D E L P H I N A

srijeda, 28.02.2007.

Sto to tjera ljude da budu zlocesti?

Vec kad sam zavrsila srednju skolu, pocela sam shvacat neke stvari. Do tada sam uvijek imala svoje drustvo, bila omiljena u njemu i nikad do tada nisam osjetila da me netko stvarno ne voli...iz bilo kojeg razloga...

...kad sam upisala faks, odjednom sam se nasla ko Pale sam na svijetu, medju 200-tinjak ljudi iz cijele hrvatske i trebala stjecati neka nova drustva, neka nova prijateljstva...sto mi je nakon nekog vremena i uspjelo, nasla sam svoju ekipicu za kave izmedju predavanja, za razmjenjivanje skripti i za ideje kako najbezbolnije proci neki ispit..ponosim se time da sam uvijek nekako bila u toku togadjanja i nijedna nova skripta mi nije mogla promac (a tek kad smo se ja i andrulina skompale, studiranje se pretvorilo u uzitak jer sam stekla pravu prijateljicu, a jos k tome smo bile nas dvije jace u svemu)...

...medjutim (cuj mene, medjutim rofl ) na samom pocetku sam skuzila da nisu svi ljudi dobri, da me ne vole svi i da me ne moraju svi ni voljet, ali tad sam ostala zbunjena i samim time sto nije postojao nikakav razlog za to...na samom pocetku faksa, mozda na prvom predavanju sam skuzila jednu curu koja je isla samnom u osnovnu, ljubazno smo se pozdravile, cakulale i sjele skupa...sljedece neko vrijeme smo se druzile izmedju predavanja, u taj nas krug uvele jos par ljudi i meni je bilo ok...svoju standardnu ekipu otprije sam imala, i netko novi je uvijek bio dobrodosao...kako sam naivna bila, nisam primjecivala neke stvari, tek nakon nekog vremena mi je jedna cura s Braca rekla, i zacudila se sto to ja nisam primijetila da me ova ne voli, da me ogovara i da, cim ja dodjem ili nesto pricam okrece ocima...to sam osjetila ko samar, i stalno vrtila film unazad da se pokusam prisjetit jesam li je ja necim povrijedila, i nisam nasla...kako mi je ova to rekla, ubuduce sam i ja pocela primjecivati te stvari, ali kako nisam sklona svadjanju i uvijek se nastojim ponasati diplomatski, samo sam se povukla iz tog drustva, bez da sam ista prokomentirala (sada kad razmisljam mozda bih to i napravila, ali tada mi se to jednostavno nije dalo, a i imala sam svoje drustvo, tako da mi to nije tesko palo)...

...godinama poslije, sve do sada, kad razmisljam upoznala sam mnoge ljude, neko vrijeme se druzila s mnogima, da bi sada stvarno bila ponosna da sam oko sebe skupila elitu pravih, privrzenih prijatelja i da sam stvarno sretna osoba. mozda sam malo postala, kakodakazem, izbirljiva kod toga, i nekad mi se i neda izlazit ili poc na kavu s nekim za koga znam da me npr. zove samo da nesto ispita, ili da poslije sve preprica nekom drugom, ili samo reda radi...svoje dragocjeno slobodno vrijeme zelim koristiti s ljudima koji mi pasu, koji me razumiju i za koje znam da stvarno, istinski vole moje drustvo...

...nisam od osoba koje svako pet minuta izjavljuju ljubav, ili koji se koriste teskim frazama da bi nekoga uvjerili u svoje osjecaje, niti to trazim od drugih. meni je bitno da ljudi do kojih mi je stalo to znaju iz mojih postupaka ili svojim postupcima to dokazuju. u nedjelju, kad sam bila s prijom i njenim dragim na kavi, ona mi je pricala o nekim svojim problemima, ja sam je saslusala i ona mi je na kraju sa smjeskom rekla: "ja znam da ti mene uvijek razumijes"...meni je ta recenica vise znacila nego da mi je svako pet minuta ponavljala "ti si moja najbolja prijateljica"-ja to znam. ili kad meni moja andrulina nesto isprica, i kaze: "znam da me ti najbolje shvacas" ili "ovo mogu samo tebi rec"...ja sretna ko malo dijete...kad sam u vezi nisam od onih koji stalno govore: "volim te", niti to ocekujem, pokazi ti meni to i meni je to dovoljno. pa ni moji roditelji ni brat mi to stalno ne govore a pokazuju sve ove godine u velikim kolicinama...

...moj najbolji muski prijatelj je slavonac koji je zivio ovdje nekoliko godina, sad je u metropoli vec 3 godine. cujemo se svako malo i ti razgovori potraju i po sat vremena (inace me zivcira dugotrajno laprdanje na telefon, ali kad se s nekim ne vidis onda je to neizbjezno)...za novu godinu, kad sam isla na docek u zagreb smo se i vidjeli nakon te 3 godine, sjeli na kavu i nastavili pricu kao da je bilo jucer kad je otisao odavde...sinoc me zvao da doma u 6. mjesecu pravi veliku festu i da me ocekuje gore. veselim se, da napokon upoznam i njegovo drustvo a i da vidim istocnu slavoniju (nazalost sam najdalje do pozege bila)...

...ovaj post nisam pocela da bi davala priznanje mojim prijateljima, oni to znaju, nego sam pocela potaknuta nekim zlocestim ljudima i energijom koju oko sebe sire. moj sef ima dvije kceri od kojih je jedna radila tu, a druga ne radi. ova prva je odlicna zena, draga, uvijek ljubazna...ova druga...nemam rijeci...vrag u ljudskom obliku, i ta se namjerila na mene...prosle godine, kad sam jos bila pocetnik u ovom poslu, mi je svojom zlocom iz nicega izazvanom napravila takvu scenu, da sam ja jadna ostala zbunjena i nisam znala sto se dogadja. nazvala sam sefa i rekla da sutradan ne dolazim na posao ako on to ne sredi s njome. i bi tako. mislim da je to jos vise razljutilo, jer ja (ono, stvarno diplomata dok god mogu bit) u tom njenom napadu nisam dizala ton, nego sam pokusala objasnit sto se objasnit dalo, a i time sto je sef stao na moju stranu. nekidan je poslala nekoga da joj posaljem pecat od firme, na sto sam je ja pitala da zasto ga treba (op.a. jednom prilikom mi je sef rekao da nikome, ama bas nikome ne smijem dat pecat bez njegovog odobrenja) da bi mi ona drskim glasom rekla da ja nemam sto pitat i da posaljem taj pecat...maloprije sam sa sefom dosla u firmu, ona je stala ispred vrata, i takve grozne stvari govorila o meni (kao da ja nisam tu), tipa da ona mene ne moze podnijet, da ona tu vise ne dolazi jer sam ja tu (pi... joj materina, a vrijedila sam joj kad sam i njoj i kceri i muzu rjesavala kredit ili isla osigurat auto ili...) da moje ponasanje nije normalno...da bi joj sef na to odgovori da je on meni zabranio da ikome dava pecat i opet stao na moju stranu a meni aceno da podjem u ured. ja sam mu samo uputila smjesak i rekla "mislim da ovo morate rijesit"...

