Ne mogu ne primjetiti slicnosti..
Nekad sam hodala na posao i gledala hocu li ga sresti u autu..

Na kraju krajeva, obje veze su se raspale zbog buducnosti koje nije bilo.. zbog razlicitih nacina zivota, razlicitih pogleda na zivot..
Obojica su bili takvi.. jedan nije znao, drugi nije htio.. samo sam htjela mir, obitelj.. nekoga za koga mogu brinuti, kome cu dati sve, a tko ce mi to vratiti time da me voli najvise na svijetu.. da budem bitna, barem jednom, barem nekom.. barem njemu..
Od svega sam ispala jadnica koja moli za malo ljubavi, paznje i vremena..
Obojica su upala u probleme sa drogom, jedan sa transportom, drugi sa unosom.. vjerovala sam da postoji takva ljubav gdje bi jedno drugome bili sve, voljeli se usprkos drugima.. svatko zasluzuje osjecati se bitnim.. zasto nisam mogla i ja? Toliko sam tuzna da se borim sa svakim zadatkom koji zivot stavi pred mene..
Ni sa jednim nisam mogla pricati.. uvijek se to svodilo na zajednicko gledanje televizije.. jednom sam sluzila za ppokazivanje, drugi me skrivao.. jedan me toliko ukljucio u svoj zivot da vise nisam imala svoj, drugi me toliko iskljucio iz njega da za svojim vise nisam imala volje.. s jednim nikad nisam bila doma, drugog nikad nije bilo doma.. i shvacam i znam da tu srece nema.. ni jedan me nije volio toliko da promijeni svoj nacin zivota zbog mene.. previse su voljeli sebe.. previse su bili sebicni.. a zasto trazim ljubav od takvih? Sve im je uvijek bilo vaznije, ja sam uvijek bila tu, da se posluze kada im treba lijepa rijec, savjet, utjeha ili zagrljaj.. ili seks i sise.. htjela sam biti vise od toga.. i dobro znam da me stvarno nisu vrijedni.. a ja se uvijek zbog takvih ponizavam i gazim, trpim lazi, uvrede, svakodnevno odbacivanje, boli..
Bilo bi mi dovoljno da smo sutra doma, zagrljeni i gledamo u sat dok ne otkuca ponoc.. nazdravimo i volimo se jos jednu godinu..
On mi kaze da ne zna hocemo li se vidjet ili ne, gdje ce biti i hoce li mj se dati.. dok bi ja odjebala sve planove, poslove, kao i sto jesam, i bila s njim.. nikad to ne bi bila sreca.. mozda je bila, ali.. bili su to blicevi..

Sjedim sama u hodniku i pusim.. dan nakon naseg prekida i njega sam vidjela sa drugom.. zanimljivo ni jedan ni drugi nisu mogli biti sami sa sobom, toliko velikim i vaznim..

Tesko mi je..

Legla sam u krevet.. mali je, hladan.. ne mogu vjerovati da toliko zelim biti s nekime tko mi jasno daje do znanja da ga zaboli kurac za mene i to kako mi je..

Njegova zadnja poruka bila je "nestani". Nakon toga se vise nismo culi.. on mi je upravo poslao "prestani".
Jebes sve, nije vrijedno.. ima toliko pazljivijih, obzirnijih ljudi.. a ja ne namjeravam biti ovdje kad te svi ostave, ili kad ostanes sam pa ti zatreba neka jebena topla rijec. Vrijedim vise od toga..

I cemu se nadas srce moje?
Ja nisam dovoljno taj
od ovoga stvarno ne znam bolje
niti mogu da dam

Razapeta izmedu same sebe. Izmedu toga da volim i moram otici. Sve sto imam je neki imaginaran osjecaj srece..
Uzasno sam! Jedva zivim! Nemam volje nizasto! Izranjam potopljene lade i nadam se da se necu i sama utopiti!
Tesko je jer si jos uvijek tu, ali ne stvarno.. jer me volis, ali ne zelis biti sa mnom..
Mislila sam da imam poslozen zivot i nekoga s kime cu dijeliti sva sranja u njemu..
Kupovali smo fucking kutnu garnituru zajedno! a se konstantno moram podsjecati da nismo zajedno..ja ne mogu tako! ili me voli cijeli zivot ili me pusti za cijeli zivot..

Osjecaj grcenja zeluca nije najugodniji i mislim da mogu osjecati i ljepse stvari.
Ne zelim biti tuzna.
Odbijam raditi mjesta u srcu za negativne misli, ljude i osjecaje. Bilo bi dosta. Odbijam biti opcija, odbijam se osjecati lose zbog tudih postupaka jer, Bog zna, oni se tada nisu osjecali lose. Brinut tude brige kad imam svojih nezbrinutih..
Zanimljivo je kako je jedan tren dovoljan da nesto shvatis..
Necu vise moliti. Stvari su sudene ili nisu.. a sto prije naucis da ne mozes glavom kroz zid, bolje je za tvoju glavu.. hvala lijepo, bjezim, odlazim, van iz ovog grada, ostavljam copyright na mucna sjecanja.. i na lijepa, ma sva..
Jedan tren.. jedan pogled na nesto da shvatis da ti to ne treba.. da ti ne treba da tvoju brigu netko nagraduje bezobrazlukom. Tvoju paznju ignorira zbog bitnijih.
Na kraju krajeva, kakav zivot zelis?
Danas sam imala priliku gledati zenu koja mi je drhtavim glasom pricala kako me se sjetila u trenu dok je pred bolnicom zvala svog decka da dode po nju, na sto joj je on rekao da je u birtiji sa drustvom i da ne moze. Gledala sam ju kako joj suze bjeze dok je to pricala..

Slusam te kako pricas koliko ti je jucer bilo super sa drustvom, kako ne znas kako si se vratio doma.. kazes da sam jadna sto jedva cekam da se gmaz od tvog frenda vrati na posao i prekine te kvarit svojim nacinom zivota.. ja sam jadna? Ne znam zasto nisam mogla i ja izaci s vama ako vam je vec toliko dobro, s druge strane..

Ma znas kaj, nije ni bitno.. nije ni bitno di si bio i s kim, pitam jer me zanima sve u vezi tebe.. ali da je bitno, i nije.
I ja vise ne zelim ovakav odvratan zivot. Ljudi imaju onoliku vrijednost koliku ima paznju pridajes..


Ma sve pet, ali lijepo mi je je dok se smijem..

Na poslu sam, sama. Toliko tuzna. Toliko tuzna, a nemam s kime razgovarati.. mislim da cu se prestati truditi.. ako toliko volis sebe, u tebi nema mjesta da volis jos nekoga.. zao mi je sto moram odustati od nekoga koga sam voljela najvise.. ali ovakva tuzna jutra.. moljenje za malo paznje i koji zagrljaj.. makar za pogled.. ikoju rijec..
Ne zelim se tako osjecati..
Mislis da ces biti sretan ako smrsavis?
Cinis mi se nervoznijim nego prije!
Kada sam rekla da te ne zelim izgubiti, nisam mislila ostati u tvom zivotu pod svaku cijenu..
Trenutno mi utrobu ispunjava takva otrovna nervoza da se bojim da mi izjeda organe..
Ne zelim to na silu.. ne zelim da me neprestano krivis za nesto.. da me krivis sto imas jedan zivot s kojim ne znas sto ces jer u isto vrijeme zelis biti decko i "decko"..
Mogli smo sve, htjela sam sve.. ali ne zelim biti nesretna cijeli zivot..
Cak se vise ne zelim pitati zasto je nesto tako kako je..
Mozda nekome jednom dopustim da me upozna.. trenutno sam unistena.. zivim, idwm kroz zivot samo da prezivim.. zivim za dane kada cu te vidjeti.. zagrliti..
Gledam posvuda sretne parove.. sreco, zasto nismo mogli i mi? Bio si moja sigurnost, moja sreca, moja ljubav.. sve bi napravila za tebe.. i nakon svega, cak i ovako slomljena, pregazena i osramocena.. mislila sam da cu provesti zivot s tobom.. a sad moram sama dalje..

(...)

Ajme kako je tesko.. steze me, gusi, puls radi brzo jer mi tijelo odumire.. kako cu se smijati danas? Zasto mi imas potrebu govoriti kako nismo zajedno? Ja se ovako ne ponasam sa prijateljima.. osjecam se toliko samom.. gledas me i smijes je.. i na tren osjetim da si ovdje.. ne mogu zivjeti zbog tih trenutaka..
Ako stvarno vise ne zelis da budem u tvom zivotu, otici cu..

(...)
Vec sam razmisljala i sto bih ti kupila za Bozic.. skoro sam narucila knjigu sa svim nasim fotkama, napisala pricu za svaku.. dobro da nisam.. razmisljala sam o tome kako cemo ga docekati skupa.. i zao mi je sto svake godine blagdani moraju biti toliko tuzni.. kad se svi vesele.. ja ne mogu biti tuznija..

Well.. pozeljet ti srecu u zivotu.. ljepsi bozicni poklon izgleda da ti ni ne mogu pokloniti..

(...)
Bit ce tesko.. pogotovo kad si okruzen tudom srecom.. pogotovo kad moras bit sabran na poslu i osmjehnuti se svakoj musteriji.. pogotovo kad su svi toliko jebeno sretni i zaljubljeni.. kad je svima toplo jer im netko ima grijat ruku..
Bit ce tesko.. pogotovo sada..

(...)
Dosta mi je da me stalno pitaju za tebe. Jel sve uredu s nama? Jel bolje? I meni je jednostavno vise glupo govoriti da je sve super.. kome lazem?

(...)
Vecer je, sama sam u tvom stanu..
Setali smo drzeci se za ruke.. grijala sam te i cuvala trenutak.. rekao si da nismo skupa, da ne zelis.. u trenu dok gledam kako lampice obasjavaju mirise nad Zagrebom, dok bozicni tonovi daju tople boje hladnoj veceri.. dok se svi grle i vole.. mozda netko i nas gleda i misli kako smo sretni..
Ne treba mi nicije sazaljenje.. ne treba mi da me zalis zato sto sam rekla da imam samo tebe.. osjecam se jadno samo zato sto toliko volim trenutke s nekim ko ih sa mnom provodi jer me zali, a ne zato jer to zeli.. uopce ne znam sto pricas svojim frendovima.. da me zbrinjavas da se ne ubijem?
Veselila sam se adventu.. i bilo je lijepo.. stajali smo zagrljeni na Zrinjevcu i slusali tri violinistice.. ma nije mi bilo hladno uopce.. mogla bih tako jos satima..
Uopce ne znam sto radimo.. provodimo vrijeme koje tebi cak nije ni lijepo.. kazes, blago meni jer se smijuljim dok te gledam..
Na trenutke se ulovim kao da nikada nisam otisla..samo sto ovdje vise nema mojih stvari..
Mama misli da cu se ponovo doseliti.. a sta da joj kazem.. "mama, on me ne zeli"
Ulovim se kako sam opet sretna, a onda mi kazes da si ne zabrijavam.. u tom trenu, kao da mi netko uzme sve sto sam imala..

(...)
Novi dan.. jucer je bilo prekrasno.. i sad se ne vidimo nekoliko dana.. imam puno posla.. i muka mi je..
Danas ides van i kazes da ne znas ni hocemo li se u nedjelju vidjet jer se planiras unistit za vikend.. voljela bih s tobom izaci.. ma nema veze.. glupo je i tako..
Samo, kad te nema fali mi taj mir i sigurnost.. i sad opet, nadam se da ces se javiti u subotu u noci da dodem.. a nekako se bojim da ces opet zavrsit na nekom afteru i drogama.. to je ono, nadas se, a opet ocekujes drugacije.. i opet ce me rastuzit.. nema veze.. izgleda da moram shvatiti da i ja znam izaci i zabaviti se.. i da on nije centar svijeta iako je centar mog svijeta..

(...)
Cak bih dosla doma i cekala te. Mozda to je sad trenutno i vjerojatno bi mi ponovo pocelo smetati..

