"Vracala sam se kasno, 4 ujutro. Bila sam umorna. Vani je puhalo i raspuhivalo maglu sa kapima kise.. otkljucavam haustor, tiho da ne probudim susjede..
Prilazim stanu na prstima. Guram kljuc u bravu. Odjednom jeza. Mucnina. Kao da se ona magla izvana zaletila stubistem i ovila se oko mene.. otvaram vrata. Koracam tihom sobom, skupa sa onom maglom. Ulazim u spavacu sobu, a mjeseceva svjetlost obasja joj kosu razbacanu po mojem jastuku.. u trenu vas gledam kako spokojni spavate. U drugom me obuzima bijes. Ona lezi na mojem jastuku. Primam joj rascupanu kosu, povlacim u iza toliko da jauce pri bolnom budenju. Budi se i on i zbunjen nas gleda. Udaram joj glavom u zid dok vristi. Ali rijeci ne postoje. Ja ih ne izgovaram a njezine ne cujem. Za kosu ju izvlacim iz kreveta i vucem po podu. Ti me pokusavas sprijeciti, vices na mene ali otimam se i mumljam. Otvaram ulazna vrata, zamahujem i guram ju po stepenicama. Gledam ju kako se dezorijentirano kotrlja drzeci se za glavu. Idem za njom, koracam jednako tiho i polako, ociju rasirenih od bijesa. Podizem tw i bacam niz drugi niz stepenica. Jeca i nista joj nije jasno. Otvaram vrata od haustora i guram ju na cestu. Rukama se pokusava zadrzati na mjestu. Stajem joj na ruku i udaram samarcinu. "Nadam se da ces sljedeci put razmisliti prije nego odlucis spavati kod zauzetih deckiju, pogotovo na jastuku od njihove djevojke. Nije lijepo. Odi doma spavat, droljo.""
Odi doma spavat, droljo.
22 studeni 2019komentiraj (0) * ispiši * #