako ju ni oni nisu prihvaćali. Tako je u životu moraš se odlučiti. Naša mala grupa imala je tu čast vidjeti prvo ljubavno pismo. Sjećate li se prvog ljubavnog pisma. Ja da ali njenog, moje je došlo puno, puno kasnije. Čitala nam je na tajnom sastanku iza šupe za drva. Ne potpisani zaljubljenik je pisao kako bi joj rado poljubio usne ako mu ona to dozvoli. Još je naveo i mjesto gdje bi se mogli vidjeti a da nitko ne sazna. Možete zamisliti, odabrao je onaj isti peron gdje smo se stalno igrali, ali ipak iza željezničkih pragova. Njih je uvijek bio oveći štos jer su se stalno na pruzi neki morali mijenjati. Bilo je na tom čitanju grimasa, smijeha, ruganja i nagađanja tko bi to mogao biti. Nismo nikada saznali jer nije se pojavio a svi smo ga čekali.

- 08:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

17.01.2013., četvrtak

Tuđa sjećanja slijedim

Po utabanim stazama slijedim tuđa sjećanja prema vratima odlaska. Kada će se vrata otvoriti ne pitam, o tome ne razmišljam jer bit će sigurno nenajavljeno, neočekivano. Nikada nikome nije baš želja znati točan čas. Skupljam razbacane misli u pokušaju ostaviti smislenu cjelinu za one koji će stare albume listati i pokušati saznato tko je tko na slikama. Trenutno me ne zanimaju vanjski efekti već sva ona previranja koja se kolebaju u nutrini, sve ono što se želi, što je uzburkano, a polumrtvo, svaki pokušaj usisati ljepotu jer taj prostor negdje u meni pun je isprazne nemoći. Ne slušaj me, samo razmišljam o tom nutarnjem uvijek, i ostajem tako negdje u tom svijetu bez granica razbacana, izmiješana sa mislima, sa pospremljenim opomenama kako svemu jednom dođe kraj, a ja stazama utabanim, meni nepoznatim slijedim tuđa sjećanja.

17.01.2013.

- 17:46 - Komentari (2) - Isprintaj - #

16.01.2013., srijeda

Maktub

Poigraš se ponekad sa mojim osjećajima kao dijete nezadovoljno novom igračkom. Kažeš da zločesta sam često, i tako mi vraćaš „dug“. Zanimljivo. Zar moramo evidentirati svaki promašaj ili slučajni grijeh kako bi iza slijedila neka kazna? Uostalom čemu služe kazne? Možda ti najbolje znaš jer za svaki tvoj izlet u nedopušteno prijetnja izgona iz toplog, sigurnog gnijezda slijedi nemilosrdno pa pokušavaš nešto slično i na naš odnos prenijeti. Ja ne prihvaćam nikakve kazne, više ni od koga, a ponajmanje od tebe jer sigurna sam da znaš što mi značiš, koliko te volim i da ničim ne ugrožavam tvoj status. Zapisati nemoj, govoriš, ali želim tako duže ostaje prisutna stvarnost ona jučerašnja i od dana ranijih, ne zbog toga; da bi se znalo, već da se ne ponavlja svakog dana. Zapisano ostaje nekako i skriveno i vidljivo, i donosi smiraj bar na neko vrijeme u dane koji su ispred nas.

16.01.2013.

- 18:19 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Nepovezano vrijeme

Hajde ukradi mi nevinost zadnjeg obrambenog zida između biti i nestati u ovom svijetu rušilačkom, nasilnom. Kao da oduvijek čekam Grubost kojoj sam izmicala urođenim lukavstvom žene, a sada znam dolazi, dolazi sigurna da skinut će sve sa mog života. Oljuštiti me, razbiti ljušturu kojom sam bila zaštićena, razbiti kao orahove ljuske u pred božićno vrijeme. Hajde, ne zastaj jer prepuštena sudbini gotovo vapim. Ovo je nestajanje, ovo je trenutak kada se dah na ogledalu traži. Ja žmirim, ne želim vidjeti Silu koja na kraju sve uzima, oduzima, ne pita, ne moli. Hajde, sve što trebah već odavno ukradeno je iz njedara, iz ruku pokajničkih i još samo misao tinja u prikrajku razrušenog uma kao zadnji bedem postojanja. Hajde, čekam spremna.

10.05.2012.

- 10:27 - Komentari (6) - Isprintaj - #

15.01.2013., utorak

U istoj noći

Ne mislim o tebi, ne, ne mislim dok dan traje, ali kada se spusti noć sve moje misli k tebi hrle i tražim te, želim više nego smijem priznati. Odnekud tada, u toj tami , izranjaju slike sretnih dana, strasti koje smo skrivali među plahtama, poljupci što kraja nisu imali. Odnekud se prikradaju tvoje ruke i kao da me istom žudnjom obuzimaju, kao da su tu, gotovo ih na tijelu ćutim iako svjesna kako je postelja do moje prazna. Slika za slikom smjenjuje se kao kazna za svaki propušteni trenutak kada smo ljubav ostavljali da samuje. Ne mislim o tebi dok sunčev sat ne potone na zalasku. Moje misli noć čekaju i razapinju željom, razapinju moje tijelo tebe potrebno, a mi smo tako blizu i tako daleko u istoj noći samotni.

- 18:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #