30.09.2005., petak
."Obične" stvari
.
Danas sam za doručak išao otvarati mlijeko, ono 'Dukatovo' sa bijelim čepom što se 'odšarafljuje'.
Okrenuo sam jednom i čep mi je ostao u ruci!
Nisam se puno dao smetati i otvorio sam mlijeko sa strane te si ga ulio u kavu. Sjeo sam i odsutno primio čep...okrenuo sam ga skupa sa svim tim navojima naopako, stavio na površinu stola i zavrtio...kako se lijepo vrti, kao pravi zvrk! Onda sam ga krenuo odšarafiti. Odšarafim ga, gledam u navoj i skužim kako inteligentno ima zaporku i na čepu i na navoju - kad zašarafljujemo zaporka škljocne i čep se više ne može otvoriti nego uz primjenu lagane sile!
Slučajno sam primio navoj sa donje strane i osjetio pomak. Skužio sam da je zaporka na navoju u stvari treći dio čepa, ona se ušarafljuje sa unutarnje strane navoja!
Da li ste ikad pomislili da je najobičniji glupavi čep za tetrapak u biti složeni mehanizam od tri različita odvojena uklopiva komada plastike!
Tetrapak je izgleda u trenutku kupnje potpuno neotvoren!!!! Samo je krug u kojem će biti rupa kroz koju će curiti mlijeko oslabljen na svom obodu! Treći dio čepa (onaj koji se nalazi u navoju) na svom dnu ima tri 'oštra' plastična nožića i kad pokušavamo otvoriti mlijeko, zaporke na čepu prvo potiskuju taj treći dio da se vrti prema dolje i njegovi nožići (možda bi bilo bolje reći zupci) se usjeku u oslabljeni obod kruga te izrežu kružni komad tetrapaka! Sad je treći dio već dovoljno otišao niže da zaporka čepa može preskočiti njegovu zaporku, i hopa, mlijeko je otvoreno :D
A mi taj stroj za rezanje kartona samo hitimo u smeće...jer to je sasvim običan čep, zar ne?
:-)
Vaš Ddadd
|
29.09.2005., četvrtak
.Povezanost kiše i automobila
.
Kiše i auti su neraskidivo povezani. Što je više kiše to je više automobila na cestama.
Nadalje, moj auto i kiša povezani su još jače - dok se ne zagrije auto mi štuca, guši se i obavezno mi se usred svakog raskrižja prijeti ugasiti. To mi radi namjerno, da živciram ionako živčane vozače pa da se ne uljuljkam u lažni osjećaj sigurnosti. Takvo drndanje traje deset minuta a onda proradi ko bebica :)
Razumijem zašto su po kiši ceste prepune danju - ljudima se neda klipsati pa da im se moče nogavice ili halteri...ono što ne kužim, kog vraga se dešava noću!?
Malo prije sam došao kući, dakle, skoro u ponoć. Dvadeset minuta brujio sam kvartom u potrazi za parkingom! Nevjerojatno, auti su bili sparkani svuda, po travi, na mjestu za taksiste, kod tri znaka zabrane parkinga, na dva mjesta zbog kojih ujutro neće moći prići dostavna vozila...ma svuda!
Lunjao sam u potrazi za jednom jedinom nezauzetom krpicom prostora i nisam našao ama baš ništa! Na kraju sam se sparkirao podosta daleko od doma i klipsao mrmljajuć...a baš sam danas otkrio da mi najdraži kišobran ima rupu.
Htio bih napomenuti da kad ne pada kiša bez problema nađem parking. Nije vrag da mi u kvartu ima više auta kad pada kiša!?
Jedino normalno rješenje mi je da su vlasnici garaža izveli svoje kućne ljubimce da se malo operu :-)
Chaos narode :D
|
28.09.2005., srijeda
.Čarobni gumb
.
Kad sam kupio auto proučavao sam gumbe, koji što radi...
Gumb za grijanje zadnjeg stakla morao sam pritisnuti tri puta da proradi! Ne dvaput - triput!
I tako sam ja dvije godine uključivao grijanje zadnjeg stakla pritiščući taj gumb triput dok mi napokon nije sinulo da možda se možda dešava sljedeće:
prvi put: upali
drugi put: ugasi
treći put: upali!
Sljedeći put kad sam došao u auto pritisnuo sam gumb samo jednom...i vidi vraga, upalilo se grijanje! :D
Vaš Ddadd :)
|
27.09.2005., utorak
.Zašto sam ćelav :-D
.
Draga se srela sa frendicom i njenim dečkom. Dečko nešto počeo komplicirati, kako je sve relativno i vamo tamo…
Tada frendica upita dragu je li i njen dečko (ddadd, jelte ;) ) ćelav. Draga veli da jeste i onda se njih dvije pred njim zahihotale da smo ćelavi od previše razmišljanja.
Dođe draga doma i ispriča mi to.
Sad znam zašto njih dvije imaju dugu kosu hehehe…dapače, čini mi se da im ispunjava i dobar dio unutrašnjosti glave, hihihihi :))
:-)
|
25.09.2005., nedjelja
.Mišić
.
Uh dragi moji, plutam u purpurnoj izmaglici, svi mišići me bole, ali ovo nije priča o mojim mišićima već je ovo priča o jednom pravom pravcatom mišu, mišu koji je bio jako mali pa ga zovem mišić :)
MIŠIĆ
Moj frend bio je duša od čovjeka, bavio se transcendentalnom meditacijom, govorio je 6 jezika, volio je ljude, za svakog je imao nešto lijepo za reći, a bio je moćna pojava - savršeno građen, odmjeren s pokretima i dubok u razgovoru.
Pričali smo često o svemu, uvijek smo imali 1000 tema. Volio sam njegove svjetonazore, elokventvost, pojavu...a što je volio on na meni ne znam, znam samo da mu nikako nije bilo jasno kako mogu nešto u čemu sam dogurao do savršenstva napustiti u sekundi i krenuti dalje, primiti se nečeg drugog i iz nule ostvarivati još jedan san. I on je želio tako, gledajuć mene prerano je krenuo u ostvarivanje svojih snova.
Duboko vjerujem da sam ja jednim dijelom krivac za njegovu smrt.
Kad idem u nešto novo, dobro promislim o svemu, pogledam je li došlo vrijeme za tu promjenu i tek kad odlučm da je sve 'sazrilo', tek tada krenem, jurnem prema cilju svim silama, ko glavonja :)
On je u promjene krenuo naglo, nije promislio još neki fini sloj ispod površine Dao je otkaz i prekinuo sa ženom s kojom je bio sedam godina a zbog koji smo svi htjeli bar nakratko biti on! Položio je tečaj za instruktora ronjenja i krenuo u avanturu...
Zbog znanja jezika i zbog karizme bio je vrlo tražen i za posao je birao samo elitne destinacije...smrt ga je zatekla u Indjskom oceanu, pored Maladiva. Na 34 metara dubine upiknuo ga je morski golub, otrovna riba. Vjerujem da su ga učenici u strahu od otrova prebrzo izvukli i da je otrov u kombinaciji sa dekompresijom učinio svoje.
Od tada je prošlo nekoliko godina, život nama koji smo ostali teče dalje...ali ja i dan danas kad negdje u gužni vidim stasitog kratko ošišanog preplanulog muškarca osjetim najprije ushit...a onda se sjetim da ga više nema.
I dan danas si mislim...da sam ga udario kad je 'bez razloga' ostavio divnu curu...možda bi došao k sebi. Vjerujem da se on za promjene odlučio prerano, potaknut mojim 'primjerom'. Da se za promjene odlučio godinu, dvije kasnije, kad bi sam skupio snagu da prihvati odgovornost za te promjene, vjerujem da bi tada već bio ozbiljniji i ne bi se igrao morskim taubekima na tolikoj dubini...tko zna što bi bilo. Jako je malo situacija u mom životu kad se zapitam što bi bilo kad bi bilo...ovo je najveća takva situacija. Svakim svojim korakom na neki smo način odgovorni za taj korak. Moje ludosti je moja sretna glava preživjela ...a jedna malo manje sretna nije :(
Pokoj mu duši.
U uspomenu na njega, i djelomično povezano sa prošlim postom poklonit ću vam ovu crticu, događaj koji se desio kad smo jednom davno šetali Jarunom. Događaj je toliko neobičan koliko je i moj prijatelj bio divan čovjek!
Šetali smo u sumrak po veslačkoj stazi. Bilo nam je baš dobro, došao je kraj divnog ljetnog dana, a s njim početak uzbudljive noći. Pričali smo o nečem relaksirajućem kad li na travnatoj uzvisini sa naše desne strane, na rubu svjetla i sjene, opazim neki pokret. Bio je to mali slatki mišić!
"Vidi, miš!" - velim ja.
Kad je ugledao miša, moj prijatelj se okrenuo prema njemu i počeo govoriti:
"Mišiću, mali, mali slatki mišiću, kako si lijep! Dođi nam da te bolje vidimo!"
Kako je on izgovorio te riječi mišić je promjenio smjer! Do tog trena trčao je od nas a sad se potpuno okrenuo i počeo je trčati nasipom sve dok nije došao u istu ravninu sa nama. Onda se spustio niz travu i došao je mom prijatelju ravno pod noge!
Onjušio mu je tenisice i otrčao natrag u travu.
Ne trebam vam napominjati da smo se neko vrijeme šetali u tišini. Svako od nas morao je taj nevjerojatni događaj probaviti na svoj način...
Voli vas Ddadd :)
|
24.09.2005., subota
.Virusi i bakterije, mušice
.
Najdraži moji, elektronskih virusa sam se riješio, ali neki mikrobi su došli umjesto njih :)
Doktorica mi je dala sumamed, moćno je to, popiješ tri tablete, svakih 24 sata jednu i onda te tablete djeluju još 7 dana, barem mislim da je sedam, doktorica je rekla deset, ali mislim da se krivo izrazila, deset minus tri dana pijenja je 7...a kontrola je za deset dana :) Kužite, ha? :D
Kako vidite iz brilijantno sročenog uvoda, lagano mi se vrti u glavi...to je od onih bljutavih kapi za nos :D
A sad mušica...jučer sam u jednoj firmi kodirao neki program koji radim u suradnji sa svojim zbilja dobrim frendom.
Bili smo usred zbilja zahtjevnog razgovora, utvrđivali smo neke važne parametre...kad li u jednom trenu u moj vidokrug uleti mala, majušna mušica!
Bila je mala, crna i jedvo se vidjela - stvarno je bila manja od makovog zrna!
Ispružio sam prst prema njoj i došao joj skroz blizu, a malo stvorenje kao da je jedvo dočekalo da se odmori i sletjelo mi je ravno na prst!
Pojma nemate kako me je iznenadila time što nije pobjegla već je sletjela na mene tako puna povjerenja!
Ispunila me neka sreća, osmijeh mi se razvukao od uha do uha, razgovor je prestao jer je prijatelj bio isto tako iznenađen, prestao je govoriti i uskliknuo: "Sletjela je!"
Trenutak odmora naše mušice za nas dvojicu trajao je kratko, nekoliko sekundi. Mogu se kladiti da su mušici prošla dva mjeseca :)
Podigao sam prst visoko i rekao sam: "Mušice, poleti!"
Nije htjela poletjeti, bilo joj je lijepo na mom prstu :)
Nježno sam puhnuo prema njoj i malen stvor se elegantno otisnuo sa mog prsta u nova prostranstva, tamo gdje još nikada niti jedna mušica nije kročila :)
Nevjerojatno je da vam biće koje nije teško niti jedan jedini gram može toliko uljepšati dan :)
Voli vas vaš 'hot' Ddadd :D
:)
|
23.09.2005., petak
.Virus?
.
Eh, najdraži moji, već 20 minuta čekam da mi proradi komp...
Čini se da imam neki opakiji virus.
Najsmješnije je što osim ovog kompa imam još tri kompjutora a sve sam ih razdjelio naokolo, i ostao na ovom koji se sad izgleda zarazio :D
Uglavnom, stisnut ću "Objavi post" i počet ću moliti pošalji me mantru...možda uspije :)))
Sutra kad se probudim čistim komp i počinjem hod po 400 blogova!
Živili vi meni :)
Vaš Ddadd
|
22.09.2005., četvrtak
.Acitobus
.
Zdravo ljudovice i ljudovi :)
Draga me zeza da ne znam tko je Ćiril Stipsa...pa uzvraćam udarac!
Tko zna što je to
acitobus
Da vas vidim...
:D
|
.Racija :)
.
Kvart u kojem sam odrastao prilično je na zlu glasu. Ima tu svakavih čudnih ljudi koji danju naglas pričaju sami sa sobom, a noću prate usamljene žene. Klinci iz kvarta stoje živčano ispred dispanzera u redu za heptanone, a kad izađu grozničavo jure do aopteke. Bačeni kondomi ovdje su učestaliji od cvijeća, ali ipak ih ima manje od krpica smeća što putuju korak uz vas...nošene vjetrom.
Stoga ne čudi da je u glavnom parku mog naselja bila racija.
Akcija je počela točno u 20 sati i trajala je do 21 sat. Akcija je napravila silnu gužvu u parku, svi su se rastrčali ali nitko nije uspio pobjeći osim jedne žene ali su policajci u tren oka saznali njeno ime i adresu te su joj deset minuta kasnije pokucali na vrata.
Svatko tko nije imao svog psa na povocu morao je platiti kaznu :D
Bilo je baš veselo sjediti u obližnjem kafiću, sjedio sam pokraj mojih susjeda: kamatara, dilera, švercera voćem i momka koji nije ništa od toga, on samo kupuje robu od dilera...
Grohotom su se smijali kako policija trči za bakicama od 70 godina, a totalno su podivljali kad se jedna od tih bakica iskrala kroz grmlje i počela trčati prema svojoj zgradi (nju su kasnije našli). Pljeskali su kad je autoritativni murjak legitimirao starog dedicu, sreća da je imao osobnu, nedo ti bog da izađeš 20 metara od svojeg doma bez lične, ha!? Drhtavim prstima dedica je davao osobnu, u strahu je gledao policajca, glavu je uvukao među ramena...a kazna koju će platiti iznosi barem 40% njegove mirovine. U to ime moja četiri susjeda su se kucnula pivom...
