Marketing
Sto to tjera ljude da budu zlocesti?
Vec kad sam zavrsila srednju skolu, pocela sam shvacat neke stvari. Do tada sam uvijek imala svoje drustvo, bila omiljena u njemu i nikad do tada nisam osjetila da me netko stvarno ne voli...iz bilo kojeg razloga...
...kad sam upisala faks, odjednom sam se nasla ko Pale sam na svijetu, medju 200-tinjak ljudi iz cijele hrvatske i trebala stjecati neka nova drustva, neka nova prijateljstva...sto mi je nakon nekog vremena i uspjelo, nasla sam svoju ekipicu za kave izmedju predavanja, za razmjenjivanje skripti i za ideje kako najbezbolnije proci neki ispit..ponosim se time da sam uvijek nekako bila u toku togadjanja i nijedna nova skripta mi nije mogla promac (a tek kad smo se ja i andrulina skompale, studiranje se pretvorilo u uzitak jer sam stekla pravu prijateljicu, a jos k tome smo bile nas dvije jace u svemu)...
...medjutim (cuj mene, medjutim 
) na samom pocetku sam skuzila da nisu svi ljudi dobri, da me ne vole svi i da me ne moraju svi ni voljet, ali tad sam ostala zbunjena i samim time sto nije postojao nikakav razlog za to...na samom pocetku faksa, mozda na prvom predavanju sam skuzila jednu curu koja je isla samnom u osnovnu, ljubazno smo se pozdravile, cakulale i sjele skupa...sljedece neko vrijeme smo se druzile izmedju predavanja, u taj nas krug uvele jos par ljudi i meni je bilo ok...svoju standardnu ekipu otprije sam imala, i netko novi je uvijek bio dobrodosao...kako sam naivna bila, nisam primjecivala neke stvari, tek nakon nekog vremena mi je jedna cura s Braca rekla, i zacudila se sto to ja nisam primijetila da me ova ne voli, da me ogovara i da, cim ja dodjem ili nesto pricam okrece ocima...to sam osjetila ko samar, i stalno vrtila film unazad da se pokusam prisjetit jesam li je ja necim povrijedila, i nisam nasla...kako mi je ova to rekla, ubuduce sam i ja pocela primjecivati te stvari, ali kako nisam sklona svadjanju i uvijek se nastojim ponasati diplomatski, samo sam se povukla iz tog drustva, bez da sam ista prokomentirala (sada kad razmisljam mozda bih to i napravila, ali tada mi se to jednostavno nije dalo, a i imala sam svoje drustvo, tako da mi to nije tesko palo)...
...godinama poslije, sve do sada, kad razmisljam upoznala sam mnoge ljude, neko vrijeme se druzila s mnogima, da bi sada stvarno bila ponosna da sam oko sebe skupila elitu pravih, privrzenih prijatelja i da sam stvarno sretna osoba. mozda sam malo postala, kakodakazem, izbirljiva kod toga, i nekad mi se i neda izlazit ili poc na kavu s nekim za koga znam da me npr. zove samo da nesto ispita, ili da poslije sve preprica nekom drugom, ili samo reda radi...svoje dragocjeno slobodno vrijeme zelim koristiti s ljudima koji mi pasu, koji me razumiju i za koje znam da stvarno, istinski vole moje drustvo...
...nisam od osoba koje svako pet minuta izjavljuju ljubav, ili koji se koriste teskim frazama da bi nekoga uvjerili u svoje osjecaje, niti to trazim od drugih. meni je bitno da ljudi do kojih mi je stalo to znaju iz mojih postupaka ili svojim postupcima to dokazuju. u nedjelju, kad sam bila s prijom i njenim dragim na kavi, ona mi je pricala o nekim svojim problemima, ja sam je saslusala i ona mi je na kraju sa smjeskom rekla: "ja znam da ti mene uvijek razumijes"...meni je ta recenica vise znacila nego da mi je svako pet minuta ponavljala "ti si moja najbolja prijateljica"-ja to znam. ili kad meni moja andrulina nesto isprica, i kaze: "znam da me ti najbolje shvacas" ili "ovo mogu samo tebi rec"...ja sretna ko malo dijete...kad sam u vezi nisam od onih koji stalno govore: "volim te", niti to ocekujem, pokazi ti meni to i meni je to dovoljno. pa ni moji roditelji ni brat mi to stalno ne govore a pokazuju sve ove godine u velikim kolicinama...
