Stopili smo vrijeme u jednu sjenu, kao dan i noć kada preklapaju mijenu. Skrivajuć' se nevidljivi kasno uzdahe nismo mogli, lebdjeli su glasno. Svejedno nam je što će trajati kratko, jer željno te čekah i zato je slatko. Svejedno što iza svega ostat će još veća želja u turobnom životu trebamo makar malo veselja pa bilo to u zagrljaju strasti što uporno moramo krasti ili tek dodir nježnog dlana za kišnog ili snježnog dana. U svakom času kada u dom moj svratiš želje strasti ovog tijela ludog donekle skratiš, ali ostaje vječna tajna zašto kada odeš žudnja biva veća, bolnije trajna.
28.01.2013.
Post je objavljen 28.01.2013. u 14:34 sati.