Bilo je tu još zanimljivosti, jedna je žena bila ljuta što je oglobljena pa je pokazala cajcima ženu što je sama i nezainteresirana sjedila na skroz drugom kraju parka, a pas joj je ležao u krilu.
"Kad ste me već oglobili, onda oglobite i nju - ona nikad nema psa na lajni!"
Policajcima se nije dalo ići do te žene i ova je počela svima psovat mater, kako to da neće k njenoj prijateljici, a za njom su trčali, ha?! 'Prijateljica' je kasnije čula što se dogodilo i sad njih dvije više nisu prijateljice :D
Racija je završila točno u 21 sat. Kad je policija otišla došla je jedna žena, hodala je polako a njen je pesek strpljivo hodao uz njenu nogu. Pesek je bio na lajni.
Ta je žena moja majka :)
Voli vas vaš Ddadd :*
|
21.09.2005., srijeda
Top lista :)
20.09.2005., utorak
.Duša navrh nosa + Peace Love and Understanding ;)
.
Uh najdraži moji, kapitulirat ću :)
Nisam uopće mislio da je ovo što radim tako golem posao...da nisam toliko već napravio odustao bih smjesta! Kad napravim, ima da ste rekli da je odlično, neću nikakvu demokraciju na ovom blogu :DDD
Samo da vam nešto ukratko kažem, statistike su gotove, skoro 400 različitih ljudi me komentiralo, od toga je oko 310 (navodno) žena, a ostalo su (navodno) muškarci :)
Odlučio sam nakon što dovršim tu top listu krenuti u pohod na blogove i obići ću svih tih 400 blogova!
I napravit ću tada neku internu listu koju ću iskoristiti za sljedeći projektić u koji ću uskoro krenuti, naime želim napraviti nešto slično onome što HAL već ima...
Ovo moje zujanje u 400 blogova, bit će to pravi ddaddblogobile, tražim sponzora :DDD
Evo vam i jednu pričicu za dobro jutro, istinita je koliko je i nevjerojatna :)
Peace Love and Understanding
Dakle, slušao sam prije par godina Peace Love and Understanding, jednu sjajnu instumental stvar, kad mi u sobu uleti sestra i pita što slušam. Pjesma joj se toliko svidjela da mi je maznula kazetu i to je bilo zadnji put da sam čuo tu stvar u svom domu :)
Nedugo poslije otimačine moje muzike, seka je sjedila sa frendicama u bircu, pričale su o tome koja što voli slušati...kad je seka progovorila ona je rekla Peace Love and Understanding.
Nitko nije znao koje je to pjesma i ona im je počela objašnjavati, ali nije uspjevala. Odjednom je radio u kafiću zakrčio, muzika je stala i začuo se Peace Love and Understanding!!!
"To! To je ta pjesma!" povikala je moja seka ne vjerujući!
Svi su bili u čudu, par sekundi poslije radio je opet zakrčao i ponovo se čula pjesma koja je svirala prije favoritice moje seke...vještice!
Voli vas vaš Ddadd :)
:D
|
19.09.2005., ponedjeljak
.Ah...
.
Znate li dragi moji onu priču kad je Petrica Kerempuh najavio da će preskočiti Katedralu? :)
Dakle, obznanio on to svima, bila je to glavna tema u Zagrebu, svi su nestrpljivo čekali da dođe taj dan.
Tog dana pred katedralom se skupilo mnoštvo, gomila je žuborila i sa strahopoštovanjem gledala najprije Patricu pa Katedralu...a Petrica je samo stajao nepomično ispred, duboko skoncentriran na skok...
U jednom času Petrica podigne ruku i svi zašutiše. Petrica se zaleti, odljepi se od poda najviše pola metra i sleti na pod. Zatim se strese, vrati se da uzme još veći zamah i zaleti se još brže! Sad je skočio osjetno više no prvi put..ali gdje je to do visine Katedrale!
Treći skok je bio najviši, sigurno se naš Petrica odljepio preko metar - uzeli bi ga u odbojkašku reprezentaciju, međutim, Katedralu nije preskočio...
Tada se Petrica okrene prema gomili i veli:
"Žao mi je ljudi! Pokušao sam ali ne mogu!"
:D
Ja sam Ddaddica Kerempuh! :)))
Nisam totalno kriv...arhive za 5. i 6. mjesec su bile smrdane...sad sam pokušao izgenerirati arhivu i kad se naspavam vidjet ću jel uspjelo :)
Nešto vam ipak i mogu reći - po dosad viđenom, najviše je komentara ostavio neki Ddadd!
:D
|
18.09.2005., nedjelja
.Top lista :))
.
Najdraži moji, Ddadd ima viška slobodnog vremena pa radi top listu vaših komentara :)))
Naravno da ne želim da to bude obična top lista pa će zato biti neobična top lista ;)
Vjerujem da ću je postaviti tijekom noći kako biste u jutro rekli:
WOW!
:D
Program koji to 'tranšira' je gotov ali sad idem malo van na stolni nogomet, pa u život...a vi se potrudite, naime i ovaj će se post vrednovati za listu...jeeee :))))
Vaš Ddadd :)
|
17.09.2005., subota
.Mali Bajto
.
Dragi moji...spavao sam do 13 sati, to mi se nije dogodilo godinama, ne volim spavati, volio bih da uopće ne moram mi jesti ni piti ni spavati (ni ići na wc - ali to je vezano u jelo i piće), tad bih si bio po mjeri i mogao bih 100% uživati u životu posve neovisan o situaciji u kojoj se nalazim :)
Zamislite što bi nam to donijelo?
Da ne moramo ni jesti ni piti, jeli bi smo samo iz užitka, kad bi nam se prohtjelo! Ne bi smo morali razmišljati o polupansionima, noćenjima s doručkom, o kalorijama i vitaminima...joj kako bi to lijepo bilo :)))
A tek kad ne bi trebali spavati! Hoteli ne bi posve izumrli ali bi sigurno morali promijeniti ponudu u tuširališta i nekakva odmarališta ili prostore gdje ćemo voditi ljubav
Došli bismo u hotel, malo bi sjeli unutar svoja 4 zida da imamo nekakvu intimu i nakon čitanja knjige, gledanja TV-a i malo hopa cupa otišli bi smo dalje! Drugim riječima, osjećam da bi se sobe tad iznajmljivale na sate :) Noćenja bi bila bez doručka, ručka i večere, uostalom i ti pojmovi bi nam s vremenom postali strani jer, zašto doručkovati ako smo čitavu noć budni...pa valjda ćemo tada imati istu vrstu jela kao i uvijek...naime, jedenje ne bi izumrlo već bi postalo umjetnost, krajnji gušt, kuhari bi postali na daleko poznati umjetnici, zamislite, ne morate jesti a ipak odlazite kod nekog megapopularnog majstora kuhinje na gastronoski koncert! Divota :)
Zamislite još nešto...proizvodnja hrane je vjerojatno najveća grana gospodarstva - jer svi moramo jesti! Sad više to nije tako, sad bi proizvodnja hrane sličila na proizvodnju knjiga...joj koje bi to ludilo bilo! :-)))
A za kraj...thelittleone me pitala što je moje čedo iz prošlog posta, mali Bajto, rekao kad me je ugledao.
Rekao je:
11011101101011011101
Ako vas zanima što do znači dat ću vam upute i lijepo molim da ih se točno pridržavate:
Prvo kliknete na Start pa Programs/Accessories
Tamo bi vam trebao biti Calculator, a ako nije nađite ga gdje je i uključite ga.
Zatim kliknite na menu 'View' i odaberite 'Scientific' način rada.
Sad odmah ispod menija imate napisano: "Hex Dec Oct Bin" a vi odaberite 'Bin' :)
Skoro smo gotovi, sad još samo poplavite i kopirajte ove Bajtove riječi, ove sve nule i jedinice, pa ih onda pejstajte u Calculator (stisnete menu 'Edit' pa 'Paste'). To treba biti upisano u kalkulator točno onako kako je na blogu!
Kad ste to pejstali ostaje vam da samo umjesto 'Bin' odaberite 'Hex' ;)
Vaš Ddadd
:)
|
16.09.2005., petak
.Najsretniji dan!
.
Najdraži moji!
Ne možete ni zamisliti kako sam sretan!
Danas sam postao tata!
Šalim se! :-))
Jesam li vas, hahahahaha :)))
:-))
Rodio se samo novi program, moje binarno čedo, mali Bajto koji već komunicira sa jednim serverom u inozemstvu, a nema niti jedan dan :-))
Zato vas nisam komentirao dragi moji, niti sam vam odgovarao...spavao sam sveukupno manje od deset sati u protekle 3 noći, a ono malo pauze što bih si uzeo proveo bih sa dragom ili bih nešto napisao na blogu...nisam želio da vam bude dosadno ;)
Pozdravljam vas, odoh ja malo drijemati :)
Ddadd
|
15.09.2005., četvrtak
.Laganje zbog mira u kući :)
.
Što mislite o laganju zbog mira u kući?
Muški i ženski svijetovi...kakav Mars i Venera, lagali su vas...ti svjetovi su ko kiselina i voda, vjerujte mi :)
Različitosti su takve da je zajedništvo prilično eksplozivno stanje, tko tvrdi drukčije taj je stvarno dobar kemičar i uvijek ulijeva kiselinu u vodu...svaka mu čast što se nikad ne zabuni :)
Evo konkretno o različitostima, uzet ću primjer putovanja:
Žene uglavnom vole točno znati gdje se ide, kada se ide, s čime se ide, koliko traje, koliko će koštati, što ćemo nositi, koju ćemo muziku slušati, gdje ćemo stati da pojedemo sendvič, kakvo će vrijeme biti na polasku a kakvo na dolasku. Još moramo znati kakvo je stanje na cestama, kako ćemo biti obučeni kad krenemo, kako ćemo biti obučeni ako u Lici zahladi, kolika je relativna vlažnost zraka, ima li tamo gdje idemo ambrozije...taman mislim da sam sve riješio i na sve odgovorio, a onda se (u 98, 62% slučajeva) javi neka njena frendica i kaže da je baš taj put kojim mislimo krenuti užasan i da moramo obavezno krenuti nekim drugim putem.
Ja...ddadd, pripadnik muškog dijela čovječanstva...
Često kad idem na more dolazim do raskršća i tada odlučim hoću li lijevo ili desno. Na idućem raskršću opet odlučujem i tako sve pomalo dok ne završim u nekom gradu na obali. Kad dođem u taj grad uđem u prvi dućan i pitam prodavačicu zna li za kakav dobar i povoljan smještaj. Kad se smjestim onda želim polako i lijeno šalabajzati, stopiti se sa okolinom, uživati u novoj sredini. To mogu ako sam sam...ali ako sam sa ženom, onda prije izlaska moramo utvrditi kad ćemo se vratiti, koliko ćemo novaca ponijeti, a naravno, ne mogu van ko klošar pa se moram još jednom presvući...da ne spominjem da još često žena baš tada želi isprobati svoje zavodničke sposobnosti pa se moram i treći put presvući!
Ono najgore tek dolazi! Zamislite kad krećem na putovanje sam...a žena točno želi znati kamo idem!
Kako rekoh, muškarci i žene su tako različiti svijetovi da žena ne moža pojmiti odgovor "Ne znam, kud me kotači odnesu!"
Kad izgovorite takvu rečenicu žena neće pomisliti "Hej, Ddadd opet ide na svoj spontani '0n the road!"
Ne, žena ni u ludilu rečenicu "Ne znam kuda idem" neće shvatiti kao "ne zna kuda ide"!
Ona će to shvatiti kao:
"Nešto mi muti...joj, već je tri dana čudan, jučer čak nije ni pogledao Zvjezdane staze a danas u jutro me je samo tri puta pokušao poljubiti...šteta što me boljela glava, da sam bar mu dala pravi poljubac možda sad ne bi išao a sad će me ostaviti, sigurno ima kakvu žensku, ma sto posto, prekjučer mu je stigao SMS a on se nasmijao, joj gle kako me čudno i sažalno gleda, gotovo je ostavlja me, prekidamo ali neće on đubre jedno to prvi, neću mu priuštiti to zadovoljstvo ma idem reći ću mu!"
A onda će zagrmiti:
OSTAVLJAM TE!
Čim to izgovori, naravno, shvatit će da nemam drugu pa će početi plakati.
A ja ću krenuti na put 14 sati kasnije...ako uopće krenem!
E...sad, sa godinama čovjek postaje mudriji. Sad moj razgovor izgleda ovako:
"Kamo ideš" pita ona.
"U Pulu, ali prvo ću stati u Plitvicama, krećem u 10 u jutro, rezervirao sam smještaj a planirano vrijeme dolaska u Pulu je 20 sati. Onda ću u šetnju koja će trajati sat i petnaest minuta pa ću do internet caffea. Nazvat ću te čim stignem u Pulu a isto tako ću te nazvati još točno četiri puta tijekom dana. Za šetnju Pulom pripremio sam onu crnu majicu i sive hlače, dobro će se slagati sa mojim crnim tenisicama a upravo se brijem da izgledam uredno. Ako bude hladno u Lici imam navrh torbe onu 'Fruits of the loom' vestu dugih rukava. U Puli je lijepo vrijeme i nema ambrozije!"
"Kolika je relativna vlažnost zraka?" upita draga.
"54% odgovorim ja.
"Lijepo se provedi!" veli draga.
"Hoću najmilija!" velim ja.
Navečer se jednostavno javim i kažem da sam sasvim slučajno umjesto u Puli završio u Cavtatu...i bude mir kući.. :D
Vaš Ddadd :)
PS: skoro svaka sličnost ovog gornjeg opisa i odnosa između mene i drage je slučajna... :DD
PPS: Ovo se zaista ne odnosi na dragu! :)))
|
14.09.2005., srijeda
.Snovi prestrašni
.
Da li ste ikad sanjali da vas napadaju ili proganjaju čudovišta?
Kao mali često sam baš to sanjao, sanjao sam mnoge stravične događaje izuzetno realistično i jasno, sve je bilo savršeno stvarno sve do momenta kad bi me čudovišta dostigla i zgrabila s leđa. Tada bih osjetio strahovitu bol, a žive boje sna zamjenili bi crnilo i praznina!