...ufff, samo cekam da mi dodje na samo i da povisi ton pa da joj recem par rijeci jer me nije briga kako ce sef na to reagirat, i nije me briga sto ce bit..necu pravit sranja, samo cu je malo spustit na zemlju da zna da ne moze samnom tako razgovarat...inace, ona je hrabra na telefon ili preko posrednika ali nije od onih osoba koje gledaju u oci (a od takvih i od onih sa mlitavim stiskom ruke idem sto dalje...)

...eto, potaknuta ovim napisah ovaj post, da opet izbacim iz sebe negativne misli, jer popodne provodim s ljudima koji me vole i ne zelim im prenosit negativnu energiju...

- 13:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 25.02.2007.

Resume...

...dakle, da rezimiramo, malo me trese lagani hangover plus febrica ali dobro je...

...sinoc, u ines, pun pogodak...nije nas bilo 20-ak, malo manje, ali jos me bole trbusni misici od smijanja...odavno se nisam toliko smijala da mi se cijela sminka razmazala od suza i da me stomak bolio...na kraju smo se podijelili u dvije skupine i igrali asocijacija (ono,zamislis film pa predstavniku suprotne ekipe moras rec naslov, a on svojima to objasnit bez da govori...)...trebalo je zapisivat razne izjave, provale, ideje..a kako rece jedan moj frend, zanimljivo je vidjet kako netko razmislja i koliko je kreativan...padalii su prijedlozi da smo trebali zapisivat izjave i haiku poeziju slagat...miro je kao i uvijek potrefio s coctailima koji su bili vrhunski, sve po zeljama i kad god ti padne na pamet, casa ti se stvor ispred tebe...jutros sam negdje dosla doma, i sretna i zadovoljna spavala ko bebica..

...nazalost nisam se probudila ko bebica, malo me glava boli, zima mi je i imam laganu febru (nadam se da ce me pasat ova gripa koja je pola grada uvukla u posteju..nisam bila bolesna sto godina, pa ne bih ni sad, thank you very much..)..i namjeravah provest popodne pod dekicom na kaucu uz tv, u tisini doma svoga, ali dosta je bilo par poziva od moje najbolje prije i njezinog dragog da me ipak izvucu iz kuce, utrpaju u auto i odvedu na kafu, i svaka im cast, bilo mi je super...dragi joj je tek doso s broda pa ga je bilo dobro vidjet i malo procakulat s njim i usput srest neke ljude okolo...postaja, naravno Vojnovic, ali po ovom vremenu nisam ni htjela nista drugo...guzve nije bilo, stol smo dobili odmah...oni su ipak posli sinoc nakon party-a u Grad, ali nakon njihove price, drago mi je da ja nisam i da sam ostala...scenarij, isti, samo sto su oni proveli cijelu noc sjedeci na skalinima u ulici, ispred kafica, jer se u kafic nije moglo ni pric, tako da nisu nesto odusevljeni zabavom...

...evo me doma, mama doplovljava veceras, a mene "odred za cistocu" na rtl-u podsjetio da moram malo pospremit kuhinju (sve ostalo se sjaji jos od jucerasnjeg napada ciscenja koji me spopao), a naslov ovog posta da je sad zadnji dan da stvarno isprintam onu pristupnicu i posaljem je za posao u onom hotelu (btw., mislim da cu bit jedna u moru prijavljenih, ali zasto se ne nadat da ce bas mene izabrat...)

- 18:53 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 24.02.2007.

Fala ti, Bože, opet subota...

...naravno, radim, a sto drugo...tj. na radnom mjestu sam ali ne radim nego pisem blog, jer naravno posla nema, sef jos u gripi, dao meni svoj mob da ga nitko ne smeta i cekam jos 2 ure da kliznem odavde...nadam se da cu uspjet koga srest da me odvede na kavu, ili ja njega/nju svejedno, ali treba iskoristit ovako lijep dan...

...mama posla na mljet, brat u makarskoj, stari jadan opet radi cijeli dan, tako da sam popodne rezervirala za ciscenje..ufatilo me, pms mozda ili lijepo vrijeme, ili cinjenica da sam sama doma...uhvati me to kvando i kvando kad se poklope gorenavedene cinjenice...zvala me andrulina u sebe popodne, ali nemam auto a neda mi se nikog peglat da me odvozi i dovozi..u stvari bas se veselim bit sama doma...

...ines je za veceras potegla pravi potez, s mirom (op.a. vrhunski prijatelj, i vrhunski barmen, coctail-majstor itd.) organizirala u nje veceras coctail-party..kaze da nas je jedno 20-ak pozvala...taman koliko treba...bas se veselim...em sto sam blizu, nemoram sjedat u auto ili bus, em sto sam u nje ko u sebe doma (op.a. ona je moja prva rodica, moja sestra koju nisam imala, moje drugo ja...ali o tome nekom drugom prilikom), em sto ce tu bit moje najblize i najdraze drustvo...

...zaboravih, ali jutros sam se podsjetila da je veceras derbi...voljela bih i ja pogledat, hajdukove utakmice, a posebno protiv dinama se rijetko propustaju, ali ne bih voljela da se muski dio ekipe zabulji ispred TV-a..u biti ni to nije lose, ako hajduk pobijedi eto nam razloga vise za slavlje...

...odem ja jos uvijek subotom vani iako je ponuda u Gradu mizerna, sve se svelo na stiskanje u prepuna dva kafica, cak je i ljetna ponuda jadna, tako da se ti subotnji izlasci svedu na mozda 1 put mjesecno...ma volim se sredit, malo izac s ekipom, neke ljude srest i zabavit se, i bude mi drago, ali sve vise i vise me vesele ta kucna okupljanja, tipa ovog veceras, ili odlasci negdje malo van grada u neki djir, ili...evo, spremamo se vec odavno otic na veceru u Ston na taj poznati crni rizot, i mislim da cemo se moc skupit sljedeci vikend...

...znaci, ne znam je li zbog godina (op.a. u travnju punim 27 muko moja) sto sam postala komotna ili sto radim, ali prije me nije trebalo puno nagovarat za bilo gdje, a sad ipak dva tri puta razmislim jeli mi se da ponavljat isti scenarij u Gradu, subotom vece...

...vise se veselim ako znam da ce nedjelja bit provedena aktivno u prirodi, negdje gdje nismo dotad bili ili poc popit kavu da nije Uvala ili Vojnovic (op.a. kod nas tu ljudi ko na zapovjed svaku nedjelju idu kafarit), ako je lijepo vrijeme, onda je Uvala-obavezno pokazivanje ulickanih mama s kolicima i natjecanje ciji je modni dodatak-citaj: dijete ljepse, bolje obuceno ili ima ljepsa kolica, ili mladih wannabe manekenki koji sateru starcima placu na svoje modne krpice da bi se pokazivale po Gradu, a u glavi propuh, ili onih istih gradskih tipova koji su najsretniji kad nadju stol uz setnicu da mogu snimat-ne daj boze izac iz tog svog muskog zacaranog kruga i slozit nekoj zenskoj neku zanimljivu pricu....

...Kad zadje sunce, onda se ekipa prebaci na Vojnovica..e to je tek smijesno (ma i ja spadam u tu kategoriju nekad, pa se ovime rugam i sebi...), tu ima jedno 5-6 kafica, i svi zele uc, sjest, ako je moguce kraj prozora da mogu snimat vani, a oni nesretnici koji nisu uspjeli uhvatit mjesto djiravaju okolo tih kafica cekajuci kad ce se netko dignut i onda trk unutra s osmjehom ko da su dobili na lutriji...

...ok, nije bas sve tako crno i bijelo, ali ima dosta istine, a na ovaj nacin volim s mojom ekipom komentirat drustveni zivot u nasem lijepom gradu...najljepsem na svijetu, ali s ocito losim rukovodstvom kad ne znaju smislit nesto dobro za ljude koji zive tu, neke zanimljivije sadrzaje...

...u proslom dubrovackom vjesniku sam gledala nacrt kako bi trebala sportska dvorana nakon obnove izgledat...veseli me to, jer bi to trebao bit stvarno pravi sportski centar, ali do realizacije-tko ziv, tko mrtav...valjda ce moja djeca uzivat u tim pogodnostima...kao sto danasnja djeca uzivaju u sportskoj dvorani u skoli mokosica, koju smo mi kao djeca s nestrpljenjem ocekivali, a izgradila se prije 2-3 godine...sad idem tamo na aerobic, pa mi eto bar neke zadovoljstine... :)

...eto, kako meni misli skakucu s teme na temu, nije cudo kad sam ovako zbrkana...ali isto se veselim vecerasnjem party-u... :)

- 09:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 23.02.2007.

Oda kavi...

..e sad ispada da cu ja samo ovdje ode pocet pisat...ali kako sam jucer iskazala pocast bureku (danas idem probat kakav im je od sira) danas mislim da bi bilo dobro se dotaknut jos necega bez cega ne mogu...mozda zato sto trenutno imam jaku potrebu za dobrom ukuhanom (ilitiga turskom) kafom...

..toliko sam se navukla, da ako se slucajno dogodi da ujutro ne popijem onu moju dozu ukuhane cijeli dan sam mamurna, pocinje me bolit glava i za nista sam...prosli tjedan mi se dogodilo (i jos je ponedjeljak bio) da sam se digla, stavila vodu zakuhat, otvaram kutiju dje stoji kava...corak! ni mrve! u panici otvaram skrabice, kredence u nastojanju da nadjem taj dragocjeni sastojak..corak...budim mamu, vec lagano zivcana da ima li kave...kaze ona, onako u snu: "a nema, draga, sto nisi kupila?" ma nemoj me sad maltretirat s protupitanjima, gotovo je, nemam vremena otic do butige..kaze ona, ima ti nekog instant kapucina u kredenci, kontam ajde, idem probat...bljak...i dogodilo se neizbjezno, cijeli dan sam kljucala, uhvatila me glavobolja i nervoza...

...prije par mjeseci sam se zarekla da u ovoj firmi se ni vode necu napit (tome je prethodio jedan trenutak kad je moj sef u svom glupom trenutku, od svojih dezurnih sivih eminencija izazvan kojima je jedini posao ovdje da te gledaju poprijeko, ogovaraju sa strane i gledaju kad ces u necemu pogrijesit-zalosno sto su nedovoljno inteligentni, pa ne znaju da sam ih u pocetku prokuzila i igram staru dubrovacku igru (op.a. "sa svima lijepo, s nikim iskreno"), zabranio kuhinji da mi napravi objed...kasnije kad sam ga pitala u cemu je problem, se izvlacio da se to nije odnosilo na mene, a znam da jest..sam mu rekla da ova firma od mene nece osiromasit i da bude miran sto se toga tice), a ja kad nesto recem to je zakon, tako da sam gledala s ceznjom u onaj cafe aparat, ali mi despet nije dopustao da popustim i kavu sam popila tek kad sam dosla doma u predvecernjim satima...nista od toga, steta je vec ucinjena i samo je tableta pomogla da mi prodje glavobolja..

...dok sam bila student, mogla sam dnevno popit 5-6 kava, bez problema, ako treba izmedju svakog predavanja u kantini ili u Orke, do faksa...i poznata sam po tome da nikad ne odbijam kavu...medjutim u zadnje vrijeme mi je najvaznija ta ujutro, popodne eventualno jos jedna (moze i iz cafe aparata) i to je to...

...ukuhana je zakon, malo grca, ali ne previse, i malo jaca, mogla bih je ćefit uru vremena i nema veze ni kad se ohladi..znam da bi me bosanci ubili, ali moram i kap mlijeka stavit sto cu...kad odem u kafic, provjerim prvo koju kafu nude, ako je lavazza ili hausbrandt odlicno, I'm in...ali ako je neko drugo sranje, nista, dajte nescaffe ili caj ili sok...skuzila sam da i od lavazze i od hausbrandta postoje po dvije verzije kave, skuplja i jeftinija...naravno ako se potrefi ona jeftinija i jos ako konobar(ica) ne zna dobro napravit, ili ako provre mlijeko...opet sranje...ok, nisam ja tu da sudim, kad sam jedno ljeto radila u restoranu, kolikogod se ja trudila napravit dobru bijelu kavu, s ono gustim mlijekom gore, ne ide, tako da sam to prepustila strucnjaku...dok sam jos pila kavu, ovaj jedan mladic sto je tu radio ko konobar (onaj iz price o valentinovu) je pravio kavu koja je govorila 16 jezika i svako jutro mi je donosio u ured...eh, to su dani bili... :)

...nakon te nesretne faze u kojoj sam se zarekla da necu u ovoj firmi nista konzumirat, sam krenula u potragu po Gradu za onim kavama (tipa Starbucks gdje ti daju u casi kavu za vani), i nasla na dva mjesta...na ovom jednom mjestu su prestali s time jer im se valjda nije isplatilo, a tu i nije bila neka kava, a na ovom drugom mjestu je bila odlicna, ali su oni nazalost preko zime privremeno zatvorili lokal i tako sam ostala i bez te mogucnosti, a i bez onog dobrog osjecaja kad pored sefa prodjem s casom kave iz drugog lokala)...

...apropos Starbucks...u Skotskoj kad sam bila, sam otkrila Starbucks i sva sretna odem probat zasto je toliko razvikan, i zaista...kava odlicna...nisam izmisljala vrste koje bih htjela probat, nego obicna kava s mlijekom i stvarno je tamo bila najbolja sto sam u Skotskoj probala...inace se jezim od americkih proizvoda i njihove hrane i pica (dupla porcija cheesburgera, plasticni pommes frittes i diet coke), ali im je ovo dobar proizvod...

...eto, rodica mi najavila da ce me doc posjetit u ured, mozda se sjeti donijet kavu sa sobom, tko zna... :)

- 10:24 - Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.02.2007.

Oda bureku...

...inace sam veeliki gurman i volim fino pojest. ono kad znam da me ceka neka fina hrana, osjecam nekako uzbudjenje...pa kad oni fini okusi prodju kroz usta...mmm

...ma nemojte se ljutit na mene moje drage clanice karakter kluba, ali ja stvarno volim jest, bila sam ja na dijeti prije, tako da znam kako je, mogu se odrec cigara, alkohola, drogu ne konzumiram ali hrane ne...nije mi problem ni potrosit za poc negdje dobro pojest...npr. u Kralja, u Stonu je najbolji crni rizot na svijetu...restoran se zove Kapetanova kuca, pa se i rizot po tome zove...ono izmijesan sa skoljkama, a oni okusi, bozanstveni...malo je skuplje ali se isplati...ako vas put tamo odvede, preporucam...

...i tako kako radim u Starom Gradu, tako sam i obisla sve butige, pizzerie i pekare unutar zidina u potrazi za marendom, i svakodnevno s ovim mojim zenama sto nam rade knjigovodstvo izmjenjujemo iskustva, ideje i prijedloge gdje je dobro poc na marendu. I jucer mi kazu da je u pizzeriji Roko otkriven odlican burek, i mislim se ja zasto ne, ali jucer je bio post pa se nisam htjela mrsit, kontam, doma me ceka riba i ulignji pa ajde...i danas sam jedva cekala da ogladnim i probam sto one predlazu...i stvarno! dobijem burek, taman velicine, ni suh ni premastan, taman kako treba, unutra dovoljno mesa, i patata cak (cula sam od bosanaca da u pravom bureku od mesa mora bit i patata), tijesto fino razvaljano, bez onih suhih nakupina suhog tijesta po kantunu, cak ni lucine nije bilo puno, ma svega taman (u nekim pekarama ovdje naprave "burek" s mesom u tragovima, suh ko papar, i pun lucine, cijena "sitnica" 15 kn...sad mogu sa sigurnoscu rec da nisam u Gradu bolji burek jela...i cijena je 13 kn (ako je nekome od vas ovo preskupo, uzmite u obzir da zivim u Dubrovniku i da je ovdje i zrak preskup...), a zadovoljstvo pojedenim bezgranicno, toliko da sam to morala i ovdje izbacit...

...inace, i ja se pripremam za ljeto, ipak ne zelim da mi nabijaju komplekse sve prelijepe domace i strane cure na nasim plazama, tako da sam izbacila veceru (osim kad je nesto bas fiino-a nije mi je problem izbacit s obzirom na to da svaki dan objedujem izmedju 4 i 4 ipo) i svaki drugi dan idem na aerobic tako da mislim uz ovaj rezim ipak ne moram se odrec onoga sto volim, a to je uzivanje u finoj papici...

...inace, ovdje pada kisa, po jucerasnjem danu sam se ponadala nekakvoj setnjici i danas, ali nista od toga, sipi li ga sipi, onako kao kad pocne ujutro i ne prestaje cijeli dan, istim onim dosadnim intenzitetom...lako je meni za pljusak, pljusne par minuta i gotovo, ali ovo, imam osjecaj da je sve izagnjelo nekako, hodam po Gradu ko po jajima da ne slomijem nos na ovim starim izlizanim skalinima...sef mi je bolestan tako da ga nema dva dana a ja onda gustam..jucer bila ponovno na nekom drugom mnogo zanimljivijem razgovoru za posao i sad cekam sredinu sljedeceg tjedna da vidim oce li bit ista od toga, a sto se tice onog prethodnog, jucer sam od rodice koja je vec radila na tom mjestu i pobjegla glavom bez obzira, cula puno "lipih" stvari o tom radnom mjestu, sefovima i cijelom kolektivu, da mi je naprosto drago sto me nisu zvali...jedan od bisera je da zaposljavaju mlade cure na 6 mjeseci i daju im placu od 2.500 kn s velikim obecanjima da ce se to isat, i onda kad istekne tih 6 mjeseci nogiraju ih i traze nove...ne zelim radit za toliku placu, kad imam ovdje visu, uostalom po zakonu postoji granica kolika je placa za ljude sa visokom strucnom spremom (samo sto privatnici i tome doskoce, pa te prijave na sss, jer kao da za to radno mjesto ne treba vss)...e, kako se samo igraju s ljudima i ljudskim sudbinama...ali, to nam je taj kapitalizam koji smo trazili...samo sto kapitalisti u svijetu iskoriste ljude do maksimuma i zato im plate, dok ovdje jos vrijedi iskoristavanje do maksimuma sa placom od minimuma...

...eto, ja od bureka presla opet na moj posao...kratko li je zadovoljstvo bilo, kad sam burek pojela u uredu.... :)

- 11:18 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.02.2007.

Danas sam opet u "fazi"...

...ne znam jeli to zbog prokletstva ponedjeljka ili odvratne silocine ili nezadovoljstva na poslu, ali danas sam opet nekako u komi (da budem fina i ne napisem nesto drugo na k)...

...vikend je bio super ako zanemarim jucerasnji hangover i potezanje po kuci od kauca do kompa (sto mi nikako nije nalik, i ne znam kad sam zadnji put to radila)...cijelu subotu poslije posla provela u prijinoj novoj kuci sa totalno odlicnom ekipom, vecer na maskarama, odspavala dobru turu do nedjelje ujutro...

...ali jutros...ne znam koji mi je vrag, najradije bih se digla iz ovog odvratnog mracnog ureda od 2 kvadrata i posla odavde bez osvrtanja da vise nikad ne pomislim na ovo mjesto...imam neodoljivu potrebu za godisnjim, ali i za to trebaju pripreme kako nac povoljan trenutak i kojim tonom to priopcit sefu da samim time ne izazovem bujicu nervoznih ispada...ja ne znam jesam li ja tako mazohisticna da ovo moram trpjet i kad ce vise to bolje za mene nastupit...ne, nije sef jutros radio nikakva sranja, jednostavno ja se tako osjecam, riga mi se od ovog posla, gusi me svakim danom sve vise i vise i to nije fraza nego ja tako fizicki osjecam, a planove imam, a troskove imam i ne mogu se zamisliti da nemam mjesecna primanja i ono malo ustedjevine da moram poceti trosit...svi kazu: "nemoj davat otkaz dok nesto drugo ne nadjes" i drzim se toga, trazim poso, saljem zivotopise, ali nista, jedno veliko nista...a moje nezadovoljstvo svakim danom sve vise i vise raste...i mogu ja ovako kukat i ovdje i prijateljima i doma, i svi me mogu saslusat i reci kako me razumiju, lijepo je to, ali ja hocu nesto konkretno, hocu poso koji volim....otkad sam upisala srednju skolu, znam sto bih htjela raditi i u cemu sam dobra, upisala srodan fakultet, zavrsila ga i nakon toliko muke, evo me ovdje...s ovim gropom u grlu s ovim osjecajem da gubim vrijeme, a ne gubim ga jer drugi posao trazim...ne znam vise sto je dovoljno za te neke nove poslodavce...faks imam, 2 strana jezika pricam, 3. natucam, iskustvo imam....veze nemam jer su mi roditelji iako vrijedni ljudi, sitne ribe u ovom moru poslovne konkurencije...

...u subotu, kad smo se vracali doma...moja prija kaze kako je bas zanimljivo, da kad izadjes subotom vani u Gradu, izgleda da Grad nema niti 5000 ljudi, a kad trazis posao, stvori se njih 5 milijuna...

...i onda se ova moja razmisljanja i nezadovoljstvo pretvaraju u isfrustriranost, dodjem doma nervozna, reagiram na neke stvari koje bi u normalnim okolnostima samo pustila da prodju kroz usi, izazivam sukobe s ljudima do kojih mi je najvise stalo, a koji mi uz najbolju volju ne mogu pomoci jer su nemocni...kaze brat, sto ce ti veza, stvaraj veze...ma stvaram ja veze, ali nista od toga...

...nekidan sam cijela optimisticna isla na ponovljeni razgovor za posao u onu firmu, i kad sam dosla tamo, covjek koji me trebao ispitati nije uopce bio tamo nego je neku mladu curu koja radi za njega ostavio da mene ispitiva...parlamo mi dvije na talijanskom, skuzim da je cura jedno 2-3 godine mladja od mene, da je istu skolu isla i imala istu profesoricu iz talijanskog...i ona bi mene kao trebala provjeravat...pita me znam li sto je voucher, i da li sam ga ikad vidjela...(op.delphi ja svakodnevno primam vouchere u mom poslu) i idem joj objasnit to, a ona me ispravlja jer hoce primjer hotelskog vouchera...onako kako je ona naucila napamet...i kaze da joj kazem sto sve pise na voucheru...pricamo nas dvije a ja ne vjerujem, u pola razgovora sam skuzila da mogu pisat propalo, jer sam ja bila zadnja kandidatkinja, koju je taj sef samo prebacio toj curi da se ne mora petljat samnom jer je vjerovatno dobio par poziva za druge kandidate...kaze ona da ce mi danas javit sto su odlucili, provjeravam mejl svako po ure-nista...i tako opet ispocetka...

...izasao je natjecaj za rad u jednom hotelu koji se tek obnavlja, kad dodjem doma isprintat cu tu njihovu prijavnicu i opet je poslat..ma ne gubim nadu, ali sa svakim novim odbijanjem, moje malodusje raste, osjecam se jadno i ne znam dokad ovako...uporna sam po prirodi, ali za sve postoje granice...ne bojim se rada i volim radit i volim se osjecat korisno, ali kad bi mi samo netko dao priliku da to i pokazem...

- 10:48 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.02.2007.

Maškare, ča mogu maškareee...

...eto, ostale smo vjerne tradiciji i sinoc smo se maskarale, usput se odlicno zabavljale, dosta nas je bilo pogledat da crknemo od smijeha....cule smo da ima neka maskarana zabava u Zatonu pa smo posle tamo, bio je koncert Luke Nizetica...i mogu rec da je bila nekako bljutava atmosfera...ali opet nama dobro, jer smo se nas 3 totalno ustosile u nase uloge i bez obzira na bljutavu atmosferu okolo nas odlicno se zabavljale...poslije smo otisle u grad, da se slikavamo na Stradunu...zalosno, ali u 2 ure po ponoca, subota, ali nije bilo svega 10-ak ljudi na Stradunu..ne moram ni spominjat kako smo dobre komentare pokupile...toliko da nam je zao da nismo isle na nekakvu maskaranu zabavu gdje se biraju najbolje maske, jer bi sigurno pokupili kakvu nagradu, sto zbog ideje, maske, i dobre vibre koju smo sirili..

Evo, ovo je malo slicica od sinoc, da vam priblizim bar dio nase dobre atmosfere....

- 18:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.02.2007.

Danas je novi dan...

...i ja se taaako dobro osjecam...ako vrijedi ona "po jutru se dan poznaje", onda se stvarno veselim ostatku...

...jucer sam se satrala na poslu, poslije posla imala dogovoren jedan razgovor za novi posao-koji sam usput odradila vrhunski, pa taman ja i ne dobila poso nego netko drugi s dobrom vezom, nije me briga...dosla sam tamo, nekoj prilicno ugodnoj zeni malo objasnila s kim ima posla cool , samouvjerenost dosegla vrhunac i posla otamo s osmjehom na licu, usput namignuvsi onima sto su se jadni tresli i cekali red iza mene...Bilo bi lijepo dobit taj posao, realne sanse nisu velike jer nemam vezu, dosla sam samo ja s mojim rezimeom, u kojem je navedeno da ipak radim, da imam zavrseni cetverogodisnji faks, da tecno pricam dva strana jezika, s trecim se dobro sluzim i kontam "aj ti stara moja, pa nemas sto izgubit" a i da zelim radi
"jer mi je jako bitno stec iskustva i usavrsit se u bransi koja me zanima"...ma tko me ne bi primio smijeh ...joj kad me puste crnjaci i kad me uhvati napad samopouzdanja, ne mos ostat samnom...

...onda dosla doma onako poletna, mama kaze da me mala rodica molila da joj pokazem engleski, kontam, ajde, to cemo za po ure zavrsit i gibam dalje...a i treba se malo odmorit...ajme muko! dosla mala, stvarno je pametna i slatka, ali dijete je 2. razred osnovne i ne mozes ti njoj neke stvari logicno objasnit, zasto je nesto tako i zasto se bas tu koristi...i tako smo ti mi tu ostali 2 ure nad 3 lekcije (ali tri lekcije od po 4 recenice!)...sto cu kad sam picajzla i vazno mi je da mala ima dobre ocjene, posebno kad ima mene pri ruci, a ja sam cijelo studiranje davala lekcije drugim klincima...odlucila sam da cemo svaki dan po po ure odradit (vise od toga nema smisla, jer djetetu instant pocne opadat koncentracija), a danas sto joj Bog da na ispitivanju!

...i vec se tako spustio mrak, a prija koja me cekala od popodne vec zove da hocu li ja doc...ma naravno, u vaganju da li da gledam s mamom "Piramidu" ili da se opustim s drustvom, nije trebalo puno razmisljat...i tako sam skupila svoje stvari, dosla kod njih i negdje do 10, 10 ipo smo pripremale potrebne stvari za maskare (mi se inace svake godine grupno maskaramo, bude odlicno, uvijek je neka zajednicka tema, odlicno drustvo, i zasto ne?)...kreativni rad lijeci sve, a jos u dobrom drustvu....

..da, i moram spomenut da me sinoc zvao, kao slucajno na Valentinovo jedan drag momak koji je radio ovdje kod nas do proslo ljeto i koji me toliko puta bacao u iskusenje da popustim njegovim carima, ali sam se drzala one da je bolje ne mijesat posao i zadovoljstvo, a i mladji je od mene 6 godina...jes da je to u modi..ali...dobro da je dao otkaz i posao u vojsku jer postoji granica dokle se covjek moze suzdrzavat, a mali me svakodnevno iskusavao...pravi se frajer sinoc i trazi IP obrazac za prijavit porez...hm, bas jucer.... naughty

...isto sam si danas dala truda u sredjivanju za posao, (danas bi trebala na ponovljeni razgovor u kojem ce provjerit moje znanje talijanskog) pale su nove cizme na tak od 7 cm sto je za mene extra (uz moju visinu od 1,83 i samopouzdanje koje me drzi od jucer param oblake... cool ), isto sam ja pripremila taj IP obrazac i cekam...

- 08:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 14.02.2007.

Uff..Valentinovo...

evo, iako vec odavno pljuvam po svim tim novotarijama koje smo poprimili od drugih zemalja (jos malo pa cemo i mi Bozic cestitat sa Happy holidays, kako je to u Americi..da se ne bi slucajno neke druge vjerske skupine uvrijedile...ma mos mislit), medju koje spada i Valentinovo, jer po meni kad si zaljubljen treba ti svaki dan biti Valentinovo, trebas svaki dan biti pazljiv prema osobi koju volis, i volit je svaki dan i davat joj to do znanja, bas svaki dan...

..ali ne mogu se otarasit onog nekog glupog osjecaja praznine jutros...kao da sam ja jedina osoba koja danas ne slavi Valentinovo, kao da sam ja jedina koja necu dobit taj jebeni cvijet, kojoj nitko nece izjavit ljubav danas ili cestitat ovaj dan...gdje god udjem svugdje sviraju lijepe ljubavne pjesme (sva sreca da u mom uredu ne mogu uhvatit nijednu radio stanicu) a ja imam neki grop u grlu. Zasto je to tako, ako se drzim onoga iz prve recenice? A valjda zato sto sam nepopravljivi romanticar, a valjda i zato sto se bas danas moram sjetit nekih proslih Valentinova ili bas zato sto sam ovo sama...Sinoc sam od prijatelja iz Skotske dobila sms-om neku ruzu napravljenu od znakova u mobitelu, nesto kao @}-%--- Ma lijepo je to, dragi su to ljudi..ali meni grop ne ide iz grla...

...ne mogu da se ne sjetim jednog Valentinova koji je bio ne tako davno, i mojih osjecaja i vjerovanja da ce taj osjecaj vjecno potrajati...

...sjecam se prije par godina, isto sam bila single na danasnji dan, i ja i prija smo isle na pice s dva prijatelja...svi smo bili single u tom trenutku, i oni su se sjetili, u đardinu jednoga od njih ubrali dvije ruze i dali svakoj od nas...to je bila super gesta, nitko u nikoga nije zaljubljen, ali smo prijatelji, i sjetili su se nas i pocastili nas tom predivnom gestom prijateljske ljubavi..svaka im cast na tome...

...onda takodjer prije nekoliko godina, bilo je Valentinovo, bila je subota i ja i najbolja prija smo ipak izasle vani i nasim poznatim smislom za sarkazam i zezanciju se sprdali s time kako ne mozemo izac vani jer ne vodimo dragog za jednu ruku i ne drzimo ruzu u drugoj (ono, to je must have), i u toj svoj zezanciji, ona je upoznala svog dragog s kojim je i danas jako sretna...eto, ipak ne treba podcjenjivat danasnji dan... :)

...ok, kako je ovaj moj blog i pokrenut u svrhu izbacivanja nekih mojih razmisljanja za koja mi se neda tlacit druge, tako sam i sad izbacila moje zbrkane misli koje me prate od jutros...ali ipak sutra je novi dan, nadam se da carolija nece prestati za sve one koji se vole i nadam se da ce se jednakim zarom voljeti svaki dan...sve do iduceg Valentinova, i opet onog iduceg i tako dalje... Volite se ljudi, jubi vas Delphina!

- 09:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 07.02.2007.

Ah ti doktori...

...ne volim hipohondre..ma ne nevolim, ali mi ide na zivce kad se netko stalno zali, stalno mu je nesto, pa stalno ide na pretrage, a u biti mu nista, ono ko da vraga izaziva...nisam hipohondar i to kategoricki izjavljujem, ali sam u zadnje vrijeme nesto u razmisljanju da osim redovnih pregleda u zubara i ginekologa nisam jedno dobrih 7 godina povirila kakva mi je krvna slika (povod razmisljanju je stalni umor, bezvoljnost i naravno mama, brizna moja majcica koja zna covjeku ubacit bubu tako suptilno i da ne osjetis, a sama je neizljecivi hipohondar), da nisam jedno 3-4 godine posla pregledat madeze (kojih sam btw. krcata, svih boja, oblika, velicina, ma da biras...ako je istinita ona stara onda brate pucam od srece!), tako odem ja u moje doktorice koja je ostala u shoku sto me vidi jer me nije vidila punih 5,6,7 godina, jedva mi je sestra karton nasla i tako joj recem i slozi se ona i da mi uputnice...

...krv cu sutra poc vadit, prije posla, nekako mi se to ne uklapa u koncepciju mog do u minutu isplaniranog jutra kada u 25 minuta tocno svaku minutu moram obavljat ono sto mi je isplanirano...WC dok se kuha kava, kad se skuha kava, sminkanje i pijenje iste usput, nesto se i u kljun ubaci, i onda onih zadnjih 5 minuta pranje zuba i cesljanje...jao koja organizacija..svejedno ujutro uvijek trcim....ma ok, sutra idemo s autom pa cu stic izvadit krv i jos se vratit doma popit kavu...ok, nisam o tome htjela pricat nego...

...danas sam bila narucena u dermatologa...ono, meni nekidan puklo u glavu, zazvala, narucila se, bez da pitam koji je doktor, koji doktori uopce postoje (mislim da je onaj stari u kojeg sam bila zadnji put vec odavno u penziji...nadam se da je ziv uopce..)...kontam ja, sve je to isto, idem da mi malo to pregleda i stignem jos poc u optiku (zvali su me jucer da su mi nakon dobrih 8 mjeseci otkad sam narucila stigla nova stakla za suncane ocale), i na kavu s prijom...nakon posla se sjetim da imam vremena uzet auto u brata, vratit se doma, pojest nesto i stic na vrijeme...naravno kao uvijek morala sam jurcat autom i trcat ko luda bolnicnim hodnicima (falila sam ulaz, jer zadnji put kad sam bila se moglo uc na neki ulaz odozgo gdje je bio mali parking i s vrata se odmah ulazilo na ovaj odjel...) i svaka mi cast, stigoh na vrijeme...ok, nakon dobrih 40 minuta cekanja primila me neka naizgled malo cudna zena, ali mislim se ja, umorna si, nije ti moc percepcije mozda najbolja, daj zeni sansu, ipak je ona doktorica, studirala zena medicinu, a i ima godina, dakle i staza...i kad je nakon nekog vremena ipak nisam uspjela sarmirat, pocela sam vjerovat u moju nepogresivu moc rasudjivanja...zazvonio joj telefon, ja polugola sjedim prekoputa nje, i ona prica ne znam vise s kime, s tim na telefon, samnom ili sa nekom mladom specijalizanticom i odluci zena da moram sve poskidat..ok, mislim se, ja sam vjerovala da cu morat dignut koji madez ali sve? hoces ti meni kozu ogulit, zeno? kazem ja, pa hoce li mi ostat oziljci (vjerujte, ako mi sve poskida izgledat cu ko da su me geleri ispiketali..), a ona mrtva hladna da hoce...i da se ja javim kirurgu, da ona mora ih oznacit, ali ne moze sad, pa nek se ja javim kirurgu pa ce on vidjet sto treba..ma sve mi to cudno, i mislim se u glavi, ok...ajmo dalje...pitam je ja da mi malo lice pogleda (redovno ga cistim, svako 20 dana, ali imam neke potkozne griseve kojih bi se htjela rijesit i jos neke sitnice, a ona me pogleda ko da sam gubava i kaze da su to akne, da se ostavim slatkog, da odem na dijetu, dala mi eucerin (svaka cast, probala ja ali meni to ne djeluje u ovu svrhu)...i tu sam odustala, da vam ne pricam taj stav, ko da je izgubljena, ko da ja tu nisam na pregledu nego samo neko smetalo...odslusala sam je do kraja, i onda sam pitala nakon nekog vremena jeli to sve jer vidim da me zena ne dozivljava...

..izisla sam na parking, sjela u auto, zapalila cigar i nesto se mislim da tko je ovdje lud...zasto sam ja uopce danas potrosila svoje slobodno vrijeme, zasto sam ja uopce isla tamo, nisam obavila poso, samo sam se snervala, nema sanse da ovoj ludaci dam da mi odere kozu...sjetim se jedne moje drage prije koja ima problema s psorijazom pa kontam da je pitam sto misli o ovoj...nakon prve recenice me pitala: "Jesi ti luda, pa si isla u one ludace?" Kaze da odem odmah u svoje dr. opce prakse i da joj recem da hocu drugo misljenje (naravno da hocu, prije toga sam cak razmisljala da odem i u privatnika...), zovem drugu priju i pitam je da mi da mamu na telefon (mama joj radi u bolnici), i ona me pita da sto sam uopce isla u nje, sto nisam u ove druge...moj tata me zove i pita sto je bilo, ispricam mu, a on ce: "A moj sinko, pa sto mene nisi pitala, ova ti je luda skroz na skroz, i ja sam ti jednom bio u nje i vise nikad..." Ali kako sam ja mogla znat...

...ok, sad sam se jos vise snervala, jer kakva je to selekcija, zar nisu svi studirali istu medicinu, zar svi oni ne rade za dobrobit nas, zar mi ne bi nase zivote trebali dat u ruke njima i takvima...ako se vec zna da je neka doktorica luda (boze moj, svasta se moze covjeku dogodit u zivotu), pa zar ne postoji netko iznad nje da kontrolira njen rad i sankcionira je ako grijesi...onda oni doktori koji primaju mita...citam jutros u novinama da je nekom covjeku doktor 3 puta amputirao nogu, navodno bez razloga, a da je sinu od tog covjeka porucio, da ako zeli spasit oca, da zna sto mu je cinit...ma kakvi su to ljudi...ma prosla su ta vremena kad je svecenik, ucitelj i doktor bio najobrazovanija osoba i bog i batina u selu...ja sam obrazovana, mlada osoba koja se brine za svoje zdravlje (ok, uvijek mislim da mi nije nista, pa sam malo traljava i ne idem doktoru ako bas ne moram..) i ne mozes mi prodavat maglu...meni je trebalo koji minut da skuzim da tu nesto smrdi, a mozete mislit da njoj i takvima mnogi slijepo vjeruju, mozda primaju krive terapije, ne usudjuju se trazit drugo misljenje, jer ipak je to doktor, kome ces vjerovat ako neces njemu...ne znam, mozda sam jos vise sokirana jer sam dosad uvijek imala doticaja sa normalnim doktorima...u zagrebu sam prije 11-12 godina operirala kicmu kod doktora kojeg bih svakome preporucila, prije 7 godina sam digla krajnike, isto, zena za primjer, nemam rijeci, moja od osobne prakse koja me zna otkad sam beba bila, odnos skoro majcinski...ne znam, nesto je tu trulo, a mi bi trebali napokon prestat se bojat te velicanstvene slike koja je stvorena o doktorima i ako grijese nekome ukazat na to, jer ipak ima netko iznad njih i mislim da bi nam trebala bit duznost reagirat...

...ok idem sad, malo sam se ispuhala...

- 19:36 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.02.2007.

