;)) gle, covjek je odlucio promijeniti zivot i zivjeti ga na svoj nacin!! zamisli da je umro kad je popravljao skele u vrtu ili tak nesto...to je bila NJEGOVA zelja, i ako je vec tako trebalo biti, nek je bar bilo po njegovom...mislim da nije bio covjek koji bi sjedio doma ako se vani nesto događa...a misic.... ;))
25.09.2005. (18:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ah...baš krasno....čim više razmišljaš o prošlosti i tom....što bi bilo da bilo....to nas više ta prošlost boli....tvoj post jako dobro opisuje posljedicu onoga kad negdje uletavaš ko muha bez glave....misleć da će sve bit u redu...ali jebiga..nekom krene,neko se khm khm...sjebe...žao mi je tvog prijatelja....ali prije nego što je to učinio trebao je bolje promislit.A priča o mišiću...što da ti kažem...***
25.09.2005. (19:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
;)) gle, covjek je odlucio promijeniti zivot i zivjeti ga na svoj nacin!! zamisli da je umro kad je popravljao skele u vrtu ili tak nesto...to je bila NJEGOVA zelja, i ako je vec tako trebalo biti, nek je bar bilo po njegovom...mislim da nije bio covjek koji bi sjedio doma ako se vani nesto događa...a misic.... ;))
25.09.2005. (19:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne!! to nije fer, ja sam tu dosla u 19:00, al su komentari stekali....ma, htjela sam samo rec da bi bilo lijepo kad bi i ti malo ostavljao komentare, npr. KOD MENE ;)) p.s. i thanš za onu pusicu dolje ;)
25.09.2005. (19:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svi se bojimo promjena, a po ovom iskustvu možda i bolje da se bojimo..snovi su jedno, stvarnost je drugo. U stvarnosti vreba milijun opasnih stvari..ali s druge strane, tko ne riskira ne profitira..svaka medalja ima 2 strane..što se mišića tiče, baš je faca:)
25.09.2005. (19:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DDadd, ovo je jako lijepo. Koliko god nastojim (nekavim razumnim dijelom vlastite osobe) ne pitati se "što bi bilio da nije bilo, ili kad bi bili, ili da je bilo" , kad imam takva sjećanja kao što je ovo koje opisuješ, ne mogu pobjeći tim pitanjima. Nekako me zaskoče, kao iz zasjede. Da si ga udario, da si mu rekao nešto - možda bi ga neki drukčiji "taubek" dočekao na nakom drugom mjestu. I ja se cijeli život žderem što sam prije htjela ručati pa onda otići do prijateljice. Kad sam došla bila je mrtva. Par minuta. Da bar nisam bila gladna...
Ali, još mi je nešto zapelo za oko: ostaviti sve na vrhuncu i krenuti iz početka - to rade hrabri, oni koji traže izazove (sfide), koji se žele stalno dokazivati i pobjeđivati. Ja na to gledam kao na vrlinu.
25.09.2005. (20:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ddadd, ovo si jako lijepo napisao. Pitati se "što bi bilo kad bi bilo, da nije bilo ili da jest bilo" razumski dio moje osobe smatra nepotrebnim, ali kad me obuzmu sjećanja na događaje poput ovog kojeg opisuješ, ipak me ta pitanja zaskoče, kao da me čekaju negdje u zasjedi. Da si ga udario, da si mu rekao nešto, možda bi ga neki drukčiji taubek dočekao ne nekom drugom mjestu. I ja se čitav život žderem što sam prvo htjela ručati pa tek onda otići k prijateljici. Kad sam došla bila je mrtva. Tek nekoliko minuta. A da nisam bila gladna... Još mi je nešto upalo u oči: napustiti sve na vrhuncu i početi nešto drugo od nule. To mogu samo hrabri, koji se ne boje izazova (sfida), koji se žele stalno dokazivati i pobjeđivati. Ja to doživaljavam kao vrlinu.
25.09.2005. (20:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hm ja bih rekla ovako. Tvom prijatelju je vrijeme bilo ograničeno i zato je morao sresti u svom životu tebe da ga potakneš da ostvari svoje snove. Ti se grizeš i misliš da si kriv, ja mislim da si zaslužan, što je na tvoj poticaj na vrijeme promijenio svoj život, stigao ostvariti snove i umro kao sretan čovjek. Trebaš biti ponosan a ne kriv. Ja ne mogu zamisliti ljepšu smrt ako smrt može biti lijepa...
25.09.2005. (21:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
šteta što takvog čovjek aviše nema na svijetu.... prava šteta.... nikad neću razumjeti tu potrebu da netko napusti svoj savršen život zbog pustolovine.... a mogao je imati puno više.... prava šteta... pusaaaa
25.09.2005. (21:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
šteta što takvog čovjek aviše nema na svijetu.... prava šteta.... nikad neću razumjeti tu potrebu da netko napusti svoj savršen život zbog pustolovine.... a mogao je imati puno više.... prava šteta... pusaaaa
25.09.2005. (21:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
šteta što takvog čovjek aviše nema na svijetu.... prava šteta.... nikad neću razumjeti tu potrebu da netko napusti svoj savršen život zbog pustolovine.... a mogao je imati puno više.... prava šteta... pusaaaa
25.09.2005. (21:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nemoj se okrivljavati ddadd, svatko je odgovoran za svoj zivot...ucinio je sto je htio, vjerojatno je bio sretan..bio si mu prijatelj, lijep ukras njegovom pustolovnom zivotu i divnoj osobi. Ne bi ni on htio da se osjecas lose. Cuvaj uspomenu na njega.
25.09.2005. (22:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izbrisani svijet
tuzno i lijepo...mislim da sam se zaljubila u tvog prijatelja
25.09.2005. (18:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
my island...
;)) gle, covjek je odlucio promijeniti zivot i zivjeti ga na svoj nacin!! zamisli da je umro kad je popravljao skele u vrtu ili tak nesto...to je bila NJEGOVA zelja, i ako je vec tako trebalo biti, nek je bar bilo po njegovom...mislim da nije bio covjek koji bi sjedio doma ako se vani nesto događa...a misic.... ;))
25.09.2005. (18:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Midnight madness
ah...baš krasno....čim više razmišljaš o prošlosti i tom....što bi bilo da bilo....to nas više ta prošlost boli....tvoj post jako dobro opisuje posljedicu onoga kad negdje uletavaš ko muha bez glave....misleć da će sve bit u redu...ali jebiga..nekom krene,neko se khm khm...sjebe...žao mi je tvog prijatelja....ali prije nego što je to učinio trebao je bolje promislit.A priča o mišiću...što da ti kažem...***
25.09.2005. (19:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tinčica u tramvaju
nemoj se okrivljavati, nitko ne zna što bi bilo da je bilo.
25.09.2005. (19:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
my island...
;)) gle, covjek je odlucio promijeniti zivot i zivjeti ga na svoj nacin!! zamisli da je umro kad je popravljao skele u vrtu ili tak nesto...to je bila NJEGOVA zelja, i ako je vec tako trebalo biti, nek je bar bilo po njegovom...mislim da nije bio covjek koji bi sjedio doma ako se vani nesto događa...a misic.... ;))
25.09.2005. (19:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
my island...
ne!! to nije fer, ja sam tu dosla u 19:00, al su komentari stekali....ma, htjela sam samo rec da bi bilo lijepo kad bi i ti malo ostavljao komentare, npr. KOD MENE ;)) p.s. i thanš za onu pusicu dolje ;)
25.09.2005. (19:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
antibiotic
Svi se bojimo promjena, a po ovom iskustvu možda i bolje da se bojimo..snovi su jedno, stvarnost je drugo. U stvarnosti vreba milijun opasnih stvari..ali s druge strane, tko ne riskira ne profitira..svaka medalja ima 2 strane..što se mišića tiče, baš je faca:)
25.09.2005. (19:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Helix
DDadd, ovo je jako lijepo. Koliko god nastojim (nekavim razumnim dijelom vlastite osobe) ne pitati se "što bi bilio da nije bilo, ili kad bi bili, ili da je bilo" , kad imam takva sjećanja kao što je ovo koje opisuješ, ne mogu pobjeći tim pitanjima. Nekako me zaskoče, kao iz zasjede. Da si ga udario, da si mu rekao nešto - možda bi ga neki drukčiji "taubek" dočekao na nakom drugom mjestu. I ja se cijeli život žderem što sam prije htjela ručati pa onda otići do prijateljice. Kad sam došla bila je mrtva. Par minuta. Da bar nisam bila gladna... Ali, još mi je nešto zapelo za oko: ostaviti sve na vrhuncu i krenuti iz početka - to rade hrabri, oni koji traže izazove (sfide), koji se žele stalno dokazivati i pobjeđivati. Ja na to gledam kao na vrlinu.
25.09.2005. (20:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Helix
Bože moj, valjda si shvatio - lijepo je napisano - priča je tužna i dirljiva.
25.09.2005. (20:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Darkwolf
I ja imam osjećaja krivice za živote dragih mi osoba, ali to nam je očito samo križ kojega moramo nositi dalje kroz život.
25.09.2005. (20:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Helix
Ddadd, ovo si jako lijepo napisao. Pitati se "što bi bilo kad bi bilo, da nije bilo ili da jest bilo" razumski dio moje osobe smatra nepotrebnim, ali kad me obuzmu sjećanja na događaje poput ovog kojeg opisuješ, ipak me ta pitanja zaskoče, kao da me čekaju negdje u zasjedi. Da si ga udario, da si mu rekao nešto, možda bi ga neki drukčiji taubek dočekao ne nekom drugom mjestu. I ja se čitav život žderem što sam prvo htjela ručati pa tek onda otići k prijateljici. Kad sam došla bila je mrtva. Tek nekoliko minuta. A da nisam bila gladna... Još mi je nešto upalo u oči: napustiti sve na vrhuncu i početi nešto drugo od nule. To mogu samo hrabri, koji se ne boje izazova (sfida), koji se žele stalno dokazivati i pobjeđivati. Ja to doživaljavam kao vrlinu.
25.09.2005. (20:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Helix
nisam ja kriva .... (izbriši višak)
25.09.2005. (20:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
edo
U crno-bijelom filmu A. Babaje "Breza" leži dio odgovora: "... jedna vura, dva pandura, svakom dojde smrtna vura..." - Pozdrav.
25.09.2005. (21:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
edo
U crno-bijelom filmu A. Babaje "Breza" leži dio odgovora: "... jedna vura, dva pandura, svakom dojde smrtna vura..." - Pozdrav.
25.09.2005. (21:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
TheLittleone
Hm ja bih rekla ovako. Tvom prijatelju je vrijeme bilo ograničeno i zato je morao sresti u svom životu tebe da ga potakneš da ostvari svoje snove. Ti se grizeš i misliš da si kriv, ja mislim da si zaslužan, što je na tvoj poticaj na vrijeme promijenio svoj život, stigao ostvariti snove i umro kao sretan čovjek. Trebaš biti ponosan a ne kriv. Ja ne mogu zamisliti ljepšu smrt ako smrt može biti lijepa...
25.09.2005. (21:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mala-šašava
šteta što takvog čovjek aviše nema na svijetu.... prava šteta.... nikad neću razumjeti tu potrebu da netko napusti svoj savršen život zbog pustolovine.... a mogao je imati puno više.... prava šteta... pusaaaa
25.09.2005. (21:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mala-šašava
šteta što takvog čovjek aviše nema na svijetu.... prava šteta.... nikad neću razumjeti tu potrebu da netko napusti svoj savršen život zbog pustolovine.... a mogao je imati puno više.... prava šteta... pusaaaa
25.09.2005. (21:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mala-šašava
šteta što takvog čovjek aviše nema na svijetu.... prava šteta.... nikad neću razumjeti tu potrebu da netko napusti svoj savršen život zbog pustolovine.... a mogao je imati puno više.... prava šteta... pusaaaa
25.09.2005. (21:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
derorice
volim posebne ljude... uvijek mi ostaju u sjecanju i uvijek su vrijedni svake nase misli... cuvaj ga u srcu i ostat ce zauvijek ziv!
25.09.2005. (22:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
autor: XVII, misto radnje: Split...
e... meni je stvarno žaj za sve ovo oko tvog frenda... a šta se tebe tiče, tipično je škorpionski da ruše da bi imali šta nanovo gradit...
25.09.2005. (22:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
non´se
ljudi odlaze, dolaze, ostaju, nestaju, uvek su tu
25.09.2005. (22:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kobilino zubalo
nemoj se okrivljavati ddadd, svatko je odgovoran za svoj zivot...ucinio je sto je htio, vjerojatno je bio sretan..bio si mu prijatelj, lijep ukras njegovom pustolovnom zivotu i divnoj osobi. Ne bi ni on htio da se osjecas lose. Cuvaj uspomenu na njega.
25.09.2005. (22:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kobilino zubalo
nestade mi komentra
25.09.2005. (22:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malena_1309
ja volim mišiće!jako....
26.09.2005. (07:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ribac
... komentar suvišan...
26.09.2005. (08:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...