Stalno pogledavam na (nabacano slučajnim rasporedom)
okeco - divne fotke, virtualna nirvana tra(m)tinčica - slika život sivim kistom ali čudesno :) Sanjin svijet - jako zanimiljiv svijet... lil fish - riba i po :) Trill - opičena pozitiva :) Lavica - nježna duša...a lavica :) Divljakuša - savjeti za optimizam ;) kobilino zubalo - jako zabavna cura ;) Moj SOK =) Bridge - morate probati Bridge! Okovi - Jednostavno...impresivno, uh! :) M.H.Svabica - Neizvorni govornik...fascinira kako lijepo pronalazi riječi! :) annabeth - Ovdje bih mogao napisati stihove :D 2tref - Sjajan malo duhoviti malo mračni raspisani tata! :) stroke - Najpoželjniji neženja na blogu...prema izboru korisnica :D
Najdrazi moji, znate da se ne volim ponavljati, ali danas sam malo čitao svoj blog, onog starog, puno sentimentalnijeg Ddadda i naletio na ovo! Pogodilo me ko grom pa eto dižem iz mrtvih ovu pjesmu koju sam napisao 1. 6. 2005., ne sjećam kojim povodom, ali kako se sad osjećam mogao sam je mirne duše i danas napisati.
I još samo da vam kažem da želim opet biti onaj stari. Radim na tome najdraži moji :)
Uživajte...
KAPI BISERA
Sjaj tvog oka poput školjke šalje kapi bisera
Na tihi put stazom od sedefa
Da u letu od drhtaja do beskraja
Tope bolna sjećanja
Želim nam, ipak, svilu tog bola
Utkati duboko u duše
I povezati nas titravim strunama
Da slušam hod tvojih snova
Kad strune donesu pjesmu što mi šalješ
A predamnom zablistaju biseri
Opijen bolom, privučen suzama,
Bit ću opet tvoj, o mračni moj anđele!
Tad ću ti prići uronjen u školjku tvojih očiju
I rukama umiriti sve tvoje titraje
A bisere ću ti loviti ustima
Na pola staze od sedefa, kraj tvojih usana
Hoću da okusiš gorak okus svojih dragulja
I dok te ljubim želim da znaš
Srušio sam stazu od sedefa
Zbog sjaja u školjci...sjaja bez bisera.
Znate li možda pjesmu Rođendan od Miroslava Rusa? Refren je:
"Jebeš takav rođendan s kojeg moraš kući sam..."
Sjetio sam se te pjesme jučer u pola pet u jutro
Bilo je to ovako:
Fajrunt...odličan provod završava, izišli smo dobro istutnjeni iz Brazila i pozdravljamo se.
Gretta stoji na nasipu u borbenom stavu, sva četvorica poput Smogovaca stoje jedan kraj drugog rame uz rame...
Tri cure i ja (hm...jesam li ja onda grupi?! :D ) stojimo nasuprot njima. Opraštamo se, vozim cure kućama...
"Gretta!" - rekoh ja prpošno - "Bili ste odlični! Super mi je bilo!"
"Hvala!" reče vječno veseli Hrvoje.
"Da, da...mi smo bili odlični a ti si nam pokupio sve komade!" kiselo će Chuba :))))
LOL! :DD
A, što sam mogao, prepustio sam im jednu, ne valja biti pohlepan...ionako ću je vidjeti na badmitonu za koji dan :-D
Jučer je bila Ribčeva blogerska kava kod Džamije. Nisam mogao doći na okupljanje jer sam odlučio ići na Grettu u Dugo Selo, ali sam iz neke vlastite želje da podržim taj prostor u koji sam jedan lijepši dio života često dolazio, svratio tamo predvečer s prijateljem na piće. Bradica koji poslužuje tamo prepoznao me je istog trena i piće smo popili u full srdačnoj atmosferi, a poslije, odmah nakon Coca Cole, odjurio sam za Dugo Selo.
Radio Martin je u svojim prostorima u Dugom selu organizirao svoj 2. Međunarodni festival filma, valjda se to tako zove, naime, nigdje na netu nisam vidio ništa o tome. Taj događaj je po mom mišljenju vrlo slabo medijski popraćen ali tako je valjda bolje jer u tu prostoriju gdje se festival održavao ne bi stalo bitno više ljudi no što je stalo. A bilo bi dobro da je stalo - jer svirala je Gretta!
Ne želim da mislite da su mi momci platili da ih reklamiram pa da ih stalno tu spominjem. Naprotiv, želim da pomislite točno ono što jest - a jest to da Gretta predobro, sa nekom divnom nesputanom energijom, svira ono što volim slušati, da je u njihovoj blizini uvijek dobra zabava i da se isplati radi tog osjećaja i 'ostavljanja briga kod kuće' potegnuti do Dugog Sela, a i šire!
Da bih vam mrvicu predočio koliko je bilo dobro reći ću vam samo da je prvo svirala Gretta, onda su svirali (također odlično) momci iz grupe 'Izvan Zakona' i da je nakon 'Izvan Zakona' trebao biti film, naime, ipak je ovo filmski festival!
Nije bio film - bila je Gretta! Nikog nije bilo briga za film, svi su htjeli Grettu i momci su se vratili te napravili žestoki tulum do sitnih sati. Kako je urnebes protjecao iscrpili su sve svoje pjesme koje znaju, pa sve strane koje znaju i onda su krenuli svirati improvizacije, svirali su pjesme koje ne znaju! Mislite da je ikog bilo briga! Nikog nije smetalo što pjevač ne zna riječi pa pozove nekog iz publike da pomogne, ili pak nešto brblja do refrena a onda čitav prostor skupa s njim pjeva refren. Ili da usred svega zamole ima li koji bubnjar u publici jer je njihov umoran! Tako opuštajuće i zabavno, a tako kvalitetno - to na ovim prostorima mogu samo Gretta i još jedan band koji se raspao :D
Nakon tuluma svi smo u sitne sate otpičili pravac Brazila, broda na Savi, gdje je za promjenu bend čagao, a cure su koje su bile s nama pjevale iz sveg glasa :)
Za kraj evo vam i jednu crticu ;)
Neki iz Grette mi ponekad čitaju blog. Kad je počela svirka 'Izvan Zakona' Gretta se spustila u publiku. Tad me Hrvoje zagrli i odvede svojim frendovima i veli im:
"Ovo je Ddadd i mi ga svi volimo!"
"Nije istina - je te ne volim!" veli jedan od njih, najveći šaljivđija tamo.
Naravno sa mu nisam ostao dužan, naciljao sam ga kažiprstom:
Vidio sam kod annabeth neke ulete pa sam uletio ko kec na batinu i napisao joj u komentaru da ću na svom blogu napisati jedan svoj...a uvijek nastojim održati svoja obećanja :)
I molim vas lijepo da ovaj post komentirate do ponoći jer nam tada privremeno zatvaraju blog, ali će se moć čitati, a ja ću se fino u neko nedefinirano vrijeme nakon ponoći vratiti sa svirke sjajne mi Grette koja danas svira u Dugom Selu i čitat ću vas, ovog puta bez friških sudara, barem se nadam :DDD
Dakle, moj ulet! Bit ću vrlo kratak:
Curu zovu Reni, skužio sam to i prišao joj šaljivo:
Hej, Reni, dobri su ti geni...
Što mislite jel uspjelo?
:-D
vaš Ddadd
UPDATE:
Da, jasno, ja ko ja, opet vam nisam rekao da smo se na neki način Reni i ja znali otprije pa to nije bio klasični blef prva lopta ulet već zajebancija, uopće nisam ni mislio da je to ulet vać je ona prasnula u smijeh i počela vikati da je to fenomenalan ulet, da joj je to najbolji ulet ikad i tek sam tad pomislio:
"Vidi, fakat, to je bio ulet :D"
'Pravi' ulet nisam nikad u životu napravio...priznajem :D
Uvaj je 'ulet' uspio u smislu da je zezancija uspjela, znači opušteno smo se zezali i dalje, a to je bio cilj, a ako je cilj postignut onda je ulet uspio :)
Namjerno vam nisam, najdraži moji htio pričat detalje, tek toliko da vidim što mislite o ovakvom uletu :-)
Toliko zasad od mene, ostajte mi i dalje najdraži, najdraži moji :)
Najdraži moji, tko me imalo redovitije čita zna da mi je otac nedavno otišao u mirovinu. Pomalo mu teško to pada, a sad ću vam ispričati razgovor koji se desio prije par dana...
"Jesi li gledao 'Otvoreno'?" upita me majka.
"Nisam." odgovorih.
"Šteta, bio ti je ujo tamo, na nekoj slici u pozadini."
"Ah, baš šteta...a koja je tema bila?" upitam.
"Novi umirovljenici - stara sirotinja" ispali majka.
"Dat ću vam ja staru sirotinju!" odjednom iz pozadine začujemo jedan uvrijeđeni glas - glas mog starog. Pa je odmah pedantno ispravio majku:
"Emisija se zvala 'Novi umirovljenici - NOVA sirotinja!":D
Ako će se od toga osjećat mlađe...neka mu...sa svim srcem! :-)
Dakle, sinoć sam bio u Saxu, svirala je odlična Gretta, momci žestoki, autorske pjesme na hrvatskom jeziku, ugođaj je bio mrak mrakova sa primjesama neona...dakle, Gretta, žestoka i dobra svirka te dvije beskrajno drage mladedame - i to je bilo zaista veri super!
Htio sam vam napisati post o tome ali sudba se umješala kad sam se vraćao kući i umjesto da u dva sata u noći sjednem prepun dobrih vibracija i prepričam ih vam, ja sam vam imao frontalni sudar!
Nevjerojatno nešto - kako se to fatalno i nezaobilazno desilo stvarno gubim volju da ikad više sjednem u neku gomilu lima, malo sam računao, vjerovali ili ne, imam u prosjeku jedan sudar svako tri mjeseca! Do noćas su uvijek bili krivi drugi, a noćas...najdraži moji, noćas sam ja kriv.
Nisam istinski kriv jer apsolutno ništa nisam mogao učiniti, ali pred policijom bih itekako bio kriv - izletio sam skroz na drugu stranu ceste i frontalno se zabio u drugi auto! Srećom, čini se da sam napucao najboljeg momka u gradu, fakat dobar momak i nadam se da ćemo nakon ove epizode ostati prijatelji :D
Da ne duljim puno, do sinoć nisam ni znao da je na mjestu gdje sam samo nastavio ravno zavoj! To je toliko blag zavoj da se praktički ni ne vidi - a ja sam samo otklizao ravno posve nemoćan da išta učinim! Srećom, iako inače volim voziti malo oštrije, sinoć sam vozio vrlo sporo jer je nešto duboko u meni čitavo vrijeme vrištalo da budem jako jako oprezan - taj osjećaj je bio toliko jak da sam skoro otišao javnim prijevozom u Sax, što apsolutno nikad ne činim.
Zbilja nisam mogao ništa. Sve sam radio po propisu, imam skroz nove gume, ispravan auto, vozio sam 30 na sat, nisam pio - nikad ne pijem dok vozim, bio sam jako pažljiv i skoncentriran - bio sam tako pažljiv jer, skoro da sam znao da će tamo biti sudar!
Kad je auto u tom zavojćićićićiu nastavio kliziti ravno pokušao sam sve što znam, pumpao sam kočnicom, okretao volanom ali ništa, moja limenka je samo nastavila kliziti. Na semaforu na koji sam nadolazio upalilo se zeleno svjetlo i mali renault s druge strane raskrižja mi je krenuo u susret. Pomislio sam si "Vidi jadnika, ne kuži da klizim, nadam se da neće ubrzati!" ali on je ipak ubrzao, pa sam si pomislio "ako je pravi skužit će sad i skrenut će oštro prema meni pa ćemo se promašiti, bit ćemo svaki na krivoj strani ceste!!"
Imao sam vremena sve to pomisliti jer sam fakat išao beskrajno sporo (a brzo mislim, hehehehe :D ) a na moju žalost, momak nije reagirao (što je posve normalna reakcija, zbilja ne mislim da je on nešto kriv), već je, kad je skužio što se dešava, prikočio i samo je gledao kako ja gmizim prema njemu. Stigao sam i vidjeti da je nekako biljed, čak sam pomislio da sam kreten jer nisam potegnuo ručnu ali bilo je prekasno i sve što sam mogao jest da objema rukama čvrsto primim volan i dalje pumpajući kočnicom ko luđak. Pumpao sam sve dok se nije čulo gadno KRACK pa odmah potom nešto poput GRGLJ DROB :D
Onda sam odahnuo. Malo sam se kresnuo u desno koljeno i boljelo me je ali me nije bilo briga. Gledao sam sam kroz vjetrobrane momka jel njemu dobro i kad je digao glavu i počeo zuriti u mene blijedim i blesavim pogledom bio sam istinski sretan :)
Izašao sam iz auta i krenuo prema mladiću, izašao je i on i držao se naslonjen na vrata svog auta - malo je bio klecav. Prišao sam mu i pitao ga jel se jako uplašio jer, rekao sam mu, ja jesam. Uparkirali smo u ugibalište, šteta je velika, ja ću je pokriti, dečko mi je počeo pričati kako "je imao sličan sudar prije godinu dana i kako ga je ženska zajebala" ali kad sam mu rekao da ga ja neću zajebati povjerovao mi je iste sekunde i to me je oduševilo - ima još naivnih ljudi na zemlji, hehehehehehe. Šalim se najdraži moji. Kad sam kriv onda sam kriv i nikad se nikome ne sramim to priznati i uvijek ću sve učiniti da se ono što se zasralo mojom krivnjom ispravi.
Sinoć kad sam došao kući zvjerski me je zaboljela desna strana leđa - udarac u koljeno prešao je preko noge i zaustavio se u leđima. Nakon prespavane noći sam ko nov. Boli u koljenu nema a leđa su mi bolje no prije sudara, malo sam si ih namjestio koljenom, hehehehehe.
Kroz deset minuta idemo na procjenu štete, odlučio sam da to ipak osiguranje pokrije kad ga već plaćam, a šteta na oba auta je poprilična, dobro smo se udrobili jedan u drugi. Prava je sreća da su oba auta ostala u voznom stanju pa nismo imali policije, šlepanja i sličnih neugodnosti.
Najveća je sreća ipak u tome da smo obojica ostali živi i zdravi i da smo se čak uspjeli šaliti na naš račun, što mi govori da bi ovo mogao biti neobičan početak jednog sjajnog prijateljstva...
Ej, najdraži moji, nevjerojatno je što mi se dogodilo!
Za dlaku sam malo prije mogao imati par života na duši zbog najobičnije gluposti.
Frend kupio novi auto i vozikali smo se naokolo. Pa smo stali na semaforu, iza neke peglice.
Bilo mi je nešto čudno oko frendovog volana - izgledao mi kao da je izliven od jednog komada plastike.
"Gdje ti je truba?" upitam.
"Evo" reče frend i pritisne trubu. Čim je zatrubio peglica ispred nas krenula je ko iz topa!
Kroz crveno na semaforu!
"Ne! Ne neee!" vikali smo mašući kroz vjetrobran za peglicom, ali prekasno! Mala je krntija sa svojim najboljim ubrzanjem (dakle sporo) prošla kroz raskrižje i za dlaku ju je promašio tip što je puno prebrzo vozio - proletio je tijesno iza nje i nestao u daljini!
A tada smo se nas dvojica samo blijedo pogledali i rekli kao jedan:
"Uffff"
:D
Poanta priče: pustite ih neka trube - život je samo jedan :-)
Pitala me davno mlada gomila koja voli Britney, Paris ili Brada Pitta:
"Ddadde, tko je tvoj idol?"
"Fredy Mercury" odgovorim ja.
"Zašto?" upitali me svi u čudu.
"Jer je bio najveći. Umjetnik od glave do pete, i potpuno je vjerovao u ono što je radio. Kad je saznao da je bolestan, umjetnik u njemu zapjevao je The Show Must Go On. Imao je snage i motiva stvarati i živjeti za druge čak i kad njemu više nije bilo života. To je znak da je oduvjek stvarao iskreno."
Metal iz crnih zubnih plombi razlio mi se ustima i ulio u očne kapke...
Buđenje je bilo teško, ja protiv olova u očima, žabkorečine u mozgu, tlake u duši, ali, ipak sam nekako ustao i skršen poput Iggy Popa dovukao se pred svoj komp. Pritisnuo sam gumb i trenutno osjetio neko olakšanje isto onako kako ga osjetim svakog jutra - kao da je buđenje mog kompjutora stvarni početak dana, a ustajanje je samo nešto bez čega tog početka ne bi bilo...
Na ekranu je uspravna crtica blinkala u kućici za password.
crnjak1 - utipkali su moji prsti baš kao i svakog jutra ali sad su mi windowsi bučno javili da ne mogu ući!
Provjerio sam jel slučajno stisnut caps. Nije.
crnjak1 - utipkali su opet ali pažljivije moji prsti baš kao i svakog jutra ali nije se desilo ništa!
Neću reći da sam već dok sam tipkao znao da neću uspjeti, prije bih rekao da sam to osjećao, jer, nešto jednostavno nije bilo u redu...
Koristio sam samo 2 passworda u životu. Ovo će biti lako:
2crnjak7B - utipkao sam ali uzalud! Prvo se začulo "DUM" kad je iskočila poruka o grešci a onda je komp zašutio kao riba. U taj čas zazvonilo je zvono na vratima.
Bio je to poštar. "Potpišite molim" reče i ja potpisao. Tada mi je dao podeblju plavu kovertu i nestao. Nisam čekao nikakvu pošiljku ali sve mi je tog jutra ionako bilo čudno pa se nisam naročito uznemirio. Čak me nimalo nije iznenadilo ni to da je na koverti umjesto mog prezimena pisalo Crnković već sam odmah jurnuo u hodnik zgrade i prema liftu, sve u nadi da ću stići poštara. Prekasno - već je davno bio otišao.
Vratio sam se polako do svog stana i tek tada se istinski probudio!
Jer, na vratima mog stana pisalo je:
CRNKOVIĆ!
Hladni znoj lijepio mi je pidžamu za kičmu kad sam ulazio u...svoj?...stan.
Osjećao sam se usrano, mozak mi je odbijao misliti o nečem što je nemoguće pa mi je preostalo jedino da se dovučem do umivaonika i umijem se, možda se probudim iz ove noćne more...
Kad sam se umio pogledao sam se u ogledalo i tada sam prvi put kriknuo od užasa!
Iz ogledala je u mene buljio crnac!
Bio je to pravi pravcati crnac sa golemim podočnjacima i dok sam ga unezvjereno gledao u staklu najednom sam shvatio što mi je toliko bilo čudno dok sam unosio password. Tupo sam pogledao svoje ruke iznad dlanova.
Najdraži moji, jeste li se zapitali što u biti znače oni svi silni megapikseli u kamerama? Te megapiksele možete zemisliti kao sitne točkice u kameri na koje pada točkica svjetlosti. Kako je svjetlost kontinuirani val, recimo da je ona poput vode a kamera poput mreže, tako je nemoguće napraviti tako sitne točkice u kameri da se u njih uhvati sve, svaka točka svijetlosti.
Što su sitnije te točkice u kameri, to ćemo mi u njih moći uhvatiti bliže, zgusnutije točkice svjetlosti i tim više ćemo moći širiti razmak između tih gustih točkica a da naše oko (koje je isto takva ograničena kamera - u oku imamo čunjiće i štapiće, sjetite se biologije) neće moći 'golim okom' primjetiti razliku. I kad se jednom desi da će se moći odjednom 'usnifati' u sebe jako puno svjetlosti, iznenada će se početi dešavati svašta! Na primjer, netko će vas bez ikakvog teleobjektiva uslikati sa krova nebodera kako tipkate na mobitelu. Vaša slika u prirodnoj veličini golim okom će biti ista kao i sad - mala, jedvo vidljiva točkica predstavljat će čovjeka nasred ulice. A onda će onaj koji vas špijunira prebaciti fašu fotku u photoshop i počet će stiskati ctrl + do iznemoglosti, sve dok sasvim jasno ne ugleda broj mobitela koji ste birali! Bit će to pasja vremena :D
Da vam ilustriram na što mislim, pokazat ću vam kako je ta moja priča na neki način već započela! Ovog malog slatkog peseka uslikao sam sa udaljenosti od cca dva metra, u jednom lijepom seocetu nedaleko od Petrinje...
Prvo sam mu odlučio zumirati glavu...
...i pažljivi promatrač već sad može naslutiti što žalim pokazati! Zumiram dalje...
...i evo, u lijevom (tj. psićevom desnom) oku....
...već vidite...
...Ddadda koji fotografira! Iza njega je...
..plavo nebo. Vide se i bijeli oblaci na horizontu!
Jednog dana ćemo na ovaj način moći zumirati tako daleko da ćemo stići do Ddaddovog oka, a tada ćemo nastaviti zumirati Ddaddovo oko i opet ćemo vidjeti peseka!
Iskreno se nadam da ću doživjeti taj dan! Jer, najdraži moji, kad dođemo do tog nivoa znanja, u našem izričaju samo će naša mašta biti granica :)
Kad vam laže netko koga volite i kome bi ste svoje srce izvadili i poslužili na tanjuru sa najfinijim začinima, a vi iznenada skužite tu veliku i gnjusnu laž i to krajnje nelogičnom, gotovo magičnom metodom, i kad tom nekom oprostite jer očekujete da je taj netko pametan i da je shvatio koliko je jalovo lagati vam jer vi možete prihvatiti sve - svaku istinu...
...i razotkriti svaku laž.
I kad vam onda nakon toga bude super, kad stvarno pomislite da je dobrota isplativa, da uvijek treba dati drugu i treću šansu i da je u redu otkriti nešto vlastite moći kako bi ljudi lakše shvatili da laganje vama nema smisla...tada vam ta osoba opet zabije nož u leđa - ponovo hladnokrvno i planirano slaže - i to onda kad ste već odlučili da je to to, da je ljubav jača od svega i da ćete unatoč bezbrojnim problemima ustrajati...
I onda vam ta osoba kaže da vam nije rekla istinu jer vas se boji!
Vas se boji!?! Boji se onog koji bi joj svoju ispaćenu dušu izvadio i poslužio na zlatnom tanjuru, posoljenu, flambiranu i nažalost užeglu...natopljenu u umaku od vlastite krvi...
Jučer je to bilo fatalnih 3 i pol sata lunjanja Interliberom.Fatalnih po moje koljeno i po turnir parova u badmintonu na koji sam pozvan. Razočarao sam momka s kojim sam trebao igrati (ne ne, nije Indijac) ali i ponajviše samog sebe. Moron Ddadd više ne može par sati šetat u gužvi, ccc, jedvo čekam da mi se desi tih dvadeset kila manje :)
Dragoj sam kupio knjigu u seksu, sebi sam kupio Sun Tzuovo Umijeće ratovanja (našao po 45 kn napokon, čekam već 7 godina nekog jeftinijeg od 130 kn :D) i 6 Q stripova za 5 kuna. Sve skupa pet kuna, a ne pet kuna komad kako bi ste možda pomislili.
Sreli smo i jednu ikonu bloga, dobrog starog DayWalkera. Momak i pol...ali vi to već znate.
Osim blogera sreo sam i jednog sjajnog momka sa svojom curom. Taj momak je vrlo drag i bistar, puno toga smo nekoć davno prošli skupa. Njegova cura...u nju je jedan moj jako dobar frend bio zaljubljen preko ušiju, bila je prava ljepotica za koji su se svi pitali što vidi u tako masnom momku. Iako je ona tada bila evidentno nesretna u vezi, frend je pregrmio - principijelan momak nije ništa želio imati sa tuđom djevojkom, barem dokle god je tuđa...a mogao je.
Sad kad sam ih vidio, njih dvoje, bezvoljne i sive, on duplo deblji no prošli put, a ona petput deblja, sad se pitam jel to moj frend imao sreće ili je ona imala nesreću...ali neću o tome što bi bilo kad bi bilo :) Jer jedan drugi moj frend voli reći: "Da nije pas srao ulovio bi zeca!"
Četvrti frend je bio samnom i Dragom jučer, kasnije sam ga odveo u savršeno ukusno i udobno uređeni nezadimljeni birc sa tihom diskretnom muzikom i ugodno smo si još popričali o svačemu. Ne želim vam odati koji je to birc, hehehehehe :))
Peti frend se sinoć vratio "na mjesto zločina". Tako barem on kaže. Našao se sa curom s kojom je nedavno prekinuo, točnije, ona ga je ostavila, a što se zbilo reći će mi večeras.
Upravo čitam petu knjigu s Interlibera. Mala je, bit ću gotov večeras, žurim s njom da je posudim ili poklonim jednom tipu kojem baš istinski treba. Naslov knjige je:
Što kladionice ne žele da znate.
Čim sam je na Interliberu otvorio znao sam da ću je kupiti, stranica koju sam otvorio bila je bingo, dva poglavlja jedna do drugog: beskorisni D' Alembertov i još beskorisniji Labouchereov sistem na hrvatskom jeziku! Fascinantno :D
Jučer sam bio na Interliberu, onako informativno, samo da vidim čega ima.
Bio je samnom i moj prijatelj Djevica. Štreberski je i nadobudno ispunio tri isprintane A4 strane gustom tablicom kojekakvih knjiga. Kraj naslova svake knjige bilo je pedantno upisano još ime izdavača i cijena te knjige. Cijena napisana u tablici bila je najniža cijena koju je moj prijatelj dosad vidio za tu knjigu, bilo u nekom katalogu, bilo na netu, bilo uživo. Odlučio je kupiti dobar dio tih knjiga...
I tako smo nas dvojica klipsali Interliberom. On je zastajkivao na svakom štandu i pitao za te svoje knjige, a ja sam besciljno lutao...
Bilanca:
- on je kupio 4 knjige.
- ja sam Mulac. (i to sa velikim 'M'...kupio sam 12 knjiga!)
Da stvar bude gora vratio sam se danas i kupio još desetak knjiga.
Ej, najdraži moji, igrao sam sinoć badminton sa Indijcem. Indijac igra stvarno fenomenalno - normalno je to, pa badminton je praktički njihov nacionalni sport.
A sad da vas pitam: ako je on igrao tako fenomenalno, zbilja je puno bolji od mene, nepobjediv je za hrvatske prilike, kako to da sam sinoć pobijedio sve partije?
Ha!?! Da vas vidim!
Odgovor ću vam dati večeras :-)
Vaš Ddadd :)
Update:
Eh, naveo sam vas na krivi put. Sve što sam rekao je istina, ali važnije je ono što vam nisam rekao :)
Ne zamjerite mi... :D
Ja sam živio u zanimljiva vremena. Ozbiljno!
Najveća ironija jest u tome da sam to tek sad shvatio.
Moj život bio je val što obilazi kuglu zemaljsku, lavina što raste i buja - bio je silna nedestruktivna plima u neprekidnom gibanju, golema snaga što ne haje puno za prepreke već samo nadolazi fantastičnom upornošću. I nikad ne staje.
Nisu ta zanimljiva vremena bila uvijek lijepa. Dapače, bilo je tu svačeg ružnog...ali nije bit u ružnoći i ljepoti već u ispunjenju, u osjećaju koji navre u tebe nakon do kraja iskorištenog dana - u zadovoljstvu urađenim čak i kad je situacija daleko od ružičaste; u onom dobrom osjećaju da si napravio najbolje što si znao ili mogao i da je sad vrijeme za počinak.
Danas će mi vrhunac dana biti badminton protiv nekog Indijca koji navodno odlično igra.
A je mi to big deal!
Najdraži moji, mislim da je kletva trebala ići ovako:
Dao ti bog da živio u zanimljiva vremena...pa onda u mirna vremena!
Čudno sam raspoložen najdraži moji, ali nisam u depri ma štogod vi mislili o tome. Nisam, zbilja nisam! :D
Sad...jel kobilino zubalo jaše ili je sastavni dio kobile, o tom potom :D
Važno je da je Zupće imalo (ne)sreću naletjeti na mene i moj chat te da me je uhvatilo u (za nju) totalno lošem trenutku pa se razvila snažna i žučna rasprava.
Ta rasprava se toliko dojmila jadnog Zupćeta da ju je čak i stavilo na svoj blog.
Fascinantno je kako sam dobar sugovornik i od ljudi izvlačim sve njihove unutarnje glasove čak i kad bih se najmanje tome nadao :D
Mladić nestrpljivo čeka poglavicu ispred šatora. Poglavica iziđe i mladić mu priđe:
"Oprosti veliki poglavico, imam pitanje za tebe."
"Pitaj." velikodušno će poglavica.
"O, mudri veliki poglavico, ti koji daješ imena svakome novorođenčetu u plemenu, reci mi molim te, kako odlučuješ kome ćeš dati koje ime?!"
Poglavica se nasmiješi mladiću i veli:
"Kad čujem da se je rodilo novo dijete i kad saznam kojeg je spola tada iziđem ispred svog šatora i prvo što uočim, prvo što me se dojmi odaberem kao ime."
A tada upitno pogleda mladića:
"A zašto te to toliko zanima, o ti, Dva Psa Koja Se Jebu?"
Sjećate li se stripova o Zagor Te Neju (Duh Sa Sjekirom). Sjećate li se Komandanta Marka. Njegov najfrend indijanac zvao se Žalosna Sova i stalno je šutirao onog nesretnog bolesno mršavog psa, Floka. Ili se možda sjećate istinitih priča iz davnih vremena o poglavici Siouxa, Biku Koji Sjedi, koji je do nogu pobijedio blijedolikog generala Custera kod Little Big Horna...bilanca: jedan preživjeli bijelac!
Indijanski muškarci su u ona doba dobivali imena po nečem što su hrabro napravili. Dobivanje imena nikako nije bio bezazlen i lak čin za dječaka koji postaje ratnik. On je bezimen morao otići od kuće bez hrane i oružja i nije smio jesti ni piti dok ne dobije ime. Vjerojatno bi čak drmnuo i malo meskalina da mu pomogne u procesu traženja imena i najčešće bi pao u neki trans ili bi u snu doživio viziju, tj. poruku Manitoua ili kojeg već duha. A tada bi si na temelju te vizije dao ratničko ime.
Imena indijanaca nisu morala biti doživotna, mogla su se dobiti neka nova, sramotna ako bi napravili neki kukavičluk, ili pak slavna herojska imena ako bi se dokazali svojim junaštvom.
Zamislite npr., najdraži moji, golobradog i nenaoružanog dječaka u pohodu odlaska traženja novog imena. Zamislite da on takav goloruk ubije četiri medvjeda i to ne bilo kakva, već četiri grizlija velika ko kuća. U čast tog neviđenog pothvata dobio je ime Četiri Grizlija, ime zahvaljujući kojem je čitav svijet veličao njegovo junaštvo svakim zazivanjem imena tog mladića koji je kasnije postao slavni poglavica Comanche indijanaca!
Žene su imale drugu praksu dobivanja imena. One su dobivale imena po lijepim stvarima, npr. Krila Leptira, Mirisni Cvijet, Tamno Nebo...
I tako...dolaskom civilizacije stvari su se promjenile. Nema više imena kao ploda nadahnuća. Sad imena teže standardizaciji kako bi se moglo znat kad ti je imendan, a ako slučajno poželiš promijeniti ime trebaš svu silu papirologije, vremena i živaca...
Po imenu više skoro ništa ne možeš znati o onome tko ga nosi.
I onda se odnikud pojavi jedno pleme!
Tako je meni Slatka Žvakica pričala o nečem o čemu ju je obavjestio Silovani Jazavac, a sa Kobilinim Zubalom idem na badminton...i kad mrtav hladan nekom autsajderu (nepripadniku plemena) priopćim:
"Bio sam jučer sa Zubalom na badmintonu..."
obavezno dobijem blijedi ti_si_brate_poludio_i_to_jako pogled i obavezno me taj netko upita:
"S kim!?!"
A ja tada mrtav hladan kažem:
"Sa jednom dragom djevojkom. Zove se Kobilino Zubalo :D"
Ej, najdraži moji, nevjerojatno je što mi se dogodilo!
Najdraži moji, jeste li se zapitali što u biti znače oni svi silni megapikseli u kamerama? Te megapiksele možete zemisliti kao sitne točkice u kameri na koje pada točkica svjetlosti. Kako je svjetlost kontinuirani val, recimo da je ona poput vode a kamera poput mreže, tako je nemoguće napraviti tako sitne točkice u kameri da se u njih uhvati sve, svaka točka svijetlosti.
