U osmjeh se tvoj oblačim, u zadovoljan smiješak što titra tvojim licem kada strast smiraj nađe. Tijelo uz tijelo, pripijeno, još poneki drhtaj dotakne šireći se kao plima morskim sprudom. Prekriva sve praznine i pukotine ispunja zadovoljstvom nakon sraza, nakon oluje želja i ostvarenja sveg čekanja. Nije važno što je odjeća na drugom kraju kreveta jer tijelo pokriva čaroban trenutak i postojanje postaje nestvarno. Sve nestaje, a ispunjena praznina zauzima cijeli um, svaki milimetar tijela i gotovo da je nevažno sve što se zbilo, i kako, jer taj čarobni trenutak je ispunio baš sve želje. Gledamo se sretno, šutimo zadovoljstvo, samo blažen osmjeh lebdi povrh nas i kao da smo u nekom drugom svijetu nevoljko se vraćamo u dan, u ritual života, žrvnja koji traje s one strane svakodnevice. Ostaje nam čekanje na novi ukradeni trenutak između svih sati kojima smo odvojeni.
25.01.2013.
Post je objavljen 25.01.2013. u 09:15 sati.