Ne mogu ne primjetiti slicnosti..
Nekad sam hodala na posao i gledala hocu li ga sresti u autu..

Na kraju krajeva, obje veze su se raspale zbog buducnosti koje nije bilo.. zbog razlicitih nacina zivota, razlicitih pogleda na zivot..
Obojica su bili takvi.. jedan nije znao, drugi nije htio.. samo sam htjela mir, obitelj.. nekoga za koga mogu brinuti, kome cu dati sve, a tko ce mi to vratiti time da me voli najvise na svijetu.. da budem bitna, barem jednom, barem nekom.. barem njemu..
Od svega sam ispala jadnica koja moli za malo ljubavi, paznje i vremena..
Obojica su upala u probleme sa drogom, jedan sa transportom, drugi sa unosom.. vjerovala sam da postoji takva ljubav gdje bi jedno drugome bili sve, voljeli se usprkos drugima.. svatko zasluzuje osjecati se bitnim.. zasto nisam mogla i ja? Toliko sam tuzna da se borim sa svakim zadatkom koji zivot stavi pred mene..
Ni sa jednim nisam mogla pricati.. uvijek se to svodilo na zajednicko gledanje televizije.. jednom sam sluzila za ppokazivanje, drugi me skrivao.. jedan me toliko ukljucio u svoj zivot da vise nisam imala svoj, drugi me toliko iskljucio iz njega da za svojim vise nisam imala volje.. s jednim nikad nisam bila doma, drugog nikad nije bilo doma.. i shvacam i znam da tu srece nema.. ni jedan me nije volio toliko da promijeni svoj nacin zivota zbog mene.. previse su voljeli sebe.. previse su bili sebicni.. a zasto trazim ljubav od takvih? Sve im je uvijek bilo vaznije, ja sam uvijek bila tu, da se posluze kada im treba lijepa rijec, savjet, utjeha ili zagrljaj.. ili seks i sise.. htjela sam biti vise od toga.. i dobro znam da me stvarno nisu vrijedni.. a ja se uvijek zbog takvih ponizavam i gazim, trpim lazi, uvrede, svakodnevno odbacivanje, boli..
Bilo bi mi dovoljno da smo sutra doma, zagrljeni i gledamo u sat dok ne otkuca ponoc.. nazdravimo i volimo se jos jednu godinu..
On mi kaze da ne zna hocemo li se vidjet ili ne, gdje ce biti i hoce li mj se dati.. dok bi ja odjebala sve planove, poslove, kao i sto jesam, i bila s njim.. nikad to ne bi bila sreca.. mozda je bila, ali.. bili su to blicevi..

Sjedim sama u hodniku i pusim.. dan nakon naseg prekida i njega sam vidjela sa drugom.. zanimljivo ni jedan ni drugi nisu mogli biti sami sa sobom, toliko velikim i vaznim..

Tesko mi je..

Legla sam u krevet.. mali je, hladan.. ne mogu vjerovati da toliko zelim biti s nekime tko mi jasno daje do znanja da ga zaboli kurac za mene i to kako mi je..

Njegova zadnja poruka bila je "nestani". Nakon toga se vise nismo culi.. on mi je upravo poslao "prestani".
Jebes sve, nije vrijedno.. ima toliko pazljivijih, obzirnijih ljudi.. a ja ne namjeravam biti ovdje kad te svi ostave, ili kad ostanes sam pa ti zatreba neka jebena topla rijec. Vrijedim vise od toga..