Noć. Sve je u mojoj utihnulo ulici. Moje je vrijeme noć. Kao da smo ljubavnici koji se ne mogu dočekati Noć i ja izmjenjujemo nevidljive dodire. Ponekad joj pričam sve ono što zapisati ne smijem, sve ono što bih ti željela reći, a premalo je hrabrosti u ruci da bih zapisala, pa noći govorim potiho. Ona je moj saveznik pa joj se osmjehnem, kao sada, ovoga časa, dok preskačem misli na koje prava nemam, želje koje tek kao krijesnice zasvjetlucaju i zvijezdama svoj plam pošalju. Noć je moja nada da nitko vidjeti neće ta htijenja što na put kreću, na put s kojeg povratak već dugo iščekujem. Oprosti V..., imenom ti govorim, a riječi u meni sasvim su druge, nježnosti pune, al’ bojazan pogreške, bojazan da ne slomim krhku granu sreće, ne dozvoljava da drugim te imenom zovem iako me želja razapinje. Oprosti ako svu smušenost mojih misli na pragu tvog srca ostavljam. Kako te je lako voljeti. U mislima prije kraja dana, sa sretnim osmjehom i željama koje neispunjene ostaju. Tvoja…..
Post je objavljen 21.01.2013. u 10:06 sati.