Bok najdraži, nije me dugo bilo!
A znate li zakaj?
Morao sam razriješiti problem curenja podataka iz supertajne službe kojoj pripadam. Sitni tragovi doveli su me do porno sajta za koji sam zaključio da ga vode međunarodni špijuni i da preko tog sajta razmjenjuju podatke. Na taj zaključak navela me čudna ljubičasta pjega na bradavici desne dojke jedne posve prirodne plavuše - pjega se činila neprirodna i posumnjao sam. Učlanio sam se na sajt i skinuo sve slike te plavuše te sam na svakoj desnoj sisi izrezao pjegu. Zatim sam tako dobivene podatke dešifrirao i vidi fakat - dobio sam podatke koji su iscurili iz moje agencije!
Onda sam učinio glupost - raznio sam im sajt u parampačad! Umjesto da ih potiho pratim. Što ćete, bio sam iznerviran što domovina trpi.
Sljedeće jutro pio sam čaj i gledao sam na svom plazma TV dijagonale 220 cm neku sapunicu.
"Grofica zove na čaj!" reče glavna junakinja sapunice a meni je u glavi nastao tutanj! Naime, "Grofica zove na čaj" je bila šifra još iz vremena kad sam bio u omegama. Šifra za opasnost!
Jedvo da sam to osvijestio kad li je zlokobno zazvonilo zvono portafona. Polako, sa zebnjom prišao sam vratima i upitao tko je. Javio se hrapav muški glas:
"Ddadda trebam." rekao je glasom ko da dostavlja obavijest o smrti.
"Samo malo!" urliknuo sam i pojurio prema svojoj sobi. Pritisnuo sam crveni gumb i pokrenuo backup podataka na supertajni server u Texasu. Tiltavi natpis na računalu pokazivao je da ima još minuta i pol do kraja backupa a tada će kompjutor eksplodirati. Tko god da dolazi, moram ga zadržavati minutu i pol...
Zvono na vratima je zazvonilo. Jeza mi je ušla u kosti ali sam ipak samo mrvu se ustežući otvorio vrata.
Na vratima je stajao golemi poštar.
"Stigla Vam je preporučena pošiljka." - grmaljev glas stizao je iz izvora otprilike metar iznad mene. Moje iskusno oko provjerilo je hrpu detalja i zaključio sam da je tip zbilja poštar i užasnuo sam se!
"Prokletstvo! Nakon backupa moje računalo će eksplodirati!" pomislio sam i jurnuo prema sobi da ga zaustavim ali me je poštar zgrabio za ruku. Prvo sam se ukopao u mjestu, činilo se kao da me je zgrabio kliještima, a onda sam poletio nazad prema grmalju iznenada se našavši posve sučeljen s njim. Njegove buljave oči izgledale su kao na federe - ko da će mi iskočiti na facu!
"Nemam ja vremena na bacanje!" zaurla poštar i iskezi mi se: "Potpišite tu, najljubaznije Vas molim pa idem dalje!" Njegov stisak oko moje ruke nimalo nije popuštao...naprotiv!
"Ali moram..." promucam ja...
"Nema moraš!" zareži div. "Potpiši!"
Uzdahnuo sam i potpisao. Onda je on počeo slobodnom rukom tražiti moju pošiljku po torbi. Pa ju je našao. Pa mi ju je dao. Pa me ispustio. Pa sam mu tresnuo vrata ispred nosa i jurnuo prema vratima sobe.
Ali prekasno!
Zaglušujuća eksplozija začula se iz sobe u istom trenutku kad sam dodirnuo kvaku. Uletio sam u sobu, zgrabio deku sa kreveta i ugasio požar na svom pisaćem stolu. Onda sam sav nikakav otvorio pošljku.
Bila je to moja nova polica osiguranja od požara...
Vaš Ddadd :-)
Post je objavljen 24.10.2006. u 01:30 sati.