...moj najbolji muski prijatelj je slavonac koji je zivio ovdje nekoliko godina, sad je u metropoli vec 3 godine. cujemo se svako malo i ti razgovori potraju i po sat vremena (inace me zivcira dugotrajno laprdanje na telefon, ali kad se s nekim ne vidis onda je to neizbjezno)...za novu godinu, kad sam isla na docek u zagreb smo se i vidjeli nakon te 3 godine, sjeli na kavu i nastavili pricu kao da je bilo jucer kad je otisao odavde...sinoc me zvao da doma u 6. mjesecu pravi veliku festu i da me ocekuje gore. veselim se, da napokon upoznam i njegovo drustvo a i da vidim istocnu slavoniju (nazalost sam najdalje do pozege bila)...
...ovaj post nisam pocela da bi davala priznanje mojim prijateljima, oni to znaju, nego sam pocela potaknuta nekim zlocestim ljudima i energijom koju oko sebe sire. moj sef ima dvije kceri od kojih je jedna radila tu, a druga ne radi. ova prva je odlicna zena, draga, uvijek ljubazna...ova druga...nemam rijeci...vrag u ljudskom obliku, i ta se namjerila na mene...prosle godine, kad sam jos bila pocetnik u ovom poslu, mi je svojom zlocom iz nicega izazvanom napravila takvu scenu, da sam ja jadna ostala zbunjena i nisam znala sto se dogadja. nazvala sam sefa i rekla da sutradan ne dolazim na posao ako on to ne sredi s njome. i bi tako. mislim da je to jos vise razljutilo, jer ja (ono, stvarno diplomata dok god mogu bit) u tom njenom napadu nisam dizala ton, nego sam pokusala objasnit sto se objasnit dalo, a i time sto je sef stao na moju stranu. nekidan je poslala nekoga da joj posaljem pecat od firme, na sto sam je ja pitala da zasto ga treba (op.a. jednom prilikom mi je sef rekao da nikome, ama bas nikome ne smijem dat pecat bez njegovog odobrenja) da bi mi ona drskim glasom rekla da ja nemam sto pitat i da posaljem taj pecat...maloprije sam sa sefom dosla u firmu, ona je stala ispred vrata, i takve grozne stvari govorila o meni (kao da ja nisam tu), tipa da ona mene ne moze podnijet, da ona tu vise ne dolazi jer sam ja tu (pi... joj materina, a vrijedila sam joj kad sam i njoj i kceri i muzu rjesavala kredit ili isla osigurat auto ili...) da moje ponasanje nije normalno...da bi joj sef na to odgovori da je on meni zabranio da ikome dava pecat i opet stao na moju stranu a meni aceno da podjem u ured. ja sam mu samo uputila smjesak i rekla "mislim da ovo morate rijesit"...
...ufff, samo cekam da mi dodje na samo i da povisi ton pa da joj recem par rijeci jer me nije briga kako ce sef na to reagirat, i nije me briga sto ce bit..necu pravit sranja, samo cu je malo spustit na zemlju da zna da ne moze samnom tako razgovarat...inace, ona je hrabra na telefon ili preko posrednika ali nije od onih osoba koje gledaju u oci (a od takvih i od onih sa mlitavim stiskom ruke idem sto dalje...)
...eto, potaknuta ovim napisah ovaj post, da opet izbacim iz sebe negativne misli, jer popodne provodim s ljudima koji me vole i ne zelim im prenosit negativnu energiju...
Post je objavljen 28.02.2007. u 13:57 sati.