Na poslu sam, sama. Toliko tuzna. Toliko tuzna, a nemam s kime razgovarati.. mislim da cu se prestati truditi.. ako toliko volis sebe, u tebi nema mjesta da volis jos nekoga.. zao mi je sto moram odustati od nekoga koga sam voljela najvise.. ali ovakva tuzna jutra.. moljenje za malo paznje i koji zagrljaj.. makar za pogled.. ikoju rijec..
Ne zelim se tako osjecati..
Mislis da ces biti sretan ako smrsavis?
Cinis mi se nervoznijim nego prije!
Kada sam rekla da te ne zelim izgubiti, nisam mislila ostati u tvom zivotu pod svaku cijenu..
Trenutno mi utrobu ispunjava takva otrovna nervoza da se bojim da mi izjeda organe..
Ne zelim to na silu.. ne zelim da me neprestano krivis za nesto.. da me krivis sto imas jedan zivot s kojim ne znas sto ces jer u isto vrijeme zelis biti decko i "decko"..
Mogli smo sve, htjela sam sve.. ali ne zelim biti nesretna cijeli zivot..
Cak se vise ne zelim pitati zasto je nesto tako kako je..
Mozda nekome jednom dopustim da me upozna.. trenutno sam unistena.. zivim, idwm kroz zivot samo da prezivim.. zivim za dane kada cu te vidjeti.. zagrliti..
Gledam posvuda sretne parove.. sreco, zasto nismo mogli i mi? Bio si moja sigurnost, moja sreca, moja ljubav.. sve bi napravila za tebe.. i nakon svega, cak i ovako slomljena, pregazena i osramocena.. mislila sam da cu provesti zivot s tobom.. a sad moram sama dalje..

(...)

Ajme kako je tesko.. steze me, gusi, puls radi brzo jer mi tijelo odumire.. kako cu se smijati danas? Zasto mi imas potrebu govoriti kako nismo zajedno? Ja se ovako ne ponasam sa prijateljima.. osjecam se toliko samom.. gledas me i smijes je.. i na tren osjetim da si ovdje.. ne mogu zivjeti zbog tih trenutaka..
Ako stvarno vise ne zelis da budem u tvom zivotu, otici cu..

(...)
Vec sam razmisljala i sto bih ti kupila za Bozic.. skoro sam narucila knjigu sa svim nasim fotkama, napisala pricu za svaku.. dobro da nisam.. razmisljala sam o tome kako cemo ga docekati skupa.. i zao mi je sto svake godine blagdani moraju biti toliko tuzni.. kad se svi vesele.. ja ne mogu biti tuznija..

Well.. pozeljet ti srecu u zivotu.. ljepsi bozicni poklon izgleda da ti ni ne mogu pokloniti..

(...)
Bit ce tesko.. pogotovo kad si okruzen tudom srecom.. pogotovo kad moras bit sabran na poslu i osmjehnuti se svakoj musteriji.. pogotovo kad su svi toliko jebeno sretni i zaljubljeni.. kad je svima toplo jer im netko ima grijat ruku..
Bit ce tesko.. pogotovo sada..

(...)
Dosta mi je da me stalno pitaju za tebe. Jel sve uredu s nama? Jel bolje? I meni je jednostavno vise glupo govoriti da je sve super.. kome lazem?

(...)
Vecer je, sama sam u tvom stanu..
Setali smo drzeci se za ruke.. grijala sam te i cuvala trenutak.. rekao si da nismo skupa, da ne zelis.. u trenu dok gledam kako lampice obasjavaju mirise nad Zagrebom, dok bozicni tonovi daju tople boje hladnoj veceri.. dok se svi grle i vole.. mozda netko i nas gleda i misli kako smo sretni..
Ne treba mi nicije sazaljenje.. ne treba mi da me zalis zato sto sam rekla da imam samo tebe.. osjecam se jadno samo zato sto toliko volim trenutke s nekim ko ih sa mnom provodi jer me zali, a ne zato jer to zeli.. uopce ne znam sto pricas svojim frendovima.. da me zbrinjavas da se ne ubijem?
Veselila sam se adventu.. i bilo je lijepo.. stajali smo zagrljeni na Zrinjevcu i slusali tri violinistice.. ma nije mi bilo hladno uopce.. mogla bih tako jos satima..
Uopce ne znam sto radimo.. provodimo vrijeme koje tebi cak nije ni lijepo.. kazes, blago meni jer se smijuljim dok te gledam..
Na trenutke se ulovim kao da nikada nisam otisla..samo sto ovdje vise nema mojih stvari..
Mama misli da cu se ponovo doseliti.. a sta da joj kazem.. "mama, on me ne zeli"
Ulovim se kako sam opet sretna, a onda mi kazes da si ne zabrijavam.. u tom trenu, kao da mi netko uzme sve sto sam imala..