Najdrazi moji, znate da se ne volim ponavljati, ali danas sam malo čitao svoj blog, onog starog, puno sentimentalnijeg Ddadda i naletio na ovo! Pogodilo me ko grom pa eto dižem iz mrtvih ovu pjesmu koju sam napisao 1. 6. 2005., ne sjećam kojim povodom, ali kako se sad osjećam mogao sam je mirne duše i danas napisati.
I još samo da vam kažem da želim opet biti onaj stari. Radim na tome najdraži moji :)
Uživajte...
KAPI BISERA
Sjaj tvog oka poput školjke šalje kapi bisera
Na tihi put stazom od sedefa
Da u letu od drhtaja do beskraja
Tope bolna sjećanja
Želim nam, ipak, svilu tog bola
Utkati duboko u duše
I povezati nas titravim strunama
Da slušam hod tvojih snova
Kad strune donesu pjesmu što mi šalješ
A predamnom zablistaju biseri
Opijen bolom, privučen suzama,
Bit ću opet tvoj, o mračni moj anđele!
Tad ću ti prići uronjen u školjku tvojih očiju
I rukama umiriti sve tvoje titraje
A bisere ću ti loviti ustima
Na pola staze od sedefa, kraj tvojih usana
Hoću da okusiš gorak okus svojih dragulja
I dok te ljubim želim da znaš
Srušio sam stazu od sedefa
Zbog sjaja u školjci...sjaja bez bisera.
*
Post je objavljen 27.11.2006. u 18:47 sati.