Sjećate li se stripova o Zagor Te Neju (Duh Sa Sjekirom). Sjećate li se Komandanta Marka. Njegov najfrend indijanac zvao se Žalosna Sova i stalno je šutirao onog nesretnog bolesno mršavog psa, Floka. Ili se možda sjećate istinitih priča iz davnih vremena o poglavici Siouxa, Biku Koji Sjedi, koji je do nogu pobijedio blijedolikog generala Custera kod Little Big Horna...bilanca: jedan preživjeli bijelac!
Indijanski muškarci su u ona doba dobivali imena po nečem što su hrabro napravili. Dobivanje imena nikako nije bio bezazlen i lak čin za dječaka koji postaje ratnik. On je bezimen morao otići od kuće bez hrane i oružja i nije smio jesti ni piti dok ne dobije ime. Vjerojatno bi čak drmnuo i malo meskalina da mu pomogne u procesu traženja imena i najčešće bi pao u neki trans ili bi u snu doživio viziju, tj. poruku Manitoua ili kojeg već duha. A tada bi si na temelju te vizije dao ratničko ime.
Imena indijanaca nisu morala biti doživotna, mogla su se dobiti neka nova, sramotna ako bi napravili neki kukavičluk, ili pak slavna herojska imena ako bi se dokazali svojim junaštvom.
Zamislite npr., najdraži moji, golobradog i nenaoružanog dječaka u pohodu odlaska traženja novog imena. Zamislite da on takav goloruk ubije četiri medvjeda i to ne bilo kakva, već četiri grizlija velika ko kuća. U čast tog neviđenog pothvata dobio je ime Četiri Grizlija, ime zahvaljujući kojem je čitav svijet veličao njegovo junaštvo svakim zazivanjem imena tog mladića koji je kasnije postao slavni poglavica Comanche indijanaca!
Žene su imale drugu praksu dobivanja imena. One su dobivale imena po lijepim stvarima, npr. Krila Leptira, Mirisni Cvijet, Tamno Nebo...
I tako...dolaskom civilizacije stvari su se promjenile. Nema više imena kao ploda nadahnuća. Sad imena teže standardizaciji kako bi se moglo znat kad ti je imendan, a ako slučajno poželiš promijeniti ime trebaš svu silu papirologije, vremena i živaca...
Po imenu više skoro ništa ne možeš znati o onome tko ga nosi.
I onda se odnikud pojavi jedno pleme!
Tako je meni Slatka Žvakica pričala o nečem o čemu ju je obavjestio Silovani Jazavac, a sa Kobilinim Zubalom idem na badminton...i kad mrtav hladan nekom autsajderu (nepripadniku plemena) priopćim:
"Bio sam jučer sa Zubalom na badmintonu..."
obavezno dobijem blijedi ti_si_brate_poludio_i_to_jako pogled i obavezno me taj netko upita:
"S kim!?!"
A ja tada mrtav hladan kažem:
"Sa jednom dragom djevojkom. Zove se Kobilino Zubalo :D"
Uživajte, neka Manitou bude s vama!
Howgh :D
Vaš Ddadd :)
Post je objavljen 01.11.2006. u 13:43 sati.