Resume...
...dakle, da rezimiramo, malo me trese lagani hangover plus febrica ali dobro je...
...sinoc, u ines, pun pogodak...nije nas bilo 20-ak, malo manje, ali jos me bole trbusni misici od smijanja...odavno se nisam toliko smijala da mi se cijela sminka razmazala od suza i da me stomak bolio...na kraju smo se podijelili u dvije skupine i igrali asocijacija (ono,zamislis film pa predstavniku suprotne ekipe moras rec naslov, a on svojima to objasnit bez da govori...)...trebalo je zapisivat razne izjave, provale, ideje..a kako rece jedan moj frend, zanimljivo je vidjet kako netko razmislja i koliko je kreativan...padalii su prijedlozi da smo trebali zapisivat izjave i haiku poeziju slagat...miro je kao i uvijek potrefio s coctailima koji su bili vrhunski, sve po zeljama i kad god ti padne na pamet, casa ti se stvor ispred tebe...jutros sam negdje dosla doma, i sretna i zadovoljna spavala ko bebica..
...nazalost nisam se probudila ko bebica, malo me glava boli, zima mi je i imam laganu febru (nadam se da ce me pasat ova gripa koja je pola grada uvukla u posteju..nisam bila bolesna sto godina, pa ne bih ni sad, thank you very much..)..i namjeravah provest popodne pod dekicom na kaucu uz tv, u tisini doma svoga, ali dosta je bilo par poziva od moje najbolje prije i njezinog dragog da me ipak izvucu iz kuce, utrpaju u auto i odvedu na kafu, i svaka im cast, bilo mi je super...dragi joj je tek doso s broda pa ga je bilo dobro vidjet i malo procakulat s njim i usput srest neke ljude okolo...postaja, naravno Vojnovic, ali po ovom vremenu nisam ni htjela nista drugo...guzve nije bilo, stol smo dobili odmah...oni su ipak posli sinoc nakon party-a u Grad, ali nakon njihove price, drago mi je da ja nisam i da sam ostala...scenarij, isti, samo sto su oni proveli cijelu noc sjedeci na skalinima u ulici, ispred kafica, jer se u kafic nije moglo ni pric, tako da nisu nesto odusevljeni zabavom...
...evo me doma, mama doplovljava veceras, a mene "odred za cistocu" na rtl-u podsjetio da moram malo pospremit kuhinju (sve ostalo se sjaji jos od jucerasnjeg napada ciscenja koji me spopao), a naslov ovog posta da je sad zadnji dan da stvarno isprintam onu pristupnicu i posaljem je za posao u onom hotelu (btw., mislim da cu bit jedna u moru prijavljenih, ali zasto se ne nadat da ce bas mene izabrat...)
|
