život je kako kada

  siječanj, 2013 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

20.01.2013., nedjelja

Iz života

Kada počinje izbor prijatelja između svih sa kojima smo se do tada ne razmišljajući igrali nemam pojma. Uglavnom negdje u šestom razredu, bar sada tako mislim, počeli smo se polako dijeliti po grupama. Naravno interesnim. Najprije djevojčice od dječaka, a zatim i među sobom. Jednostavno nismo više bili cjelina iako kao razred da. Da li sam bila povlaštena ili tek slučajnost da smo živjele u blizini Ona, ja, Maja i Veselka bile smo grupa za sebe. Ponekad nam se pridružila Dragica ali ona je bila u dvije grupe pa smo uvijek mislile kako će naše tajne prenijeti onoj drugoj grupi i jako smo pazile o čemu govorimo kada je bila s nama. Puno kasnije sam saznala kako ju ni oni nisu prihvaćali. Tako je u životu moraš se odlučiti. Naša mala grupa imala je tu čast vidjeti prvo ljubavno pismo. Sjećate li se prvog ljubavnog pisma. Ja da ali njenog, moje je došlo puno, puno kasnije. Čitala nam je na tajnom sastanku iza šupe za drva. Ne potpisani zaljubljenik je pisao kako bi joj rado poljubio usne ako mu ona to dozvoli. Još je naveo i mjesto gdje bi se mogli vidjeti a da nitko ne sazna. Možete zamisliti, odabrao je onaj isti peron gdje smo se stalno igrali, ali ipak iza željezničkih pragova. Njih je uvijek bio oveći štos jer su se stalno na pruzi neki morali mijenjati. Bilo je na tom čitanju grimasa, smijeha, ruganja i nagađanja tko bi to mogao biti. Nismo nikada saznali jer nije se pojavio a svi smo ga čekali.
- 08:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #