Odi doma spavat, droljo.

22 studeni 2019

"Vracala sam se kasno, 4 ujutro. Bila sam umorna. Vani je puhalo i raspuhivalo maglu sa kapima kise.. otkljucavam haustor, tiho da ne probudim susjede..
Prilazim stanu na prstima. Guram kljuc u bravu. Odjednom jeza. Mucnina. Kao da se ona magla izvana zaletila stubistem i ovila se oko mene.. otvaram vrata. Koracam tihom sobom, skupa sa onom maglom. Ulazim u spavacu sobu, a mjeseceva svjetlost obasja joj kosu razbacanu po mojem jastuku.. u trenu vas gledam kako spokojni spavate. U drugom me obuzima bijes. Ona lezi na mojem jastuku. Primam joj rascupanu kosu, povlacim u iza toliko da jauce pri bolnom budenju. Budi se i on i zbunjen nas gleda. Udaram joj glavom u zid dok vristi. Ali rijeci ne postoje. Ja ih ne izgovaram a njezine ne cujem. Za kosu ju izvlacim iz kreveta i vucem po podu. Ti me pokusavas sprijeciti, vices na mene ali otimam se i mumljam. Otvaram ulazna vrata, zamahujem i guram ju po stepenicama. Gledam ju kako se dezorijentirano kotrlja drzeci se za glavu. Idem za njom, koracam jednako tiho i polako, ociju rasirenih od bijesa. Podizem tw i bacam niz drugi niz stepenica. Jeca i nista joj nije jasno. Otvaram vrata od haustora i guram ju na cestu. Rukama se pokusava zadrzati na mjestu. Stajem joj na ruku i udaram samarcinu. "Nadam se da ces sljedeci put razmisliti prije nego odlucis spavati kod zauzetih deckiju, pogotovo na jastuku od njihove djevojke. Nije lijepo. Odi doma spavat, droljo.""

<< Arhiva >>