Danas je, za one koji to ne znaju, Festa našega parca, Sv. Vlaha...Danas se od ranog jutra iz mnogih obliznjih (a i onih malo daljih) zupa upucuju procesije sa barjacima u Grad, na misu, procesiju, danas se od ranog jutra trombunjeri okupljaju, ljudi u narodnim nosnjama, biskup i svecenici nose relikvije u procesiji...ma lijepo, narod se lijepo obuce, sjati se u Grad i svi zele sudjelovati u tome, nekako je dobar osjecaj, nekako svi to cekamo..cak se i bezobraznoskupi javni gradski prijevoznik smilovao i ne naplacuje autobusne karte, da se smanji promet (nemoguce je naci parking, a i veci dio ceste je zatvoren)...Skoro nitko osim ugostitelja i nekih trgovaca van stare gradske jezgre ne radi...tako da sam se i ja ponadala da necu danas radit i pitala sefa jucer da li ima potrebe da ja radim (moj posao je administrativni) i on se nasao uvrijedjenim sto ja to uopce pitam i njegov argument je bio kad rade kuhari i konobari, sto sam ja to bolja od njih, da je onda najbolje da zatvorimo firmu...
...i tako se ja jutros opet uputim na autobus (s autom mi stvarno nije imalo smisla hodit jer i ako nadjem parking oderat ce me, a imam namjeru ipak vecinu dana ostat u Gradu)...u autobusu ja i nekoliko penzionera...autobus stane na Boninovo (jedno 500 metara od Pila, moje stanice), iskrcam se...imam osjecaj da ja jedina jutros radim, prodjem s Dubrovackim vjesnikom pod pazuhom (tradicija-svake subote moram kupit Dubrovacki vjesnik) i probijam se kroz procesiju s barjacima, pripadnike Gradske glazbe, trombonjere, barjaktare, svecenike i policajce koji osiguravaju promet, s tamnim ocalima na ocima da ljudi ne vide da su mi oci pune suza od bijesa i dodjem u ured...zasto? ne znam...ono, stvarno nemam posla..kako je zima onaj posao koji ostavljam sa strane sam vec rijesila, i tako cekam sefa da dodje (i jos ako mi rece da nisam trebala dolazit, bit ce sranja...) i da vidim zasto sam ja to bas danas morala dolazit...danas je dan kad bih tako s gustom dala otkaz, poslala sve u materinu i rjesila se tog gropa u grlu...ali ne mogu, neka jos malo, cekam odgovore od nekih hotelijera gdje sam poslala zivotopis...
...prije ce mi doc u grad oko 11 ura, ja bih trebala radit do podne, pa cemo se nac, nije sve tako crno kad imas dobre prijatelje koji te uvijek saslusaju i tu su za tebe, ali danas im ne zelim kvarit raspolozenje, danas kad se nadjemo uopce ne zelim spominjat moje jade na poslu...zato sam ovdje to izbacila, idem zapalit jedan cigar i vec mi je lakse...
...ma bit ce dobra Festa, uvijek bude, a i lijepo je vrijeme tako da cim izadjem iz ove moje katakombe (tako "od milja" zovem moj mali ured negdje duboko zabacen u kantunu) vjerujem da ce mi se raspolozenje popravit, sici cu dole na Stradun u masu ljudi, srest cu prije, pratit procesiju (misa ce vec zavrsit dotad), otic na kavu, setnju i slusat price mojih zena koje me uvijek (osim kad pricamo o cijeni nekretnina i najma u Gradu) razvesele i ucine da zaboravim da trenutno sav moj trud koji sam ulozila na faksu stoji negdje u kantunu i ceka bolja vremena...
Post je objavljen 03.02.2007. u 09:09 sati.