...ne volim hipohondre..ma ne nevolim, ali mi ide na zivce kad se netko stalno zali, stalno mu je nesto, pa stalno ide na pretrage, a u biti mu nista, ono ko da vraga izaziva...nisam hipohondar i to kategoricki izjavljujem, ali sam u zadnje vrijeme nesto u razmisljanju da osim redovnih pregleda u zubara i ginekologa nisam jedno dobrih 7 godina povirila kakva mi je krvna slika (povod razmisljanju je stalni umor, bezvoljnost i naravno mama, brizna moja majcica koja zna covjeku ubacit bubu tako suptilno i da ne osjetis, a sama je neizljecivi hipohondar), da nisam jedno 3-4 godine posla pregledat madeze (kojih sam btw. krcata, svih boja, oblika, velicina, ma da biras...ako je istinita ona stara onda brate pucam od srece!), tako odem ja u moje doktorice koja je ostala u shoku sto me vidi jer me nije vidila punih 5,6,7 godina, jedva mi je sestra karton nasla i tako joj recem i slozi se ona i da mi uputnice...
...krv cu sutra poc vadit, prije posla, nekako mi se to ne uklapa u koncepciju mog do u minutu isplaniranog jutra kada u 25 minuta tocno svaku minutu moram obavljat ono sto mi je isplanirano...WC dok se kuha kava, kad se skuha kava, sminkanje i pijenje iste usput, nesto se i u kljun ubaci, i onda onih zadnjih 5 minuta pranje zuba i cesljanje...jao koja organizacija..svejedno ujutro uvijek trcim....ma ok, sutra idemo s autom pa cu stic izvadit krv i jos se vratit doma popit kavu...ok, nisam o tome htjela pricat nego...
...danas sam bila narucena u dermatologa...ono, meni nekidan puklo u glavu, zazvala, narucila se, bez da pitam koji je doktor, koji doktori uopce postoje (mislim da je onaj stari u kojeg sam bila zadnji put vec odavno u penziji...nadam se da je ziv uopce..)...kontam ja, sve je to isto, idem da mi malo to pregleda i stignem jos poc u optiku (zvali su me jucer da su mi nakon dobrih 8 mjeseci otkad sam narucila stigla nova stakla za suncane ocale), i na kavu s prijom...nakon posla se sjetim da imam vremena uzet auto u brata, vratit se doma, pojest nesto i stic na vrijeme...naravno kao uvijek morala sam jurcat autom i trcat ko luda bolnicnim hodnicima (falila sam ulaz, jer zadnji put kad sam bila se moglo uc na neki ulaz odozgo gdje je bio mali parking i s vrata se odmah ulazilo na ovaj odjel...) i svaka mi cast, stigoh na vrijeme...ok, nakon dobrih 40 minuta cekanja primila me neka naizgled malo cudna zena, ali mislim se ja, umorna si, nije ti moc percepcije mozda najbolja, daj zeni sansu, ipak je ona doktorica, studirala zena medicinu, a i ima godina, dakle i staza...i kad je nakon nekog vremena ipak nisam uspjela sarmirat, pocela sam vjerovat u moju nepogresivu moc rasudjivanja...zazvonio joj telefon, ja polugola sjedim prekoputa nje, i ona prica ne znam vise s kime, s tim na telefon, samnom ili sa nekom mladom specijalizanticom i odluci zena da moram sve poskidat..ok, mislim se, ja sam vjerovala da cu morat dignut koji madez ali sve? hoces ti meni kozu ogulit, zeno? kazem ja, pa hoce li mi ostat oziljci (vjerujte, ako mi sve poskida izgledat cu ko da su me geleri ispiketali..), a ona mrtva hladna da hoce...i da se ja javim kirurgu, da ona mora ih oznacit, ali ne moze sad, pa nek se ja javim kirurgu pa ce on vidjet sto treba..ma sve mi to cudno, i mislim se u glavi, ok...ajmo dalje...pitam je ja da mi malo lice pogleda (redovno ga cistim, svako 20 dana, ali imam neke potkozne griseve kojih bi se htjela rijesit i jos neke sitnice, a ona me pogleda ko da sam gubava i kaze da su to akne, da se ostavim slatkog, da odem na dijetu, dala mi eucerin (svaka cast, probala ja ali meni to ne djeluje u ovu svrhu)...i tu sam odustala, da vam ne pricam taj stav, ko da je izgubljena, ko da ja tu nisam na pregledu nego samo neko smetalo...odslusala sam je do kraja, i onda sam pitala nakon nekog vremena jeli to sve jer vidim da me zena ne dozivljava...
