Ja sam živio u zanimljiva vremena. Ozbiljno!
Najveća ironija jest u tome da sam to tek sad shvatio.
Moj život bio je val što obilazi kuglu zemaljsku, lavina što raste i buja - bio je silna nedestruktivna plima u neprekidnom gibanju, golema snaga što ne haje puno za prepreke već samo nadolazi fantastičnom upornošću. I nikad ne staje.
Nisu ta zanimljiva vremena bila uvijek lijepa. Dapače, bilo je tu svačeg ružnog...ali nije bit u ružnoći i ljepoti već u ispunjenju, u osjećaju koji navre u tebe nakon do kraja iskorištenog dana - u zadovoljstvu urađenim čak i kad je situacija daleko od ružičaste; u onom dobrom osjećaju da si napravio najbolje što si znao ili mogao i da je sad vrijeme za počinak.
Danas će mi vrhunac dana biti badminton protiv nekog Indijca koji navodno odlično igra.
A je mi to big deal!
Najdraži moji, mislim da je kletva trebala ići ovako:
Dao ti bog da živio u zanimljiva vremena...pa onda u mirna vremena!
Čudno sam raspoložen najdraži moji, ali nisam u depri ma štogod vi mislili o tome. Nisam, zbilja nisam! :D