Probudio bih se uplašen ali čim bih shvatio da je to bio samo san osjetio bih olakšanje i ubrzo opet zaspao...
Sad da pređem na ono zašto vam to pričam - jako sam se želio 'ne probuditi'!
Želio sam spavati i dalje - svojski sam želio nastaviti sanjati nakon što u snu umrem - želio sam vidjeti što dolazi poslije 'smrti'!
Nikad nisam uspio...nažalost!
Uvijek bih se probudio...i bio bih ljut na sebe što sam takva kukavica i slab pa nisam mogao prebroditi onu prazninu! Bio sam baš ljut! :)
Da sam uspio, da li bih znao nešto što sad ne znam?
Da li je to ikome uspjelo?
Da li je to uopće moguće?
Meni se sad čini da nije...
Vaš Ddadd
:)
|
13.09.2005., utorak
.Fobije II iliti tiranopas Rex :-)
.
Da nastavim Ddaddovu fobistoriju :)
Dakle, volio sam Reksa i on je volio mene. Zato i jeste mamlaz psetoliki onako skočio i poklopio me. Ja sam se od straha posve ukočio i pao...i to je sve čega se sjećam :)
Naizgled je sve prošlo bez posljedica i živio sam kao pravi mali sretni čovjek sve do trenutka kad mi u samoposluzi nije nešto palo iz ruku...tada sam se ukočio!!
Nevjerojatno, slijedećih nekoliko godina bih se na svaku neugodnost posve ukočio i ostao bih nepomično stajati možda i minutu! Pojma nemate kako je to bilo neugodno...netko poviče na mene ja se ukipim, nešto lupi ja se ukočim, napadne me Godzila ja se ukočim...kočio sam se i u snovima i u zbilji..sjećam se snova kad bi me lovilo nešto nepoznato i moćno, neko istinsko Zlo. Bježao bih ko lud sve do trenutka kad bi Zlo prišlo sasvim blizu...a tada bih se ukočio!
Uvijek bih se probudio prije no što bi me Zlo ubilo...ali o tome želim popričati s vama u sljedećem postu... :)
Dakle, mislim da to nije bila prava fobija, brijem da je to bio neki uvjetni refleks, prvi put sam na neugodnost reagirao ukočenošću i preživio...moja je animalna mlada duša podsvijesno zbrojila dva i dva i ukočenost me 'spašavala' od pogiblje.
Kad sam skužio da mi to smeta u svakodnevnom životu (mislim da sam već išao u drugi ili treći osnovne) odlučio sam to pobijediti i namjerno sam se trudio što brže pomaknuti nakon stresa! Bivao sam s vremenom sve bolji i bolji, ali dugo mi je vremena trebalo da se toga riješim.
Ni dan danas mi nije posve uspjelo. Još uvijek se ukočim kad se uzbudim.
Srećom sad je ta ukočenost lokalizirana.
:D
|
12.09.2005., ponedjeljak
.Fobije
.
Dragi moji, ja stvarno nemam fobija, što ne znači da sam se takav rodio :)
Bio sam jako mali kad se dogodio jedan nemio događaj u mom životu...pamtim ga ko da se desio jučer a imao sam u to doba manje od tri godine...
Moj 'blesavi' otac dobio je fiks ideju da sam jako vezan za majku i da se nikud ne odljepljujem od staraca. Valjda sam sa dvije godine trebao upisati neke slobodne aktivnosti a ne kao ja bedast svo slobodno vrijeme trošiti na Helenu iz vrtića...ah, Helena...tko zna di je sad, još pamtim okus njenih putenih tankih ručica...još uvijek mi srce zadrhti kad se sjetim...ali neću vam reći sve! LOL :)
Možda bih zaista i mogao jednog dana ispričati romantičnu storiju o ljubavi dvoje dvoipolgodišnjaka :)
Dakle, njegov sin je prava mamina maza i treba doskočit tome...i smislio je on plan, hehehe...
Došlo je ljeto i otišli smo kod moje tete u Split. Tamo mi je bilo lijepo, veliki stan, puno voća i friškog zraka, moja lijepa i nasmijana teta...ma milina...jedino su mi malo falili Helena, Željka i intelektualne rasprave sa Ivicom koji je bio jako pametan i čiji su tata i mama bili kemičari pa je on odselio u Ameriku. On mi se zamjerio kad je odlazio, mama i tata su mu dali sitne okrugle bombončiće, dvije vreće (ne vrećice - velike vreće!) tih šarenih bombona, i rekli su mu da nas počasti...a Ivica je sve te bombone razbacao po podu. Sa prijezirom sam gledao i njega kako likuje i glupavu gomilu ostale klinčadije koje je kao krdo ovaca plazila po podu i pasla bombone. Znao sam da je Ivica pametniji od sve djece tamo i da to iskorištava, bit će mu to sigurno crtica koju će dugo pamtiti...kako je ponizio gomilu a da gomila to nije znala. Taj Ivica...samo njegovu i moju izjavu o sreći su onda objavili na radiju... njegova izjava bila je bolja od moje ali se ne sjećam što je izjavio :)
Ah, baš sam se raspisao o Ivici, dosta o njemu...o Heleni neću pričati, a ni o Željki...mojoj ljubavi sa kojim sam kasnije išao u razred ;)
Dakle...Split, 1975 godine...Sultan Yahya Petra ibni Almarhum Sultan Ibrahim Petra, Sultan od Kelantana postao je šesti Yang di-Pertuan Agong Malezije (vrhovni vladar jelte). Sa zanimanjem sam pratio vanjskopolitičke vijesti (ne bi ja ali nisu imali igračaka teta i tetak...) i odjednom sam shvatio da moji mama i tata odlaze! Zaurlao sam ko ranjeno mladunče i jurnuo prema vratima ali tamo je već stajao tetak i nije mi dao da izađem. Sav prestrašen jurnuo sam prema balkonu, s njega se mogao vidjeti naš auto i vidio sam mamu i tatu kako ulaze u taj auto.
Mama i tata su me ostavili! Ljudi kojima sam bezgranično vjerovao ostavili su me a da mi nisu rekli!
Auto je zamakao za ugao a ja sam tulio.
Pala je noć a ja sam tulio.
Tulio sam i kad sam spavao.
Mislim da su moji dragi tetak i teta nakon sedam dana jedvo čekali da me se riješe jer ih nisam ni pogledao na odlasku...moja jedna druga teta me ukrcala na avion i samnom je otišla za Zagreb, a na aerodromu me je čekala mama.
Mama je požalila milijun puta što me je ostavila tamo, jer kad sam joj prišao ja sam mucao!
Otišli smo doktoru...doktorica je rekla da mucam od šoka i da mi samo treba jako jako puno ljubavi. Majka mi je pružila svu svoju ljubav i nakon mjesec dana mucanje je samo od sebe prestalo :)
Ta 1975 godina bila je teška za mene. U dvorištu zgrade u kojoj smo bili podstanari bio je pas duplo veći od mene...zvao se Rex. Ljeto je prošlo i taman sam negdje prestao mucati. Izašao sam u dvorište a Rex se od milja bacio na mene svom težinom i srušio me. Pao sam u nesvijest...
(Nastavit će se)
:)
|
11.09.2005., nedjelja
.Uspjeh je sve što nije neuspjeh.
.
Je li tako?
:)
Ddadd filozof :)
|
10.09.2005., subota
.Živa istina... :D
.
Dođe prije dvije godine kod mene frend, čita novine a na duplerici blista Lupinova djevojka tjedna. Počne frend sliniti, ja pogledam kad li skužim da sam bio s njom. "Bio sam s njom"...velim ja mrtav hladan... Dođe mi isti taj kompić tjedan dana kasnije i počne opet sliniti nad novim komadom na duplerici...pogledam ja i na svoje zaprepaštenje skužim da sam i sa ovom bio!
"Bio sam i sa ovom" velim ja mrtav hladan.
Frend problijedio i skoro pao u nesvijest.
Sve istina, majke mi :-D
Update zbog Rozan:
bio sam s njima davno i dok su još bile 'obične' i jako drage...to su, koliko znam, jedina dva modela s kojima sam uopće bio...pa si prosudite kolika je vjerojatnost da se nađu u dvije duplerice za redom.
Frendu naravno to nisam rekao pa sam ispao faca :-D
|
09.09.2005., petak
.Ljubav vs Novac
.
Imao sam prije neki dan diskusiju da li su važniji ljubav ili novac.
Protivnička strana govorila je kako su priče o ljubavi samo za romantičare, kako se samo sa novcem lijepo živi i kako ti novac daje sigurnost...
Najjača teza bila je da u ovoj korumpiranoj zemlji za mnoge bolesti ne možeš dobiti optimalnu zdravstvenu njegu ako nekog ne 'podmažeš' ili ako si ne platiš privatnika ili lječenje u inozemstvu.
Vele oni meni: "Badava ti sva ljubav ovog svijeta ako se razboliš a nemaš novaca!"
Tada sam im ispričao jednu priču iz života:
Pretpostavljam da je vama u ovoj našoj zemlji Hrvatskoj 100 000 eura puno novaca.
Da bi imali 100 000 eura slobodnog novca u nekom razumnom roku Hrvati moraju biti:
a) Geniji
glazbeni 'geniji' ili sportski geniji koji imaju vezu da pripadnu nekom boljem menađeru ili ulete u neki bolji klub, ili pak intelektualni geniji koji se još k tome znaju prodati
b) Elita
pripadnici onih 200 Tuđmanovih obitelji
c) Pripadnici starih obitelji
tj. nasljednici nekih jakih nekretnina
d) Mafijaši
dileri, lovci u mutnom, poltičari ( :D ) i njima slični...
Pretpostavljam da se slažete samnom da je 100 000 eura puno novca i da ih je teško nabaviti.
Sad ide prava priča...
Moj znanac ima petogodišnjeg sina. Dijete ima rak.
Po svim kriterijima našeg zdravstva dijete je trebalo umrijeti ali je znanac čuo da ima neke nade u Austriji i nije čekao ni sekunde i odmah je sa čitavom obitelji odselio u Austriju i prijavio dijete na neke terapije.
Tretmani, i to samo prva runda istih, koštali su 130 000 eura!!!
Oni nisu imali taj novac i udružila se čitava rodbina i svi njihovi prijatelji.
Skupili su taj novac i dijete se sad zahvaljujući liječenju uspješno oporavlja!
Da su ti ljudi bili neki nemilosrdnici koji su dolazili do novaca gazeći preko leševa, i da su tim načinom skupili 100 000 eura, to im sad ne bi bilo dovoljno!
Njima je trebalo 130 000 eura odmah + 130 000 eura svaki sljedeći tretman i onih 100 000 loše zarađenih eura im ne bi nimalo pomoglo!
Njima je pomogla ljubav!
Ljubav njihovih prijatelja i njihove rodbine...
Nitko ne sumnja da će se odnekud naći još 130 000 eura za sljedeći tretman.
Nitko u to ne sumnja jer, ti ljudi su jako dobri ljudi i pomogli su nebrojenim drugim ljudima...a danas im se to vraća.
Njihova ljubav vraća se ljubavlju!
Toliko od mene :)
Vaš Ddadd
|
.dda ddraga :)
.
Dakle, primjećujem da mnogi nisu u komentarima uočili da se draga javila i komentirala, a da se prebistra Amy Damon javila točno pet minuta kasnije i rekla to čitavom svijetu :D
Dakle... ona je
taram
taram
http://ddaddraga.blog.hr
Kako možete primjetiti, ima bloga joj je ddaddraga, hehehehe...
Pomogao sam joj malo u osmišljavanju tog imena (ona je htjela da bude 'ddraga').
Dok sam joj pomagao nisam ni slutio kako će to ime puno govoriti o meni...
Prvo:
Ja sam duboko u duši papučar! Ako pročitate njen nick skužit ćete da se čita kao "Da draga!".
Tko bi mogao tako nešto smisliti osim punokrvnog wannabe papučara! :)
Drugo
Ostavio sam si odstupnicu! Uvijek imam plan 'B' pa tako i ovog puta.
Njen nick se sastoji od dvije slatke riječi: ddadd (jako slatka riječ) i raga (vrlo simpatična, ali ne tako mlada životinjica) :-D
Toliko za ovaj put...nemojte mi puno šikanirati dragu, neka piše o čemu joj se piše...usmjerite je postavljajući joj pitanja i volite je kao što je ja volim :) Pomozite joj da se pronađe u ovom lijepom blogerskom svijetu :)
Voli vas vaš Ddadd
:)
|
08.09.2005., četvrtak
.draga
.
Upravo sam saznao da mi je draga počela pisat blog...
Eto, sad će Jazzie, Marita, Hero i još neke 'zazivačice drage' doć na svoje :-D
O Blože koji jesi u elektronima pomozi mi!
Tvoj Ddadd
:D
|
.Gallinaphobia :))
.
Evo, najdraži moji, kad već obrađujemo fobije moje drage idemo na još jednu njenu ludu fobiju - kokošfobiju!
Dakle, prije nekog vremena kupio sam kuću i razgovor je išao ovako:
Draga pita:
"DDadd, hoćemo li imati malu macu? Ili zeca? Ili zamorca?"
"Ne znam draga, ajmo imat kokoši!" našalim se ja :)
"Kokoši! Odvratno fuj bljak, ne mogu smisliti kokoši, sprijeda još nekako, ali iz profila...brrr, zamisli onaj odvratni kukasti kljun i ono jedno oko što me gleda!" :-)
Hahahaha...što mislite, podsjeća li vas to oko na gumb? :D
Kad vidim ovu ružnu živinu na slici pomislim si da mi draga i nije tak bedasta... LOL! :-D
Vaš Ddadd
:)
|
07.09.2005., srijeda
.ŽUTO + 5555
.
Najdraži moji, objavljujem svima da naša draga blogerica žuto ponovo jaše!
Vratila se u velikom stilu, objavila je jednu svoju priču...pravu priču za koju bih volio da sam je ja napisao! Malo je dugačka ali se itekako isplati, barem meni :)
Jako me zanima što mislite o toj njenoj priči...
A sad...nagradna igra!
Evo raspisa:
Dragi moji, malo prije sam slučajno uočio da sam primio 5555 komentara!
Odlučio sam tog pettisućaipetstopedesetpetog komentatora odvesti na kavu i pizzu!
Sretni dobitnik je...
taram
taram
taram
ddadd!
Molim dotičnog da mi svoje podatke dostavi na mail :D
Hvala!
:DD
|
.Nodusphobia :D
.
Draga mi pati od gumbofobije!
Znam da ćete me sad napasti "što je stalno zezam" ali što ću kad je tako dobar materijal za zezanje :)
Pričala mi je da se je, kad je bila mala, gnušala gumba! Možete li to vjerovati! Ne pauka! Ne zmija!
GUMBA!! Evo njene priče:
Jednom, dok je još išla u vrtić roditelji su joj kupili dvije košuljice koje su imale (a koje košulje nemaju?) gumbe! Kad bi išla u vrtić tata bi joj zakopčao košulju i sve bi bilo OK do trenutka kad se u vrtiću svi nisu morali presvući u piđame. Ona, siroto moje malo ne bi se usudila ni dodirnuti svoje gumbe i teta bi morala doći da je otkopča! A kad bi se ponovo oblačila u košulju draga bi samo navukla šulju jako pazeći da ne dodirne niti jedan gumb. A tada bi slatko dijete stajalo otkopčane košulje i sa rukama potpuno raširenima, da je slučajno koji strašni gumb ne dodirne! Stajala bi tako sve dok ne bi došla teta i zakopčala je :-D
Bila mi je to zaista zabavna priča, mislio sam si kako je to fora kad si mala djeca nešto zabriju. Smijao sam se grohotom kad mi je opisivala kako su joj se gadili ti 'odvratni okrugli fuj gumbi' i kako bi joj se povraćalo kad god bi ih vidjela! A onda sam jednog dana shvatio da to i nije baš smiješno...
Jednog lijepog dana kupio sam si dvije majice koje se kopčaju na prsima. Došao sam sav sretan kod drage, neka vidi kako sam lijepe majice kupio - ne samo da su lijepe već su to i majice njene omiljene firme :)
Čim me je ugledala draga se počela tresti:
"Joj kako si groznu majicu kupio, ne mogu smisliti te odvratne okrugle fuj gumbe! BLJAK!"
Čitavu večer se nismo zagrlili, ne daj bože da je dodirnu gumbi sa moje majice :-)
Od tog dana ja nosim fine pamučne vulgaris majce sa okruglim ili 'V' izrezom oko vrata...
Vaš Ddadd
:D
|
.Plava slova zaborava :)
.
Najdraži moji, danas mi se javila čitateljica iz Melburnea.
Nisam znao da imam čitateljicu u Melburneu i bilo mi je jako drago što se javila, jedino je razlog javljanju malo zasjenio moju sreću - nije mogla čitati moj blog!
Taj problem sam shvatio vrlo ozbiljno jer mi se ranije javila i Trillian da mi ne može čitati blog otkad sam stavio da se imena u mojim odgovorima poplavljuju! Njoj se taj problem popravio sam od sebe...
Sad ide smiješni dio :)
Napišem joj otprilike:
"Hvala što si se javila, jako mi je drago zbog toga, to što me ne možeš čitati shvatio sam vrlo ozbiljno i popravit ću čim prije uzmognem! Daj mi još samo napiši u čemu surfaš!"
Ona odgovori:
"A jesi mene našao to pitati...Internet eksplorer i Windows XP :)"
Ja njoj:
"Hvala na informaciji, ispravit ću to ubrzo!"
Nakon toga krenuo sam pisati poslovni mail. Kod sam odlučio popraviti kasno navečer, kad ima malo ljudi...
Kroz jedno pet minuta evo opet maila od drage čitatljice iz Melburnea:
"Super! Sada sve radi! Hvala ti puno!!!"
:-))))
Uglavnom, vidim da ima problema iako sam pisao taj program tako da bi baš svagdje MORAO raditi, pa sam odlučio preraditi kod iako je čitateljici na kraju sve proradilo.
Napravio sam to tako da ćete si vi, dragi moji čitatelji, morati sami upaliti svjetlo! :)))
Dakle, ispod svakog posta sad imate
Vaš komentar je meni dar :) - Štampaj - # - Poplavi imena
Već vidite, jelda: kad poželite čitati komentare stisnite "Poplavi imena" i uživajte :)
Pozdrav!
Vaš Ddadd
|
06.09.2005., utorak
.Trgovci
.
MadDog je napisao da je trgovac...i dao mi je misliti!
Nismo li skoro svi mi trgovci?
Ako ne prodajemo stvari onda prodajemo svoje znanje i vještine.
Nažalost, najčešće to znanje prodajemo po veleprodajnim cijenama i uz veliki rabat :-/
Prepisat ću vam nešto iz knjige "Zaposleni u ZONI", autorice Dr. Vanje Grbac Gredelj:
Pračovjek nije život provodio u oskudici i beskonačnoj potrazi za hranom. Moglo bi se slobodno reći da je živio ljepše i lagodnije od današnjih ljudi. Kako bi osigurao egzistenciju morao je "raditi" svega dva sata na dan. Ostatak vremena provodio je u igri, pjesmi i zabavi. To nisu samo spekulacije, takav model života i danas možemo vidjeti kod posljednjih ljudi kamenog doba, malobrojnih preostalih plemenskih društava.
Ljudi moji, prije 100 000 godine živjelo se bolje no sad!
Možete li vi to vjerovati, kako smo nevjerojatno napredovali, trebalo nam je 100 000 godina da se dovedemo u ovo blagostanje koje imamo...u ovo predivno natjecanje u sticanju, u ovaj velebni život gdje roditelji nemaju vremena za djecu jer se vlasnik firme mora dodatno bogatiti...ma mrak :D
Znate li priču kad je neki domorodac u nekoj prašumi svakog dana nosio 3 kokosova oraha u nekoliko kilometara dalek grad. Prodavao je te orahe i na taj način bi zaradio iznos koji mu je bio dovoljan da lijepo živi.
Jednog dana orasi su poskupjeli i odonda je naš dragi momak počeo nositi u grad svakodnevno samo dva kokosova oraha - sad mu je iznos od prodaje dva oraha bio dovoljan da lijepo živi!
A znate li kad se Aboriđini utrkuju do nekog stabla? Trče ko mutavi i pita ih bjelkinja koja ih je proučavala tko je pobjedio.
Oni uopće nisu skužili što ih ova pita, oni nemaju riječ pobjeda!
Momci su jednostavno dječjeg i radosnog srca, bez ikakvih kalkulacija jurnuli i trkali se do drveta!
Svatko je trčao najbrže što može i to je bilo to! Tko je stigao prvi, a tko zadnji - koga briga :)
Hoću u kameno dobaaaa :))))
Ali bih tamo obavezno uveo internet :D
Vaš Ddadd
|
05.09.2005., ponedjeljak
.Cool tetovaže
.
Nedavno je jedna Japanka pričala kako si je u Americi jako popularno tetovirati ideograme kineskog ili japanskog pisma.
Svi nose strašne ideograme, majstori im prije tetoviranja daju da si odaberu znak koji im se sviđa pa im objasne što koji ideogram znači.
Tako ponosni novi vlasnici nose znakove koji se zovu Oko Tigra, Ples Vatre, Zmaj i sl.
Ti ideogrami zbilja znaju biti zgodni...molim vas da nakratko prestanete čitati i proučite ideogram što sam vam ga priložio na slici. Vidite li s lijeve strane ideograma siluetu lica jednog snažnog ratnika, dok mu je sa desne strane njegov oklop i kimono, a mač je stiliziran na sredini desne strane crteža...
Veličanstven ideogram, jelda? Asocira vas na hrabrost, čast...pogađate li već što bi taj ideogram mogao značiti? :)
Japanka je dalje pričala da umire od smijeha gledajuć te jadnike kako ponosno nose svoje ideograme, naime, ni majstori tetoviranja u USA pojma nemaju što ti ideogrami znače...mogu značiti bilo što, na primjer stolica, ili sol, ili ne daj bože zahodska školjka...važno je samo da vlasnici tetovaže misle da zahodska školjka znači 'Zmajevo oko' :D
Baš me zanima kako će ti (ne)sretni vlasnici takvih tetovaža proći ako ikad otputuju u Japan :))
Ah, da, skoro da zaboravim...ideogram na slici vam znači supermarket...iliti samoposluga :-D
Pozdravlja vas vaš Ddadd
:-)
|
.Final abdomen II - otkrovenje :D
.
Draga je radila svoj posao kad li do nje sjedne glup, umišljen i lažljivi portir.
"Ja sam najveći stručnjak za kompjutore, veliki sam haker - ovdje sam se sklonio da ne posumnjaju na mene." reče joj portir.
"Ma da, zaista?" pristojno će draga.
"Da, ja sam ti provalio u sve sustave u svijetu, tamo gdje je najteže, provalio sam i u NASAu i u CIAu!"
"Pa ti si strašan!" veli ona.
"Da...i znaš ja ti imam sve filmove ikad! Sve ih skinem, imam ih i prije no što dođu u kina!"
Radnja se događa davno, 56 kbps modemi tada su bili posljednji krik tehnike i rijetki...draga digne jednu obrvu i upita:
"Ooo, pa ti sigurno onda imaš jako veliki telefonski račun?"
"Ma neee, ja ti imam superbrzu vezu, direktno preko NASAe - film skinem za par sekundi!"
"Fantastično!" oduševljeno će moja draga..."Onda sigurno imaš onaj film Final Abdomen, drugi dio!?"
"Imam, kako ne!" reče portir i krene da se pokopa do kraja:
"Gledao sam ga, odličan je...FENOMENALNA GRAFIKA!"
:-)))
|
04.09.2005., nedjelja
.Final abdomen II
.
Hej, vi tamo, da, da, vi koji me čitate...da li ste čuli za
Final abdomen II? :DD
Evo, dat ću vam smjernice, priča je istinita, pričaju dvoje likova a razgovor među njima je urnebesno smiješan :-)
Likovi:
1) vrlo razmetljiv, glup, hvalisav i lažljivi portir
2) pametna mala radnica u poduzeću
Radnja: oni razgovaraju :)
Ona u jednom trenutku spominje "Final abdomen II"
Što mislite, kako je išao njihov razgovor?
Da vas vidim :-))))
Vaš Ddadd
|
03.09.2005., subota
.Bajka o malom lanetu
.
Dragi moji, da li ste gledali film UHF?
Stari otkačeni bezvezni film sa nekoliko genijalnih i brutalnih fora...gledao sam ga jako jako davno ali često se sjetim poneke gluposti iz tog filma - fore koju sam samo tamo vidio ili čuo, kao npr kad je frajer učio pudlice da lete :D
Ovo vam je iz tog filma:
Bio je samo nedužno lane...
.
.
...dok mu nisu ubili majku...
.
.
...a onda je krenuo u osvetnički pohod...
.
.
BAMBO!!
:D
|
02.09.2005., petak
.Kiša pada...
.
Evo dragi moji, sad nam je u Zagrebu tako dobro vrijeme da napokon bez zlobnih primisli mogu prodiskutirati sa vama o SMS poruci koju mi je jedne hebeno kišne večeri poslao moj dragi SMS King :)
Poruka je stigla prigušena strašnim tutnjem groma i tako je bila prigodna (spremao sam se van u šetnju) da sam skoro zavitlao mob kroz prozor...a SMS Kingu sam odgovorio tek sutradan :D
Vidi rečenice: "Pada kiša"
Ako proanaliziramo tu rečenicu uočit ćemo pogrešku. Ne PADA naime KIŠA nego VODA jer je KIŠA proces padanja VODE!
Dovoljno je reći KIŠA.
Dakle, molim sve profesore glazbenog da od sada podučavaju ovako:
"Kiša, trava raste, gora zelena... kiiiiiiša, trava raste gora zeleeeeena..." :D
Hvala!
Vaš Ddadd
:)
|
01.09.2005., četvrtak
.The show must go on
.
Dragi moji, sretan sam što sam tu s vama, jako mi je lijepo napisati nešto i veselim se što je vani tako predivan dan i presretan sam što mi je dano da mogu uživati u njemu :-)
Jučer je bilo drugi put u povijesti da Ddadd nije napisao post...pa što onda? :)
Jel došlo do potresa? Nije! Da li su zbog toga organizirani prosvjedi ispred Sabora? Nisu!
Da li je došlo do građanskog rata ili je netko stradao zbog toga? Ne!
E, pa onda mi nije žao što ovaj ALMOST FRESH LISTA Blog.hr nije radio u čak dva navrata kad sam mislio napisati post :))
Prvi post trebao je biti o tome kako idem na sprovod i kako je vjenčanje prošlo sjajno.
Drugi post je trebala biti pjesma koju sam osjetio stojeći na groblju i gledajuć sa najvišeg brda u kraju veličanstven prizor - meko zelenilo, spužvaste šume i kašmirna polja divnih mi zagorskih brega. (joj kak sam bljuv literalan danas :D)
Dakle, pjesmu sam zaboravio...prisjetit ću je se valjda na nekom drugom pogrebu :D
Pogreb je bio nešto nevjerojatno...nikad u povijesti nije na to groblje došlo toliko ljudi :(
Nisu svi ni stali u groblje, pola ih je još stajalo izvan groblja i kroz ogradu gledalo ukop.
To mi je nekako bilo drago za vidjeti, shvatio sam da nisam jedini koji je u njoj vidio anđela. Umrla je mlada, imala je samo pedeset i jednu, i to nas je šokiralo sve...čak je i svećenik plakao, plakali su grobari, muzičari...takvu neku silnu enegrgiju ispraćaja nikad dosad nisam doživio! Pokoj joj duši :'(
Dosta o tuzi...ajmo o sreći...seka se udala...blentavo stvorenje kojem sam krao vau vau bombone više se ne preziva kao ja...JUPIII...ne znam da li znate kako je to čudan ponosni osjećaj :))))
Sretan sam kao malo dijete :)))))
Ah, da...The show must go on....napravio sam malu sitnicu, jedan poklon meni i vama, poklončić uz koji ćemo još lijepše komunicirati, vi i ja :)
Poklon je u komentarima...nadam se da vam se sviđa :)
Vaš Ddadd
|
|
