Šuma Striborova...čarobno mjesto koje je propalo.
A mislili su da nikad neće propasti jer je trebalo trajati sve dok u njega ne korakne netko kome je milija njegova nesreća nego sva sreća ovog svijeta...
**
Bila jednom jedna baka. Bila joj je milija njena nesreća nego sva sreća onog svijeta. Zbog ljubavi. Da je ta nemoćna starica, kojoj je i vlastiti sin okrenuo leđa, onakva sva jadna prošla kroz srebrna vratašca pomladila bi se i vratila u svoje selo, usred proštenja, plesa, pjesme...i zabave.
Ali nije prošla kroz vrata, pitala je Stribora hoće li se sjećati sina - sina svojeg jedinog, a koju ju je mrzio!
Kad joj je Stribor rekao da neće baka se odmaknula od srebrnih vratašca.
I kazala je:
"Hvala ti, dobri gospodaru, na svemu dobru što mi ga daješ. Ali ja više volim ostati u svojoj nesreći, a znati da imam sina, negoli da mi dadeš sve blago i sve dobro ovoga svijeta, a da moram zaboraviti sina!"
I baka je učinila sranje! Zbog njene ljubavi nestalo je magije.
Pogledajte samo:
Kad je baka ovo izrekla, strahovito jeknu cijela dubrava, prestadoše čari u šumi Striborovoj, jer je baki bila draža njezina nevolja, nego sva sreća ovog svijeta.
Zanjiše se čitava šuma, provali se zemlja, propade u zemlju ogromni duh sa dvorovima, i sa selom srebrom ograđenim, nestade Stribora i Domaćih....
A, fak!
Što uradi bako!
Di je vuk kad ga trebaš!?
.
.
.
.
Vaš Ddadd...
:D
|
