Ne mislim o tebi, ne, ne mislim dok dan traje, ali kada se spusti noć sve moje misli k tebi hrle i tražim te, želim više nego smijem priznati. Odnekud tada, u toj tami , izranjaju slike sretnih dana, strasti koje smo skrivali među plahtama, poljupci što kraja nisu imali. Odnekud se prikradaju tvoje ruke i kao da me istom žudnjom obuzimaju, kao da su tu, gotovo ih na tijelu ćutim iako svjesna kako je postelja do moje prazna. Slika za slikom smjenjuje se kao kazna za svaki propušteni trenutak kada smo ljubav ostavljali da samuje. Ne mislim o tebi dok sunčev sat ne potone na zalasku. Moje misli noć čekaju i razapinju željom, razapinju moje tijelo tebe potrebno, a mi smo tako blizu i tako daleko u istoj noći samotni.
|