..izisla sam na parking, sjela u auto, zapalila cigar i nesto se mislim da tko je ovdje lud...zasto sam ja uopce danas potrosila svoje slobodno vrijeme, zasto sam ja uopce isla tamo, nisam obavila poso, samo sam se snervala, nema sanse da ovoj ludaci dam da mi odere kozu...sjetim se jedne moje drage prije koja ima problema s psorijazom pa kontam da je pitam sto misli o ovoj...nakon prve recenice me pitala: "Jesi ti luda, pa si isla u one ludace?" Kaze da odem odmah u svoje dr. opce prakse i da joj recem da hocu drugo misljenje (naravno da hocu, prije toga sam cak razmisljala da odem i u privatnika...), zovem drugu priju i pitam je da mi da mamu na telefon (mama joj radi u bolnici), i ona me pita da sto sam uopce isla u nje, sto nisam u ove druge...moj tata me zove i pita sto je bilo, ispricam mu, a on ce: "A moj sinko, pa sto mene nisi pitala, ova ti je luda skroz na skroz, i ja sam ti jednom bio u nje i vise nikad..." Ali kako sam ja mogla znat...
...ok, sad sam se jos vise snervala, jer kakva je to selekcija, zar nisu svi studirali istu medicinu, zar svi oni ne rade za dobrobit nas, zar mi ne bi nase zivote trebali dat u ruke njima i takvima...ako se vec zna da je neka doktorica luda (boze moj, svasta se moze covjeku dogodit u zivotu), pa zar ne postoji netko iznad nje da kontrolira njen rad i sankcionira je ako grijesi...onda oni doktori koji primaju mita...citam jutros u novinama da je nekom covjeku doktor 3 puta amputirao nogu, navodno bez razloga, a da je sinu od tog covjeka porucio, da ako zeli spasit oca, da zna sto mu je cinit...ma kakvi su to ljudi...ma prosla su ta vremena kad je svecenik, ucitelj i doktor bio najobrazovanija osoba i bog i batina u selu...ja sam obrazovana, mlada osoba koja se brine za svoje zdravlje (ok, uvijek mislim da mi nije nista, pa sam malo traljava i ne idem doktoru ako bas ne moram..) i ne mozes mi prodavat maglu...meni je trebalo koji minut da skuzim da tu nesto smrdi, a mozete mislit da njoj i takvima mnogi slijepo vjeruju, mozda primaju krive terapije, ne usudjuju se trazit drugo misljenje, jer ipak je to doktor, kome ces vjerovat ako neces njemu...ne znam, mozda sam jos vise sokirana jer sam dosad uvijek imala doticaja sa normalnim doktorima...u zagrebu sam prije 11-12 godina operirala kicmu kod doktora kojeg bih svakome preporucila, prije 7 godina sam digla krajnike, isto, zena za primjer, nemam rijeci, moja od osobne prakse koja me zna otkad sam beba bila, odnos skoro majcinski...ne znam, nesto je tu trulo, a mi bi trebali napokon prestat se bojat te velicanstvene slike koja je stvorena o doktorima i ako grijese nekome ukazat na to, jer ipak ima netko iznad njih i mislim da bi nam trebala bit duznost reagirat...
...ok idem sad, malo sam se ispuhala...
Post je objavljen 07.02.2007. u 19:36 sati.