ddadd

30.10.2006., ponedjeljak

Gologuzi post :D

28.10.2006., subota

Potres...

Četiri i nešto sitno popodne su. Sjedim. Radim. Chatam sa Zizi. Odjednom Zizi napiše: lol Krenem ja na tu mudru rečenicu pisat njoj još nekaj kad li mi se počne glava zibat lijevo desno, a tijelo se stalo lagano pomjerati kontra glave...glava lijevo a trup desno, glava desno a trup lijevo. Sreća da imam toliko sala na dupetu, inače mi se trup ne bi mogao pomjerati tako nježno i fino, doslovno je klizio preko stolice... Uleti Zizi: lol, cuj sorry kaj te prekidam, ali jesi ti osjetio potres prije par sekundi... Vjerujem joj, ona ipak živi na desetom katu nebodera i njihala se vamo tamo (doduše i cugala je sinoć...ali pssst!) A ja mislio da sam samo umoran! Zašto vam uopće sve to pričam? Jer Zizi stalno govori "lol" pa je zovem lolita Vaš Ddadd :)

- 16:22 - Vaš komentar je meni dar :) (16) - Štampaj - # - Poplavi imena

27.10.2006., petak

Život (ni)je...šuma Striborova

Šuma Striborova...čarobno mjesto koje je propalo. A mislili su da nikad neće propasti jer je trebalo trajati sve dok u njega ne korakne netko kome je milija njegova nesreća nego sva sreća ovog svijeta... ** Bila jednom jedna baka. Bila joj je milija njena nesreća nego sva sreća onog svijeta. Zbog ljubavi. Da je ta nemoćna starica, kojoj je i vlastiti sin okrenuo leđa, onakva sva jadna prošla kroz srebrna vratašca pomladila bi se i vratila u svoje selo, usred proštenja, plesa, pjesme...i zabave. Ali nije prošla kroz vrata, pitala je Stribora hoće li se sjećati sina - sina svojeg jedinog, a koju ju je mrzio! Kad joj je Stribor rekao da neće baka se odmaknula od srebrnih vratašca. I kazala je: "Hvala ti, dobri gospodaru, na svemu dobru što mi ga daješ. Ali ja više volim ostati u svojoj nesreći, a znati da imam sina, negoli da mi dadeš sve blago i sve dobro ovoga svijeta, a da moram zaboraviti sina!" I baka je učinila sranje! Zbog njene ljubavi nestalo je magije. Pogledajte samo: Kad je baka ovo izrekla, strahovito jeknu cijela dubrava, prestadoše čari u šumi Striborovoj, jer je baki bila draža njezina nevolja, nego sva sreća ovog svijeta. Zanjiše se čitava šuma, provali se zemlja, propade u zemlju ogromni duh sa dvorovima, i sa selom srebrom ograđenim, nestade Stribora i Domaćih.... A, fak! Što uradi bako! Di je vuk kad ga trebaš!? . . . . Vaš Ddadd... :D

- 11:00 - Vaš komentar je meni dar :) (15) - Štampaj - # - Poplavi imena

26.10.2006., četvrtak

Vjerovali ili ne...

:D

- 12:00 - Vaš komentar je meni dar :) (17) - Štampaj - # - Poplavi imena

25.10.2006., srijeda

Bijela golubica

24.10.2006., utorak

Dugo me nije bilo :)

17.10.2006., utorak

Teški dani...

13.10.2006., petak

Hodogram očaja...prolog

12.10.2006., četvrtak

2:0 :)))

10.10.2006., utorak

Umoran... :)

Najdraži moji, pojma nemate kako sam neizrecivo umoran, a nije mi baš jasno zašto, spavao sam do posljednjeg daha Majci je danas rođendan, sve si nekako mislim da bih je obradovao nečim ali sam u totalnoj dilemi što da kupim. Već danima si gruntam - pokloni poput nakita, parfema i cvijeća nisu bingo kod moje majke, mikser joj se pokvario ali mi je glupo kupovati joj sredstvo pomoću kojeg će imati manje vremena (sad je super, nema svaki dan kolača :D ), kupio bih joj tortu ali neku alergiju je navukla i ne jede slatkiše, kupio bih joj neku knjigu ali užasno sporo joj idu knjige pa joj sad kraj kreveta stoje tri knjige koje tek treba početi čitati. Seka je rodila i neko putovanje ne dolazi u obzir... I tako...nije mi loše, niš mi ne fali. Kad si malo bolje razmislim što bih promjenio sad, ipak imam poneku želju, recimo rado bih sjedio u sjediljci na plaži, negdje gdje je ugodno vruće, pijesak sitan i bijeli a more plavo i toplo. I dopustio bih da dvije polugole hula hula plesačice mašu palmama svaka sa svoje strane dok ja pijuckam koktel...a ovaj program što ga sad radim bi se pisao sam od sebe... Kad još malo bolje razmislim, to si sve mogu i priuštiti...sve što treba je da legnem, okrenem se i zaspim :D O YEAH! Vaš Ddadd :)

- 13:25 - Vaš komentar je meni dar :) (16) - Štampaj - # - Poplavi imena

08.10.2006., nedjelja

Ja Mažuranić... :D

07.10.2006., subota

Pazi što poželiš jer... :)

06.10.2006., petak

Noževi u psihi (ne ne, nije to ona priča ;) )

Najdraži moji, prije neki dan iz mene je prokuljalo jedno davno zaboravljeno sjećanje. Nije to ništa čudno, u zadnje vrijeme intenzivno se bavim samim sobom, preslagujem mozaike svojih sjećanja, seljakam ih vamo tamo po mozgu, klasificiram... Prisjetio sam se već hrpe skroz zaboravljenih detalja iz najranijeg djetinjstva, nekih čak i iz razdoblja kad sam imao dvije godine, ali ovo sjećanje, flashback koji me je osnažio prije neki dan, nije iz tako ranog razdoblja već je iz doba kad sam imao barem šest godina. Želim vam to ispričati jer je i meni samom nevjerojatno kako se neki na izgled banalni događaj može duboko urezati u dječiju psihu, i kako taj događaj, u krajnjoj liniji, može jako utjecati na neke događaje kasnije, kad je djete već odraslo. Događaj koji ću vam opisati utjecao je na mene relativno malo, ali dovoljno da u jednom djeliću života samom sebi budem čudan i da ne znam zbog čega je to tako. Naime, taj događaj koji ću vam opisati nisam zaboravio. Ja sam ga potisnuo! Tko zna koliko takvih događaja još ima...ne samo u mojoj glavi već i u vašim glavama! Najdraži moji, molim vas, zapitajte se smjesta sa kakvim ste sve glupostima u životu uvjetovani, možda se iznenadite! Nadam se da ću vas potaknuti na čačkanje po svom mozgu nakon što pročitate ovo...hehehehehehehe :))) Noževi u psihi Rana rujanska večer, prelijepi starinski stan u strogom centru grada, moja prijateljica i ja. Gladni smo. Nema ona puno toga u frižideru ali stvari koje su unutra nisu za baciti. Raženi kruh, špek i luk, domaća kobasica, kikiriki, butelja vina, svježi sir, povrće - sve je to jestivo i vrlo ukusno. Davno je bilo kad smo, da bi smo uživali u hrani, tražili birana egzotična jela. Danas u izobilju svega bježimo u jednostavnost, po mogućnosti domaću. Industrija u sve što postoji stavlja aditive E1xx, E2xx, E3xx - prestrašno nešto. Paradoksalno, jela su sve jednostavnija a ugođaj je sve složeniji. Nije više bitno samo potrpati u sebe energiju potrebnu za preživljavanje, sad pozornost sve više poklanjamo okolnostima u kojima se jede. Isključuju se mobiteli, stol se postavlja na balkon dvorišne strane zgrade, pale se svijeće, a jede se polako dok vrijeme ipak brzo protiče u ugodnom razgovoru. Mjesec je skoro pun, noć se još nije sasvim spustila a zrakom kruže brzo mijenjajući smjer neobična crna bića. "To što leti - to su ti šišmiši." rekoh ja svijestan da se moja prijateljica vrlo vjerojatno nikad nije zapitala kakve su to crne ptice koje izlaze u sumrak. "Ma daj. Ne vjerujem ti!" nasmije se ona. "Jesu, pogledaj kako im rade krila, posebno ih pogledaj s leđa, kad lete od nas. Vidjet ćeš nešto čudno, nešto čega nema kod ptica." "Nikad nisam obratila pozornost na te ptice!" ona će vrteći glavom. Pa nastavi: "Lijepo je sjediti ovdje, dojam je kao da smo u kakvoj prirodi a ne u totalnom centru grada..." Posve sam se slagao s njom pa nisam ništa rekao i zato smo neko vrijeme sjedili u tišini. Ne znam o čemu je razmišljala ona, ali ja sam razmišljao o događaju koji se desio prije nekoliko minuta dok smo u kuhinji pažljivo pripremali hranu. Željeli smo sve prirediti i iznijeti na balkon kako ne bi morali više ustajati kad jednom počnemo jesti, uživajući uz vino i svijeće... Nevjerojatno...ali te je večeri davno potisnuti komadičak moje svijesti otključao špek! :) Gledao sam je kako reže špek. Mučila se, nož je bio tup i trgao špek umjesto da ga reže. Ja sam pripremao nešto drugo ali bih sad najradije ostavio sve to i istrgnuo joj i nož i špek iz ruku! "Dečko mi je rezao neku žicu na balkonu i uništio mi ovaj najbolji nož!" ona će, pa rezignirano doda slijegnuvši ramenima: "Nisam reagirala na vrijeme!" U tom trenu meni se otvorilo! Iznenada sam se prisjetio davnog događaja koji se desio u Zagorju, kad sam bio kikač. Bili smo kod bake i dede. Uvijek sam bio fasciniran noževima i oduševljeno sam gledao kako odrasli bruse noževe tarući ih jedan o drugi. Jednom sam krišom uzeo dva noža i počeo ih brusiti špicom o špicu - tj. počeo sam ih uništavati. Moji su to skužili i zaurlali: "Ne špicom!" i istrgnuli mi noževe iz ruku! Ne biste vjerovali najdraži moji, mene je njihovo vikanje prestrašilo i ja sam taj događaj potisnuo! Tek u trenutku kad sam se opet prisjetio svega toga shvatio sam neke stvari! Shvatio sam zašto sam se ostatak života uvijek divio ljudima koji znaju brusiti noževe i zašto nikad, ama baš nikad nisam ni pomislio da bih ja mogao naučiti brusiti noževe! Naprotiv - ako je trebalo brusiti ja bih uvijek spremno pružio nož nekom provjerenom brusaču 'jer ja to ne znam'. Nikad čak nisam ni ostao vidjeti kako se to radi! Ja to ne znam! A ljudi sa tri razreda osnovne znaju! Ja da to ne znam! I da mi to nikad nije smetalo!? Prečudno mi je to sad - pa vožnja auta je deset tisuća puta kompliciranija od brušenja noževa a ja to ne znam! I to mi nikad nije bilo čudno! UF! "Idem potražiti drugi nož, imam jedan komplet!" reče ona. "Imaš li brus?" upitao sam. "Ne" "Onda mi daj drugi nož, bilo kakav..." rekoh. Šutke mi je pružila neki drugi nož a ja sam joj iz ruke uzeo onaj tupi, nekoć njen najbolji nož. Pažljivo sam se zagledao u oštricu nekoć najboljeg noža i vidio sam neke tanke neravnine. Prošao sam prstom od bočne sredine sječiva prema samoj oštrici i pod prstima sam osjetio hrapavo. Dakle, oštrice se ugibnula u stranu i time joj se povećala površina. Treba ukloniti sve što je hrapavo, sve ono sa strane i tako je istanjiti. "Ne špicom!" - prisjetio sam se tih ludih nepedagoških krikova iz davnina i sad sam napokon znao što to znači. Tupu stranu drugog noža prislonio sam na oštru stranu nekoć najboljeg noža. Tamo gdje je hrapavo potegnuo sam. Pa s druge strane. Pa opet s prve. Osjetio sam da radim ispravno i precizno pa sam potegnuo još svega nekoliko puta. Onda sam palcem prešao preko oštrice. Hrapavog više nije bilo nigdje. "Probaj sad" rekao sam pružajući joj nož. Probala je. Nož je uronio u špek kao da sječe putar. Godila mi je njena impresioniranost i osmjehnuo sam se samom sebi u brk. Život mi je opet pokazao kako može biti lijep i bio sam sretan...jer... Razbio sam još jedan tabu :) Toliko za danas, voli vas vaš Ddadd

- 12:15 - Vaš komentar je meni dar :) (15) - Štampaj - # - Poplavi imena

05.10.2006., četvrtak

Zato jer! :-/

Zaboravite! :D

04.10.2006., srijeda

Prsten

03.10.2006., utorak

Las Vegas :D

Dođem kod majke, a tamo ona ispekla pizzu i još k tome neki saft zanosno miriše a juhica se puši na stolu... "Uuu, svega ima!" rekoh ja, a majka tad ispali ko iz topa: "Ma, Ddadd, kao da ne znaš... ovdje ti je pravi LAS SVEGAS!" :-D PS: Najdraži moji, ovo na slici oko pizze je hotel Riviera, tamo sam odsjeo kad sam onomad davno na par tjedana bio u Las Vegasu... Vaš Ddadd

- 13:32 - Vaš komentar je meni dar :) (15) - Štampaj - # - Poplavi imena

02.10.2006., ponedjeljak

Luigi Galvani (1737-1798) :D

Dakle, ponovio sam u subotu pokus sa trzajućim žabljim kracima, jedino sam ja upotrebio ljudsku ruku. Lijevu ruku, i to svoju :D Srećom, desilo se to pri kraju brijanja, inače ne znam kako bih dovršio bradu, ovako sam tjedan dana miran, blažena moda koja je uvela trodnevne brade a da se čitav svijet ne zgraža... Čini se da je plastika od češlja koji određuje duljinu brade malo omekšala na svom rubu pa se utisnula između vibrirajućih nožća kad sam je pritisnuo uz lice. Tada je izgleda zaustavila nožiće i izazvala neko preopterećenje a struja je suknula kroz jednu ručicu aparata do mog palca koji je bio na toj ručici, pa je jurnula preko ruke u tijelo! Bio je to premili prizor - fino sam svijetlio a moja faca mi se besmisleno cerila u ogledalu dok se moja ruka, koja je bez moje volje čvrsto zgrabila šišač, žestoko trzala naprijed nazad u ritmu elektronske glazbe :D Da ne duljim, čini se da su me spasle: a) gumene potplate i b) plastika od češlja se vratila pa je aparat vrlo brzo normalno proradio a struje nestalo, te c) bog čuva budale i pijance Kad je trzanje prestalo nisam mogao izdržati, smijao sam se ko lud - bio je to fakat nevjerojatan trip - tko ne vjeruje neka proba...hahahahahahahahaha :))) (Šalim se, šalim se - nikako ne pokušavajte to kod kuće! Nisu svi ljudi pijanci ili luđaci :D ) Vaš Ddadd, koji je sretan što je još uvijek tu s vama :-)

- 17:25 - Vaš komentar je meni dar :) (18) - Štampaj - # - Poplavi imena