Ne damo te pismo naša...

Sinoc je u Sportskoj dvorani bio koncert klapa...Sad kako ja znam da moji obozavaju klape-stari bi mogo po cijele dane slusat i komentirat kako nitko nema pjesmu ko Dalmatinci, kako nitko ne moze to tako izvest...uostalom tu ljubav prema klapskom pjevanju je prebacio i na nas...i kako sam ja znala da oni nikad nece poc sami i kupit karte...(ipak je Mljet tu, bager kopa iza kuce, babi se treba sredit komin, dundu treba pomoc kad ide na ribe...ne moze se nista bez njih...) ja sam jos prije 20 dana kupila karte (i to je ispalo u zadnji cas jer sam pokupovala medju zadnjima), i neumornim tvrdoglavim uvjeravanjem i navaljivanjem uspjela izvest da se oni jucer ipak ukrcaju na brod i dovuku u grad...brat ih je docekao na rivi i odveo ih tamo (koja organizacija! :) ) -sto se ne bi moglo rec i za organizatore tog spektakla, jer iako sam karte platila skuplje, za parter, sjedala nisu bila numerirana, pustalo se po poznanstvima i rodbinskim vezama...tako da se moja mati sa svojim borbenim stavom ipak uspjela izborit da ih smjeste i to u prvi red!

Suma sumarum...da su karte kostale jos toliko, da me trud da ih dovedem u grad kostao jos toliko, isplatilo se kad sam vidjela njihova lica, pa onda ko djeca kad se vrate s izleta ne mogu prestat prepricavat dogadjaje, upadaju jedno drugom u rijec...stari fasciniran Cocom, klapom Intrade, klapom Maslina...malo kaze da su nasi Maestrali zakazali, da su distonavali..to mi je lose za cut jer je to klapa koju obozavam...ipak izgelda da je Speranda nezamjenjiv..pokoj mu dusi...tako smo sinoc do ponoca cakulali, gledali slike a meni oko srca milo...

Uvijek se tako osjecam kad uspijemo izvest da nam starci odu negdje za svoj gust, pa makar ih odvest na kapucin u Cavtat jer to su ljudi koji cijeli svoj zivot rade kao ugostitelji, kao mravi..preko ljeta se ne vidimo, odrzavamo kontakt preko papirica na kojima ostavljamo poruke, jer oni rade po cijele dane, preko zime ne rade ali se zato presele na Mljet gdje opet nemaju mira...ako nemaju sto cinit okolo kuce onda pomazu drugima, bilo oko njihove kuce, bilo u barci...uvijek su im drugi na prvom mjestu, uvijek se za svakog moze nac novac, ali za njih je uvijek lako, njima ne treba, neka je nama dobro, neka se drugi raduju...e pa ja dajem i davat cu koliko budem mogla da kvando i kvando postignem ovaj efekat, da moji roditelji dodju doma ozarenih lica i ko djeca prepricavaju dogadjaje...mogu mislit kad se vrate na Mljet danas, nece nitko moc ostat od njih...i neka, bas mi je drago....

- 09:16 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 03.02.2007.

Festa Sv. Vlaha...

Danas je, za one koji to ne znaju, Festa našega parca, Sv. Vlaha...Danas se od ranog jutra iz mnogih obliznjih (a i onih malo daljih) zupa upucuju procesije sa barjacima u Grad, na misu, procesiju, danas se od ranog jutra trombunjeri okupljaju, ljudi u narodnim nosnjama, biskup i svecenici nose relikvije u procesiji...ma lijepo, narod se lijepo obuce, sjati se u Grad i svi zele sudjelovati u tome, nekako je dobar osjecaj, nekako svi to cekamo..cak se i bezobraznoskupi javni gradski prijevoznik smilovao i ne naplacuje autobusne karte, da se smanji promet (nemoguce je naci parking, a i veci dio ceste je zatvoren)...Skoro nitko osim ugostitelja i nekih trgovaca van stare gradske jezgre ne radi...tako da sam se i ja ponadala da necu danas radit i pitala sefa jucer da li ima potrebe da ja radim (moj posao je administrativni) i on se nasao uvrijedjenim sto ja to uopce pitam i njegov argument je bio kad rade kuhari i konobari, sto sam ja to bolja od njih, da je onda najbolje da zatvorimo firmu...

...i tako se ja jutros opet uputim na autobus (s autom mi stvarno nije imalo smisla hodit jer i ako nadjem parking oderat ce me, a imam namjeru ipak vecinu dana ostat u Gradu)...u autobusu ja i nekoliko penzionera...autobus stane na Boninovo (jedno 500 metara od Pila, moje stanice), iskrcam se...imam osjecaj da ja jedina jutros radim, prodjem s Dubrovackim vjesnikom pod pazuhom (tradicija-svake subote moram kupit Dubrovacki vjesnik) i probijam se kroz procesiju s barjacima, pripadnike Gradske glazbe, trombonjere, barjaktare, svecenike i policajce koji osiguravaju promet, s tamnim ocalima na ocima da ljudi ne vide da su mi oci pune suza od bijesa i dodjem u ured...zasto? ne znam...ono, stvarno nemam posla..kako je zima onaj posao koji ostavljam sa strane sam vec rijesila, i tako cekam sefa da dodje (i jos ako mi rece da nisam trebala dolazit, bit ce sranja...) i da vidim zasto sam ja to bas danas morala dolazit...danas je dan kad bih tako s gustom dala otkaz, poslala sve u materinu i rjesila se tog gropa u grlu...ali ne mogu, neka jos malo, cekam odgovore od nekih hotelijera gdje sam poslala zivotopis...

...prije ce mi doc u grad oko 11 ura, ja bih trebala radit do podne, pa cemo se nac, nije sve tako crno kad imas dobre prijatelje koji te uvijek saslusaju i tu su za tebe, ali danas im ne zelim kvarit raspolozenje, danas kad se nadjemo uopce ne zelim spominjat moje jade na poslu...zato sam ovdje to izbacila, idem zapalit jedan cigar i vec mi je lakse...

...ma bit ce dobra Festa, uvijek bude, a i lijepo je vrijeme tako da cim izadjem iz ove moje katakombe (tako "od milja" zovem moj mali ured negdje duboko zabacen u kantunu) vjerujem da ce mi se raspolozenje popravit, sici cu dole na Stradun u masu ljudi, srest cu prije, pratit procesiju (misa ce vec zavrsit dotad), otic na kavu, setnju i slusat price mojih zena koje me uvijek (osim kad pricamo o cijeni nekretnina i najma u Gradu) razvesele i ucine da zaboravim da trenutno sav moj trud koji sam ulozila na faksu stoji negdje u kantunu i ceka bolja vremena...

- 09:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.