evo, iako vec odavno pljuvam po svim tim novotarijama koje smo poprimili od drugih zemalja (jos malo pa cemo i mi Bozic cestitat sa Happy holidays, kako je to u Americi..da se ne bi slucajno neke druge vjerske skupine uvrijedile...ma mos mislit), medju koje spada i Valentinovo, jer po meni kad si zaljubljen treba ti svaki dan biti Valentinovo, trebas svaki dan biti pazljiv prema osobi koju volis, i volit je svaki dan i davat joj to do znanja, bas svaki dan...
..ali ne mogu se otarasit onog nekog glupog osjecaja praznine jutros...kao da sam ja jedina osoba koja danas ne slavi Valentinovo, kao da sam ja jedina koja necu dobit taj jebeni cvijet, kojoj nitko nece izjavit ljubav danas ili cestitat ovaj dan...gdje god udjem svugdje sviraju lijepe ljubavne pjesme (sva sreca da u mom uredu ne mogu uhvatit nijednu radio stanicu) a ja imam neki grop u grlu. Zasto je to tako, ako se drzim onoga iz prve recenice? A valjda zato sto sam nepopravljivi romanticar, a valjda i zato sto se bas danas moram sjetit nekih proslih Valentinova ili bas zato sto sam ovo sama...Sinoc sam od prijatelja iz Skotske dobila sms-om neku ruzu napravljenu od znakova u mobitelu, nesto kao @}-%--- Ma lijepo je to, dragi su to ljudi..ali meni grop ne ide iz grla...
...ne mogu da se ne sjetim jednog Valentinova koji je bio ne tako davno, i mojih osjecaja i vjerovanja da ce taj osjecaj vjecno potrajati...
...sjecam se prije par godina, isto sam bila single na danasnji dan, i ja i prija smo isle na pice s dva prijatelja...svi smo bili single u tom trenutku, i oni su se sjetili, u šardinu jednoga od njih ubrali dvije ruze i dali svakoj od nas...to je bila super gesta, nitko u nikoga nije zaljubljen, ali smo prijatelji, i sjetili su se nas i pocastili nas tom predivnom gestom prijateljske ljubavi..svaka im cast na tome...
...onda takodjer prije nekoliko godina, bilo je Valentinovo, bila je subota i ja i najbolja prija smo ipak izasle vani i nasim poznatim smislom za sarkazam i zezanciju se sprdali s time kako ne mozemo izac vani jer ne vodimo dragog za jednu ruku i ne drzimo ruzu u drugoj (ono, to je must have), i u toj svoj zezanciji, ona je upoznala svog dragog s kojim je i danas jako sretna...eto, ipak ne treba podcjenjivat danasnji dan... :)
...ok, kako je ovaj moj blog i pokrenut u svrhu izbacivanja nekih mojih razmisljanja za koja mi se neda tlacit druge, tako sam i sad izbacila moje zbrkane misli koje me prate od jutros...ali ipak sutra je novi dan, nadam se da carolija nece prestati za sve one koji se vole i nadam se da ce se jednakim zarom voljeti svaki dan...sve do iduceg Valentinova, i opet onog iduceg i tako dalje... Volite se ljudi, jubi vas Delphina!
Post je objavljen 14.02.2007. u 09:18 sati.